OSNOVNE KARAKTERISTIKE STOPALA
Stopala su različita po dimenzijama i obliku, ali bez obzira na pomenuto, zajednička karakteristika jeste formiranost na principu dinamičko-statičkih svodova: poprečnog i uzdužnih svodova. Njihova funkcija se odnosi na prenos težine tijela na podlogu prilikom stajanja, što nam tokom hoda omogućava da se odignemo (odrazimo), odnosno odvojimo od podloge. Da bi moglo da obavi pomenutu funkciju na adekvatan način, stopalo se odlikuje i visokim stepenom prilagođavanja, u zavisnosti od oblika i neravnine terena. Pomenuto je ostvarljivo zahvaljujući 26 koštanih djelova koji su povezani i međusobno u manjem ili većem stepenu mobilni. Stopalo je sačinjeno od više lukova i može se uporediti sa elastičnom oprugom koja ima sposobnost, u zavisnosti od opterećenja, da se opruža i savija. Upravo ova činjenica daje nam mogućnost da govorimo o stopalu kao dijelu tijela koji ima visok stepen akomodacije. Ono je građeno od velikog broja sitnijih mišića, čija funkcija zna biti veoma složena, pa čak i promjenljiva u zavisnosti od uslova.
ZNAČAJ SVODOVA STOPALA
Stopalo se sastoji od dva svoda: poprečnog i uzdužnog. Uzdužni svod grade unutrašnji (medijalni) i spoljašnji (lateralni) luk. U predjelu tabana postoje tri tačke opterećenja: jedna je u predjelu pete, druga u predjelu korijena palca, a treća u predjelu korijena malog prsta. Odnos opterećenja ove tri tačke je 3 : 2 : 1.
KARAKTERISTIKE DEFORMITETA I SIMPTOMATOLOGIJA
Pedes planovalgus je najčešći deformitet stopala koji nastaje kao posljedica gubitka fizioloških svodova stopala. Ovakva promjena je obično praćena valgozitetom zadnjeg dijela stopala. Kako je urođeni pedes planovalgus relativno rijetka pojava, stečena varijanta deformiteta je česta pojava u dječijoj dobi, periodu adolescencije, ali i odrasloj dobi. Prvi znak funkcionalnog popuštanja je valgizitet pete (lučno krivljenje prema unutra) koji je obično bilateralan (na oba stopala). To se najbolje može uočiti inspekcijom otpozadi. Često je korisno pogledati obuću koja se nosi. Ukoliko postoji izraženije trošenje đona sa unutrašnje strane pete, to govori o mogućem prisustvu ovakvih promjena usljed pomjeranja težišne linije ka unutrašnjosti.
U zavisnosti od težine deformiteta, možemo da prepoznamo tri forme:
Fleksibilno ravno stopalo – koje se javlja samo pri opterećenju tjelesnom težinom i ne ulazi u domen patologije.
Pravo ravno stopalo – deformacija sa valgusom zadnjeg dijela stopala, tj. pete, i supinacijom prednjeg dijela stopala. Neliječeno stopalo u kasnijoj dobi dovodi do nastanka kotraktura ili rigidnosti.
Lažno ravno stopalo – javlja se kod djece starosti do treće godine života, zbog prisutnosti masnog jastučeta koje nakon ovog perioda iščezava. Simptomi ovakvih promjena lokalizovani su na samom stopalu, ali oni nekada budu referisani i na drugim djelovima tijela. Kao posljedica prejake koštane kompresije i istezanja ligamentarnih struktura i zglobne kapsule, dolazi do pojave bola na samom stopalu, ali često lokalizovanog i u predjelu zadnje strane potkoljenice, lateralnoj (spoljašnjoj) strani natkoljenice, predjelu kukova kao i donjem dijelu leđa. Pored pomenutog, nekada postoji i poremećaj cirkulacije, sa prisustvom vazomotornih promjena u vidu osjećaja hladnoće u stopalima i znojenja sa pojavom edema (otoka) oko skočnih zglobova. Pojava zamora u predjelu muskulature potkoljenice, proširenih vena, kao i smanjenja fleksibilnosti stopala, često su prisutni.
Sve pomenute smetnje mogu biti ublažene ili eliminisane, ako su statičke geneze, korekcijom deformiteta. Djeca sa ravnim stopalima često imaju bolove u nogama, brže se zamaraju, ne mogu dugo da hodaju, trče ili trče neadekvatno.
Posebna pažnja pri primjeni terapijskih vježbi za korekciju deformiteta posvećuje se:
– Vježbama kojima utičemo na jačanje kratkih fleksora prstiju stopala (cilj ovih vježbi jeste da se potpomogne formiranje uzdužnog medijalnog svoda stopala koji je kod ravnih tabana u većoj ili manjoj mjeri izgubio svoj lučni izgled).
– Vježbama kojima se utiče na jačanje dugih fleksora (pregibača) stopala i muskulature potkoljenice
– Vježbama kojima utičemo na jačanje invertora stopala (muskulature čijim jačanjem pospješujemo korekciju valgiditeta, odnosno položaja lučnog zakrivljenja tabana/peta prema spolja
– Vježbama indirektnog jačanja abdominalne muskulature zbog važnosti adekvatnog funkcionisanja kinetičkog lanca muskulature trupa i donjih ekstremiteta
– Senzornim vježbama – motorne stimulacije tabana
– Vježbama za poboljšanje balansa, odnosno ravnoteže, koordinacije i sl.
Kao pomoćna metoda preporučuje se hod po pokošenoj travi, neravnom terenu: šljunku, pijesku, higijena stopala, masaža i sl. Ono što je od važnosti jeste da se vježbe sprovode kontinuirano i dugotrajno, jer težina tijela i drugi pomenuti faktori nepovoljno utiču na proces korigovanja ili usporavanja / sprečavanja progresije ovog deformiteta. Grupni ili individualni program terapijskih vježbi mogu biti od krucijalne važnosti u smislu prevencije ili korekcije ravnih stopala.
ZNAKOVI KOJI VAM MOGU UKAZATI NA SUMNJU DA DIJETE IMA RAVNE TABANE
Add comment