Manuelna limfna drenaža

0
329

Osnivači koncepta manuelne limfne drenaže (MLD), nastalog tridesetih godina prošlog vijeka, jesu dr Emil Voder i njegova supruga Estrid Voder. Pokušavajući da dođu do novih savršenijih metoda i tehnika za tretman raznih patoloških stanja tipa edema (otoka), usavršili su nove tehnike zasnovane na blagom pritisku, pumpajućih i kružnih pokreta gdje bi se isključio svaki negativan efekat na kožu tipa crvenila (promjena boje kože uzrokovane pritiskom tokom tretmana). Dr Voder je 1936. godine prezentovao novu metodu u fizikalnoj medicini koja je na kongresu u Parizu nazvana manuelna limfna drenaža. Sredinom prošlog vijeka ova metoda počela je da se primjenjuje u Evropi, a 1967. godine formirana je Asocijacija dr Vodera (MLD). Neko­liko godina kasnije, tačnije 1972, osnovana je prva njegova škola u Austriji. Na našem području MLD počinje da se koristi osamde­setih godina prošlog vijeka, s tim što je njena primjena išla postupno, zbog malog broja edukovanog kadra. Treba znati da primjena limfne drenaže iziskuje stroga pravila u radu.

LIMFNI SISTEM

Limfni sistem je pridodat krvnom sistemu a sastoji se od limfe, limfnih sudova, limfnih žlijezda (čvorova) i organa. Limfni sudovi imaju vrlo tanke zidove i počinju iz mreže limfnih kapilara rasprostranjenih u tkivima. Najviše su zastupljeni u vezivnom i potkožnom tkivu. Limfni kapilari imaju sličnu građu kao i krvni kapilari, ali su im zidovi mnogo propustljiviji. Iz kapilara nastaju limfni sudovi koji se međusobno spajaju i grade veće sudove. Oni prate vene i konačno se ulivaju u njih.

Najveći limfni sud u našem organizmu je grudno limfno stablo (lat. ductus thoracicus). Ono počinje u trbušnoj duplji, tj. iz jedne limfne cistijerne koja nastaje spajanjem glavnog limfnog suda crijeva (lat. ductus intestinalis) i desnog i lijevog slabinskog limfnog suda (lat. ductus lumbalis dexter et sinister).

Grudno limfno stablo penje se kroz grudnu duplju nagore, gdje se u gornjem dijelu uliva u lijevu i desnu venu subklaviju. Ovo zapravo znači da postoje dva drenažna polja, lijevo i desno. Ona međusobno ne komuniciraju, to jest svako drenira određeni dio tijela. Desno drenažno polje drenira limfu desne polovine vrata, glave, desne ruke i gornjeg desnog kvadranta tijela. Ovaj dio limfe prolazi kroz limfne noduse i uliva se u desni dio limfatičnog duktusa odnosno u desnu venu subklaviju.

Lijevo drenažno polje drenira limfu iz lijeve polovine glave, vrata lijeve ruke, lijevog gornjeg kvadranta, donjeg torza i obje noge i uliva se u lijevu venu subklaviju. Nakon ovog toka limfa ponovo postaje plazma u krvotoku. Limfni sudovi posjeduju valvule koje omogućavaju proticanje limfe samo u jednom smjeru, što znači da limfa ne kruži, tj. ne cirkuliše već se kreće samo u jednom smjeru – od ekstremiteta ka vratu odnosno srcu.

Limfne žlijezde su izgrađene od limfnog tkiva i nalaze se na putu limfnih sudova. Limfa se transportuje u limfne čvorove. U svaku limfnu žlijezdu ulivaju se dovodni a iz nje izlaze odvodni limfni sudovi. Glavna funkcija limfnih žlijezda jeste da stvaraju limfocite, prečišćavaju limfu, služe kao barijera na putu širenja neke infekcije kao i da stvaraju antitijela. One su raspoređene po grupama i nalaze se u raznim djelovima tijela. Na ruci su to lakatne limfne žlijezde, a one postoje i u pazušnoj jami. U predjelu noge glavno čvorište je preponski dio i zona potkoljene jame. Limf­nih žlijezda ima jako puno i u predjelu stomaka i grudnog dijela, vrata i glave.

Limfne žlijezde filtriraju ćelijske otpadne proizvode i strane materije u limfi uključujući potencijalno opasne infektivne čestice (bakterije, virusi), uz limfne žlijezde. U limfopoetske organe spadaju krajnici (lat. tonsilae) i slezena (lat. lien). Limfni sistem ima veoma važnu imunološku ulogu u našem organizmu, kao i da u normalnim okolnostima vrati u krvotok višak tkivne tečnosti koja se ne uspije razmijeniti na arterijsko-venskom dijelu kapilara.

Imunološka uloga limfnog sistema jeste da uništava patogene materije i njihovo filtriranje u limfnim čvorovima, da uklanja višak tečnosti, mrtvih ćelija, kancerogenih ćelija dopre­manje hranljivih materija kiseonika, te hormona iz krvi u tkivne ćelije. Limfa potiče od krvne plazme (tečni dio krvi). Sastoji se od tečnosti (vode) i malih količina rastvorljivih proteina.

Limfni sistem limfu pokreće na drugačiji način za razliku od cirkulatornog sistema krvi koji ima srce kao pumpu i glatku muskulaturu u zidu arterija. U limfnoj cirkulaciji ne postoji pumpni sistem, a pošto se limfa kreće samo u jednom smjeru njen tok stimulišu kontrakcije skeletne muskulature, pulsacije arterija, peristaltika crijeva, pravilno disanje kao i spoljni pritisak na pojedina tkiva (npr. manuelna limfna drenaža).