Potrebno je i strogo praćenje mjera prevencije i kontrole infekcija u bolnicama, unapređenje nadzora i kontrole prevencije antimikrobne rezistencije u lancu ishrane, kao i podizanje svijesti stanovništva o upotrebi antibiotika i opasnostima od antibiotske rezistencije.
Tipovi kancerskog bola
Prema patogenezi, kancerski bol dijeli se na nociceptivni i neuropatski. Nociceptivni bol nastaje nadražajem istoimenih receptora štetnim dražima (vezanim za kancer) u somatskim strukturama i visceralnim organima. Somatske strukture su koža, sluzokoža, potkožno tkivo, kosti, mišići, zglobovi, tetive, fascije. Visceralni organi su srce, pluća, gastrointestinalni trakt, pankreas, jetra i žučna kesa, bubrezi i mokraćna bešika.
Neuropatski bol izazvan je lezijom i disfunkcijom nervnog sistema, a dijeli se na periferni i centralni. Usljed dugotrajnog, ponavljanog i intenzivnog bolnog nadražaja dolazi do reverzibilnog prilagođavanja nervnog sistema koji sam po sebi postaje generator bola.
Prema riječima dr Lakićević, veoma je bitno znati karakteristike bola.
– Somatski bol je često konstantan, tup ili oštar, a pojačava se sa pokretom i dobro je lokalizovan. Za razliku od njega, visceralni je konstantan ili u obliku grčeva, te slabo lokalizovan. Neuropatski bol je uporan, dugotrajan ili paroksizmalan. Ako duže traje, u obliku je žarenja, trnjenja, peckanja. Paroksizmalni je poput strujnog šoka ili uboda iglom – objasnila je dr Lakićević. Još jedan važan momenat jesu epizode proboja bola. – Radi se o prolaznoj egzacerbaciji bola, čija jačina probija kontrolu koja je uspostavljena postojećim analgeticima. Proboji bola mogu biti incidentni – vezani su za poznate stimuluse, mogu se predvidjeti i prevenirati, te spontani – vezani su za nepoznati stimulus, a ne mogu se prevenirati i predvidjeti. Postoji i proboj bola koji se javlja pred kraj intervala doziranja lijeka, što ukazuje da dozu analgetika treba povećati – navela je dr Lakićević.
Procjena bola, liječenje i efekti
– Klinička procjena bola obuhvata detaljnu anamnezu, fizikalni pregled: uključujući i neurološki, te eventualna dodatna ispitivanja. Anamneza bola treba da sadrži podatke kad se on javlja, kako počinje, lokalizaciju bola, širenje, kvalitet, jačinu, njegovo ponašanje u vremenu, podatke o prethodnoj terapiji i neželjenim dejstvima. Postoje dvije skale za utvrđivanje jačine bola: numerička i verbalna. Bol se liječi neopioidnim, opioidnim ljekovima i koanalgeticima, a moraju se liječiti i neželjena dejstva analgetika – kazala je dr Lakićević.
U liječenju bola najbolje se pridržavati principa SZO-a, koji predstavljaju standard. – Tih pet principa govore o tome da analgetike treba propisivati u redovnim vremenskim intervalima, preporučuje se peroralni put za sve analgetike, uključujući i morfm. Vrstu i dozu analgetičkog lijeka određuje intenzitet bola, neophodan je individualizovan pristup, a terapija se najbolje tretira ukoliko se vodi računa o detaljima stanja i primjene terapije. Pri izboru analgetičkog lijeka za terapiju hroničnog kancerskog bola, treba se držati principa stepenice, koji je utvrdila SZO. Postoje tri stepenice bola, a to su blagi, umjereni i jaki bol – objasnila je dalje dr Lakićević.
Za liječenje umjerenog bola, po preporukama SZO-a, treba koristiti slabe opioide, uz koje se mogu primijeniti i neopi-oidni analgetici. Za terapiju jakog bola treba koristiti snažan opioid. – Doza se mora utvrditi za svakog pacijenta ponaosob, a optimalna je ona koja otklanja bol bez pojave neprihvatljivih neželjenih dejstava. Ako se pojave neželjeni efekti mora se djelovati terapijski, pa se za mučninu upotrebljavaju antiemetici, za opsti-paciju laksativi, anksiolitici za zbunjenost i psihostimulansi za pospanost. Poseban problem je neuropatski bol, koji je rezistentan na liječenje, a slabije i reaguje na opioide. Zato treba koristiti triciklične antidepresive. Neuropatski bol se može liječiti i kortikos-teroidima – kazala je dr Lakićević.
Racionalna primjena antibiotika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Predsjednica Nacionalnog tijela za kontrolu i kvalitet mr sc. med. Sanja Simović, načelnica odjeljenja za kontrolu FZO, istakla je da su smjernice potrebne jer doprinose uštedi i racionalnijem korišćenju antibiotika, jer se koriste manje doze, jeftiniji su za pacijenta, a minimalan je i uticaj na kasniju rezistenciju.
– Osnovni principi racionalne primjene antibiotika imaju za cilj da pruže jednostavan i najbolji izbor u liječenju uobičajenih infekcija, te da se primijeni sigurno, efikasno i ekonomično korišćenje antibiotika i smanji pojava bakterijske rezistencije u populaciji. Principi dati u ovom vodiču sadrže i poglavlje o terapiji, profilaksi, djelotvornosti, izboru oralne ili parenteralne terapije, te politiku upotrebe antibiotika, njihovu primjenu i lokalnu upotrebu. U dijelu o infekcijama respiratornog trakta obrađeni su sezonski grip, akutni bronhitis, akutna egzacerbacija hronične opstruktivne bolesti pluća, pneumonija stečena u zajednici – vanbolničko liječenje, te blaga do umjerena pneumonija izazvana vanbolničkim uzročnikom kod djece mlađe od pet godina. U Otorinolaringološkim infekcijama obrađene su akutne upale grla, upala krajnika, akutni rinosinusitis i hronični sinusitis. Sve je predstavljeno preglednim tabelama u kojima su data uput-stva kada primijeniti antibiotik, u kojoj dozi i koliko dana. Preporučuje se odloženo davanje antibiotika za neku početnu fazu, izuzev ako je teška klinička slika – kazala je dr Simović, ističući da će se kontrola propisivanja ljekova na recept vršiti u odnosu na kliničke smjernice koje zapravo predstavljaju algoritme i dostupne su svim ljekarima.
Add comment