Najveci izazovi u savremenoj implantologiji predstavljaju implantacija u otežanim anatomskim uslovima i implantacija u zračenom području. Anatomski uslovi koji otežavaju ugradnju uobičajenih šraf – implantata predstavljaju nedostatak alveolarne kosti (horizontalan, vertikalan i kombinovan) i smanjena gustina alveolarne kosti. Savremena implantologija nudi sljedeće hirurske postupke za rješavanje anatomski otežanih uslova: slobodni autologni koštani transplantati sami ili u kombinaciji sa koštanim zamjenicima i resorpcionim ili neresorpcionim membranama, alveolarna distrakciona osteogeneza i princip bazalne oseointegracije (BOI) disk implantatima. Zigomatični implanti su takođe jedno od rješenja anatomski otežanih uslova i najčešće se primjenjuju kod izražene atrofije alveolarnog grebena u gornjoj vilici i spuštenih sinusa (sinus procidens), do čega uglavnom dolazi kod ranog gubitka zuba, kada protekne dugi vremenski period do adekvatnog protetskog zbrinjavanja. Implantacija u zračenom području se vrši kod osoba oboljelih od oralnih karcinoma. Liječenje malignih tumora maksilofacijalne regije zahtijeva timski pristup ljekara vise specijalnosti. Naravno, najvažnije je radikalno ukloniti tumor i spriječiti njegovo širenje, što je, kao i rekonstrukcija uklonjenog tkiva, u domenu maksilofacijalnog hirurga. Ništa manje vazna nije ni primjena zračne terapije poslije operacije, a u pojedinim slučajevima i polihemioterapije, koje u okviru specifičnog onkološkog liječenja izvode radiolog, odnosno internista onkolog. Uspješnost implantata u zračenom području zavisi od mjesta u koje se ugrađuju, primljene doze zračenja i korišćenja hiperbarične komore. Procenat odbacivanja implantata iz zračenog područja lica i vilica je prilično velik (30-40%), ali se primjenom hiperbarične komore, koja revitalizuje kost, može znatno smanjiti. U svakom slučaju, savjetuje se da se sačeka sa ugradnjom implantata najmanje četiri mjeseca od primijenjene zračne terapije.
Na kraju, da rezimiram, primjena oralnih i ekstraoralnih implantata je savremen i siguran metod (metod izbora) fiksacije zubnih nadoknada i proteza lica. Da bi implantacija bila uspješna, moraju se postovati sljedeća načela: indikacije i kontraindikacije, biokompatibilnost, oseointegracija, protokol opterećenja implantata i procjena uspješnosti implantata. Najveće izazove u implantologiji predstavljaju implantacija u otežanim anatomskim uslovima i implantacija u zračenom području, ali one nisu apsolutne kontraindikacije. Pravim izborom, odnosno primjenom adekvatnih implantacionih sistema omogućava se uspješna implantacija u različitim uslovima.
Mr sci dr stomatologije Mladen Vuković
Spec. zdravstvenog menadžmenta
Add comment