Kako je istakao, pojam racionalno ne ukazuje na nešto minimalno i štedljivo, već ima mnogo dublje značenje i ukazuje na upotrebu u skladu sa strukom i naukom.
– Problem sa kojim se susreću ljekari primarne zdravstvene zaštite je to što je dostupnost interneta svima učinila da se mnogi pacijenti liječe po ugledu na saznanja koja dobiju informišući se tim putem. Neracionalnom upotrebom antibiotika uništavamo saprofitnu floru i to utiče na preživljavanje rezistentnih sojeva – kazao je dr Katana.
Kako je naveo cilj istraživanja je da se otkriju tri stvari i to, da li je upotreba antibiotika racionalna, kako se koriste rezervni antibiotici i koliko se koristi integralni način davanja terapije.
– Od ukupnog broja, 75% ispitanika je iz DZ Podgorica i 25% iz DZ Andrijevica, a svi pacijenti su analizirani i statistički obrađeni. Došli smo do zaključka da u više segmenata postoji neracionalna upotreba antibiotika. Što se tiče upotrebe rezervnih ljekova, 10 od 60 pacijenata na takvoj terapiji liječeno je rezervnim, kao lijekom prvog izbora, a preko pola ispitanika dobilo je takvu terapiju na osnovu preporuke sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite – kazao je dr Katana.
– Pravljene su i analize o tome da li su rađene neophodne mikrobiološke pretrage i uočili smo dosta odstupanja od smjernica. Manje opterećenje u ambulantama donijelo bi nam više vremena da se bavimo analizama i češće revidiramo stanje – kazao je dr Katana.
– Trebalo bi ojačati komunikaciju među kolegama i pokušati da zajedno dođemo do rješenja – zaključio je dr Katana.
Na temu „ Upotreba antibiotuka u uzrastu od šest mjeseci do tri godine nakon zimskog perioda“ govorila je dr Nina Pejović Mandić
– Revidirali smo stanje upotrebe antibiotika u pedijatrijskim ustanovama za period od 1. oktobra – 31. marta 2011., 2012., i 2013. godine na uzorku od preko 1300 pacijenata dobi od 6-36 mjeseci. U kriznom zimskom periodu u ovom uzrastu je stopa upotrebe antibiotika 15,83%, što znači da je za 214 djece propisan antibiotik. Sa tim podacima došli smo do zaključka da je stepen propisivanja antibiotika u našoj praksi na zadovoljavajućem nivou, iako smo uočili da nemamo dobro utemeljene kriterijume propisivanja istih – kazala je dr Pejović Mandić.
Na temu „Šta majke znaju i očekuju od antibiotika“ govorio je dr Goran Marković iz Instituta za bolesti djece.
– Svjesni smo da je antimikrobna rezistencija problem društva u cjelini, a zabrinjava nas to što je Crna Gora na trećem mjestu u Evropi po broju propisanih antibiotika. Tom stanju smo svi doprinijeli i zato se svi moramo potruditi da taj trend promijenimo. Istraživanjem koje smo mi na Institutu za bolesti djece sproveli, željeli smo da otkrijemo koliko su majke informisane o antibioticima, pa smo stoga ponudili ispitanicama anonimnu anketu. Došli smo do zaključka da uticaj starosti majke i veći broj starije djece, nije uticalo na saznanja o antibioticima, ali stepen obrazovanja jeste. Zadovoljni smo time što smo otkrili da majke generalno poštuju savjete ljekara, i ukoliko je lijek propisan ,svojoj djeci ga daju uvijek, ne prekidajući terapiju i poštujući propisanu dozu. Naše majke su spremne da poslušaju savjete i postupaju u skladu sa njima – kazao je dr Marković.
Zajednički projekat sa dr Mitrom Popovićem predstavila je doc. dr Nataša Duborija Kovačević, sa temom „Stavovi i navike studenata medicine, stomatologije i Visoke medicinske škole u vezi sa antibioticima“.
– Radi se o pilot istraživanju koje je obuhvatilo 129 ispitanika od 18-40 godina. Od svih ispitanika, čak 98% je odgovorilo potvrdno na pitanje da li znaju šta su antibiotici, ali je razočaravajuće to što se 2/3 ispitanika nekada liječilo antibioticima i bez preporuke ljekara. U obzir smo uzeli da ima ispitanika koji su na nižim godinama studija, te nemaju položen ispit iz predmeta Farmakologija. Na pitanje da li su antibiotici efikasni u liječenju virusnih infekcija ¼ je odgovorila potvrdno, a nešto više od tog procenta smatra i da se antibioticima liječe alergijska stanja. Što se tiče informisanja, 66% dobija informacije od zaposlenih na fakultetu i tu smo očekivali dosta veći procenat. Zaključci sprovedene ankete su to da je znanje adekvatno, ali da su brojni pogrešni stavovi na koje moramo uticati. Ispitanici su u velikoj mjeri upućeni, ali zabrinjava to što se i sami liječe antibioticima bez preporuka – kazala je dr Duborija Kovačević.
