[heading size=”7”]Izvod iz knjige: dr Vineta Vuksanović, .KLINIČKA MIKROBIOLOGIJA”, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2009, 14-18. [/heading]
Upala respiratornog trakta ubraja se među najčešće infekcije u ljudskoj populaciji. Jedan od razloga zašto je respiratorna infekcija najčešća je to da ne postoji dobna granica, te svaka generacija podjednako može biti ugrožena. Kod male djece i starih ljudi infekcija respiratornog trakta može dovesti do teških, životno prijetećih komplikacija, što joj dodatno daje na medicinskom značaju.
Zavisno od lokacije respiratorne infekcije, uzimaju se sljedeće vrste uzoraka:
•Bris nosa •Bris nazofarinksa •Bris grla, ždrijela •Sputum
BRIS NOSA
Medicinska opravdanost za mikrobiološku analizu
Bris nosa je vrlo čest uzorak mikrobiološke analize. Bris nosa se primarno koristi za ispitivanje prisustva dvije bakterije:
•Streptococcus pyogenes
•Staphylococcus aureus, posebno meticilin rezistentnih sojeva.
Medicinski značaj mikrobiološke obrade brisa nosa se sastoji u tome što se omogućava otkrivanje ljudi kliconoša piogenih koka u nosu: Streptococcus pyogenes i Staphylococcus aureus. Iako kliconoše mogu imati negativan uticaj na zdravlje čovjeka u različitim uslovima, posebno vulnerabilna (osjetljiva) grupa su neonatusi. Skrining neonatusa se zbog toga izdvaja kao posebno značajan segment u otkrivanju kliconoštva. Izuzev otkrivanja Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes u nosu, u rijetkim slučajevima javlja se potreba za uzimanje brisa nosa zbog prisustva drugih bakterija koje mogu izazvati lokalne infekcije nosa.
BRIS NOSA I KLICONOŠTVO
Čovjek je rezervoar infekcije ako je bolestan ili je kliconoša. Osobe koje nemaju znake bolesti, a nose patogene mikroorganizme nazivamo kliconošama. Trajane kliconoštva je različito, a ponekad može da traje i doživotno. Za kontrolu zaraznih bolesti, veliki značaj se pridaje otkrivanju kliconoštva.
Detekcija kliconoša je bitna svuda gdje postoji kolektivni smještaj i opasnost od egzogenih infekcija (starački domovi, vrtići, kasarne i sl.). Poseban značaj otkrivanje kliconoša ima u bolnicama, gdje zbog narušenog zdravlja ljudi, kliconoše su rezervoar i život zaraze intrahospitalnih infekcija. U tom smislu posebnu ulogu imaju rezistentni sojevi Staphylococcus aureus (meticilin rezistentni, vankomicin rezistentni).
Takođe, detekcija kliconoša u nosu ima medicinsku opravdanost i kada se radi o ljudima koji proizvode ili distribuiraju hranu. Razlog otkrivanja ovih kliconoša jeste u činjenici da ovi ljudi mogu biti rezervoar i izvor zaraze za pojavu stafilokoknog trovanja hranom.
Generalno govoreći, stafilokokne bakterije ubikvitarno su rasprostranjene. Osim na koži, Staphylococcus aureus i koagulaza negativni stailokoki nalaze se i u orofarinksu, gastrointestinalnom traktu i urogenitalnom traktu. Kratkotrajni ili perzistentni nosioci Staphylococcus aureus (S. aureus) kod starije djece predstavlja čestu pojavu. Otprilike 15% osoba su konstantne kliconoše S. aureus u nosu. Učestalost stafilokoknih kliconoša još je veća u bolnicama, kako među hospitalizovanim ljudima, tako i među medicinskim osobljem.
Kako je već rečeno, detekcija osoba sa stailokoknom kolonizacijom ima višestruko značenje. Prvenstveno, nazalna kolonizacija sa Staphylococcus aureus, a i druge piogene koke kao što je Streptococcus pyogenes, povećava rizik od širenja prisutnih bakterija na druga udaljena mjesta kao što su oko i koža, sa pojavom endogenih stafilokoknih ili streptokoknih infekcija. Za razliku od stailokoka, Streptococcus pyogenes češće kolonizuje oropharynx, gdje je i njegovo značenje veće.
