SAMOEVALUACIJA RAVNIH TABANA
Da li postoji sumnja na ravna stopala ili spuštene svodove možete da utvrdite relativno lako: na osnovu traga (otiska) koji ostane ako dijete mokrim stopalima stane na ravnu površinu. Ovaj trag možete porediti sa oblikom otiska koji je karakterističan za fiziološke osobenosti svodova stopala. Ako postoji odstupanje u odnosu na normalan otisak, dijete treba odvesti na pregled kod ljekara, koji će na detaljniji i stručniji način uočiti eventualna odstupanja.
Drugi način na koji možete da uočite da li dijete ima sumnju na deformitet jeste da kažete djetetu da bosim nogama stane ispred Vas tako što će Vama biti okrenuto leđima. Uočite položaj Ahilove tetive. Ukoliko postoji zakrivljenost tetive sa lukom okrenutim prema unutra, koja je udružena sa rotacijom pete u polje (vani), pri čemu se dijete oslanja unutrašnjom ivicom tabana o podlogu, to Vam ukazuje na potrebu da dijete treba odvesti ljekaru kako bi se utvrdio stepen deformacije i mogući načini njenog korigovanja.
USPOSTAVLJANJE DIJAGNOZE RAVNIH STOPALA
Pravo formiranje svodova počinje ustajanjem djeteta i hodom. Tek nakon navršavanja treće godine života dolazi do spontanog uspravljanja tabana, a stopalo poprima karakteristike normalnog oblika. Do treće godine života, zbog prisustva masnih jastučića, postoje tzv. lažna ravna stopala.
Dijagnoza ravnih stopala postavlja se na osnovu kliničkog pregleda i korišćenjem aparature za dijagnostikovanje ovakvih deformacija, kao što je: podoskop, plantogram, ili najsavremenija metoda – posredstvom kompjuterizovane podografije. U sklopu kliničkog pregleda bitna je i identifikacija prisustva orožalih slojeva kože na mjestima najintenzivnijeg pritiska prilikom stajanja i hoda. To je obično mjesto unutrašnje uzdužne strane stopala, neposredno ispred tvrdog petnog dijela kože kojim se oslanjamo prilikom stajanja i hoda.
PREVENCIJA RAVNIH TABANA: ZNAČAJ ULOGE RODITELJA!
Još od ranog perioda može se uticati na profilaksu ravnih tabana. Naime, period puzanja djeteta treba da bude dovoljno dug, i nije poželjno prijevremeno i forsirano postavljanje djeteta na noge, prije nego ono dovoljno ojača za takvu vrstu opterećenja. Dakle, u tom smislu potrebno je izbjegavati upotrebu pomagala kakva su: hodalica, dubak i sl. Kasnije, potrebno je omogućiti nesmetan razvoj stopala. Ovo ćete najbolje omogućiti ako je dijete boso, a pokreti prstiju stopala nesmetani. U tom smislu podrazumijevam nošenje prikladne obuće koja će omogućiti dovoljan komfor, naročito u predjelu prstiju stopala, sa savitljivim đonom, a ne krutim. Kada je god moguće djetetu treba dopustiti hod po neravnim površinama: pijesku, šljunku, pokošenoj travi i sl. Pored pomenutog, jako je bitna i kontinuirana kontrola tjelesne težine kod djece, kao i izbjegavanje prekomjernog opterećenja u periodu intenzivnog rasta i razvoja tijela, kada ono često i nije dovoljno jako da se može nositi sa bremenom kakvo je težina školske torbe i sl. Sve veći broj autora, sa razlogom, smatra da su ravne trvde podloge nerijedak uzrok povećane učestalosti ravnih stopala.
TERAPIJA RAVNIH STOPALA
U osnovi terapije ravnih stopala leži kineziterapija, odnosno primjena terapijskih vježbi u kombinaciji sa nošenjem ortopedskih uložaka uzetih na osnovu individualnog otiska. U cilju liječenja, nekada se pored kineziterapije primjenjuje i elektroterapija, modaliteti termoterapije u cilju poboljšanja fleksibilnosti i preveniranja razvoja kontraktura (ograničenja pokretljivosti).
Pored fizioterapije, mora se voditi računa o obući i ulošcima, u cilju preveniranja ili korigovanja već postojećih promjena. Ovo je važno sve dok mišići ne preuzmu funkciju kontraopterećenja težini tijela. Sve dok traje proces rasta i razvoja kosti, konzervativni vid liječenja ima smisla.
Kada su u pitanju ulošci, oni moraju da ispune nekoliko zahtjeva:
1. Da su dovoljno široki, odnosno da prate širinu stopala
2. Da su svodovi adekvatno modulirani u da su adekvatne čvrstine (ne previše tvrdi)
3. Da se ne pomjeraju u obući
4. Da ne žuljaju
5. Da obezbjeđuju dovoljno mjesta u prednjem dijelu stopala, kako bi se omogućila nesmetana pokretljivost prstiju.
Ukoliko postoji popuštanje transverzalnog (poprečnog) svoda, onda uložak treba da ima i metatarzalno jastuče (uzvišenje u predjelu neposredno iza korijena prstiju) koje će omogućiti održavanje transverzalnog svoda u adekvatan položaj.
Ono što bih napomenuo, jeste da nošenje ortopedskih uložaka bez primjene aktivnih vježbi često ne daje posebne rezultate. Ono čak nekada, usljed rasterećenja, može usloviti hipotrofiju muskulature stopala. Ukoliko se radi o poodmaklom stadijumu, onda se često pristupa redresmanu.
Kineziterapijski program vježbi za pedes planovalgus (ravna stopala) obuhvata vježbe kojima utičemo na jačanje ciljanih mišića, odnosno mišićnih grupa stopala, potkoljenice i donjih ekstremiteta u cjelosti, kao i povećanje fleksibilnosti stopala.
Piše: Bojan Kraljević
Spec. primijenjene fizioterapije (BApp, Spec. App)
Add comment