Slično istraživanje vršeno je i na Farmaceutskom fakultetu u Podgorici, a podatke je predstavila doc. dr Zorica Potpara, koja kaže da ih je zanimalo šta budući farmaceuti misle o antibioticima.
U ime Uprave za inspekcijske poslove na temu „Antibiotici u veterini“ govorila je dr vet. Dragana Grbić Sekulović.
– Kada su u pitanju životinje čiji se poroizvodi koriste za ljudsku upotrebu mora se strogo voditi računa o upotrebi antibiotika. Česta i neracionalna primjena može da izazove čitav niz neželjenih efekata, kako kod životinja tako i kod ljudi koji koriste proizvode od tih životinja. Kao lakši neželjeni efekti mogu se javiti alergijske reakcije, ali neadekvatna primjena antibiotika kod životinja ponekad može dovesti do većih i ozbiljnih promjena. Zato je primjena ljekova strogo kontrolisana, a postoje i ljekovi koji su zabranjeni za upotrebu kao i doza najveće koncentracije određenog lijeka kod životinja čiji proizvodi su namijenjeni ishrani ljudi. Pored Zakona o ljekovima, kontrolu osigurava i Zakon o veterinarstvu, kao i Zakon o bezbijednosti hrane. Veterinarska uprava godišnje donosi plan i program o kontroli koji veterinarska inspekcija sprovodi vršeći monitoring i na taj način utvrđuje da proizvodnja namirnica bude sistematski kontrolisana – kazala je dr vet. Grbić Sekulović.
– Radi praćenja rezistencije neophodno je formiranje veterinarske baze podataka na nacionalnom nivou. Prije četiri godine izvršena je kontrola sprovođenja programa koji je donijela Komisija Evropske unije, a nosilac laboratorijskih ispitivanja bila je Specijalistička veterinarska laboratorija. Trudimo se da obezbijedimo mehanizme za spriječavanje neracionalne upotrebe, ali i dalje postoji dosta ljudi koji liječe svoje životinje ne vodeći računa o propisanoj dozi. Zbog toga, važno je da farmeri i veterinari poštuju pravila struke i dobre proizvođačke prakse radi praćenje rezistencije. Neophodno je i formiranje veterinarske baze podataka na nacionalnom nivou – zaključila je dr vet. Grbić Sekulović.
Na završnom predavanju stručnog skupa govorila je dr Sanja Simović, na temu „SZO globalno istraživanje prevalencije antibiotske profilakse u hirurgiji“.
– Mnoge stvari koje su već napisane moramo da pokrenemo. Još uvijek se u 21. vijeku bavimo pranjem ruku. Pokrenute su globalne kampanje u cilju podizanja svijesti medicinskog kadra, a slogan SZO je: SPASITE ŽIVOT- PERITE RUKE. Nekoliko naših bolnica se uključilo u globalnu kampanju i napravili smo inicijativu bolje higijene ruku u zdravstvenim ustanovama. U istraživanju je učestvovalo 357 ustanova sa svojim hiruškim odjeljenjima iz 50 zemalja svih šest regiona SZO, a posmatralo se koliko se antibiotika daje za hirušku profilaksu. Preveli smo brojne postere i upitnik o higijeni koje smo distribuirali u zdravstvene institucije, a sada slijedi i kontinuitrana edukacija – kazala je dr Simović
Kako je navela, dosta toga se radi u našem zdravstvenom sistemu, ali nam fali još edukacije i pored toga što imamo kvalitetne stručnjake.
– Moramo biti svjesni koja je stopa smrtnosti u Evropi zbog bolničkih infekcija, a isto tako i uzeti u obzir mišljenje pacijenata o njihovoj uključenosti po dolasku u zdravstvenu ustanovu. Još 2009. godine su date preporuke za bezbijednost pacijenata, a 2014. godine smo radili analizu implementacije tih preporuka. Ono što smo saznali je da edukacija profesionalnih zdravstvenih radnika nije odrađena u velikom procentu, te tu vidimo priliku i prostor da Crne Gora napreduje.
Add comment