Zbog prisustva na koži i u nosu, staifilokok je jedan od najčešćih uzročnika intrahospitalnih infekcija. Ovi mikroorganizmi mogu da se prenesu ili direktnim ili indirektnim kontaktom preko posteljine, odjeće i sl. Zbog toga medicinsko osoblje mora redovno i temeljno da pere ruke, kako bi spriječilo prenos stailokoka na pacijente.
Posebno rizične su egzogene stailokokne infekcije u bolničkim uslovima. Naročita opasnost od širenja piogenih koka iz nosa kliconoša, posebno stailokoka, postoji ukoliko se radi o bolničkim odjeljenjima gdje su smješteni pacijenti s postoperativnim ranama, opekotinama i dijaliznim ulaznim mjestima. Kao što je poznato, Staphylococcus aureus je jedan od najčešćih uzročnika intrahospitalnih infekcija rana. Zbog lakog prenosa stailokokne kliconoše često srećemo među ljudima koji iz nekog razloga regularno koriste injekcije, gdje spadaju i ljudi na dijalizi. Stailokok se locira na mjesto uboda. Kasnije, taj stailokok je prepoznat kao najčešći uzročnik morbiditeta i mortaliteta pacijenata na dijalizi.
DODATNE ANALIZE BRISA NOSA
Dodatne analize, koje mogu da se rade i imaju medicinsku opravdanost, jesu bris nosa na: Corynebacterium diphteriae, Klebsiella rhyno-scleromatis i Klebsiella ozaenae.
Mikrobiološka analiza na Corynebacterium diphteriae radi se po potrebi, odnosno kada se sumnja na difteriju nosa. Ova analiza se ne radi rutinski u mikrobiološkoj laboratoriji.
Corynebacterrium diphteriae se održava preko asimptomatskih kliconoša u orinofarinksu, dok kod imunizovanih osoba bakterija diterije se održava na koži. Razlog za pojavu kliconoša je ekspozicija bakterijom difterije ili davanje vakcine protiv difterije. Ova bakterija prenosi se respiratornim kapljicama ili direktnim kontaktom sa kože. Ljudi su jedini poznat rezervoar Corynebacterium diphteriae. Difterija je primarno pedijatrijska bolest, ali danas se srećemo sa promjenom i povećanjem incidence oboljelih kod starijih osoba. Starije osobe češće obolijevaju od difterije u sredinama gdje postoji aktivan imunizacijski program za djecu.
Bris nosa za kultivaciju, izolaciju i dijagnostiku Klebsielle rhynoscleromatis uzima se ukoliko pacijent ima hroničnu granulomatoznu infekciju nosa (rinosklerom). Rinosklerom se prepoznaje kao tumorozna promjena sluznice nosa koja je propraćena progresivnom infekcijom sa lokalnim širenjem. Uobičajeno se javlja kod ljudi u Istočnoj Evropi, Centralnoj Africi, Latinskoj Americi i Jugoistočnoj Aziji. Rinosklerom je rijetko zarazan.
Klebsiella ozaenae je bakterija koja se izoluje ukoliko postoji sumnja na hronični atrofični rinitis koji daje hronični, gnojni sekret iz nosa, često neprijatnog mirisa.
Bris nosa na Haemophilus influenzae i Neiseria meningitidis može da uzme prema epidemiološkim indikacijama, posebno ukoliko se radi o bakterijskom meningitisu.
Iako se u brisu nosa često izoluju Haemophilus influenzae i Streptococcus pneumoniae, ne postoji jasna evidencija o značaju izolacije ovih bakterija iz nosa u infekcijama respiratornog trakta (npr. sinusitis).
Pri sumnji na Bordetella-u pertussis, bris nosa se ne uzima.
U nekim okolnostima virusi mogu da budu uzročnici respiratornih infekcija, odnosno prisustvo virusa može da se očekuje na sluznici nosa. Najčešći uzročnici infekcije gornjeg respiratornog trakta s lokalizacijom u nosu su rinovirusi. Njihova lokacija u nosnim haonama proističe od njihove sposobnosti da se mogu razmnožavati na temperaturi od 33°C, koliko iznosi temperatura u nosnim hodnicima. U nosu, tačnije u nazofarinksu, može se očekivati prisustvo i drugih respiratornih virusa (npr. respiratorni sincicialni virus).
Add comment