Prim. dr med. Rifat Muković, otorinolaringolog
Strana tijela nosa (STN) najčešće se sreću kod djece uzrasta 2 – 5 godina, što samim time nameće krajnju opreznost pri ekstrakciji. Povjerljiv i pažljiv pristup djetetu predstavlja osnovni uslov za uspješno vađenje stranih tijela nosa. Klinička slika i položaj stranog tijela u nosu primarno određuju terapeutski stav i izbor instrumenata.
U igri ili iz radoznalosti djeca uvlače razne predmete u nos. Ali, treba istaći da se i kod starijih sreću strana tijela nosa koja mogu dugo godina biti neotkrivena. Strana tijela nosa mogu biti:
- Egzogena- organska i neorganska
- Endogena
- Jatrogena
Od organskih stranih tijela najčešće se sreću razne sjemenke, zrnevlje, komadići papira i rijetko insekti. Od neorganskih stranih tijela najčeće se nalaze kuglice, kamenčići, perle, baterije i slične igračke iz dječjeg svijeta (sl. br. 1 i sl. br. 2).
Endogena strana tijela se najčešće sreću kod povraćanja ili ako krv iz okolnih regija dospije u nos.
Jatrogena strana tijela se viđaju ako se u nosu zaborave parčići gaze, tampona ili vate.
Organska strana tijela su sklona bakterijskoj superinfekciji, krvarenju i formiranju granulacija. Neorganska strana tijela mogu skoro biti asimptomatska. Jednostrana fetidna sekrecija iz nosa mora pobuditi sumnju na strano tijelo nosa
Nekada se oko stranoga tijela talože kalcijumove soli pa se tako formira rinolit. Rinoliti su prikazani na slici br. 3. Dva rinolita su se formirala oko neorganske osnove (perla), a jedan rinolit za osnovu je imao pistać. U sva tri slučaja se radi o starijim pacijentima (17, 24 i 71 god.). Položaj stranog tijela u nosu – sl. br. 4.
Sva strana tijela se dijagnostikuju anamnestički i prednjom rinoskopiom:
– najveći broj stranih tijela je dijagnostikovan tako što roditelji u žurbi i strahu dovedu dijete jer su primijetili da je “nešto stavilo u nos”.
– jedan broj je dijagnostikovan jer roditelji primjećuju stalnu sekreciju fetidnog sekreta iz jedne nosnice, ili su upućeni od svog ljekara zbog istih simptoma.
Jedan broj STN je otkriven „slučajno”, pri rutinskom ORL pregledu.
Položaj stranoga tijela u nosu bitno određuje način vađenja i instrumentarijum. Najveći broj stranih tijela se izvadi bez prethodne pripreme. Jedan broj STN se vadi uz prethodnu aspiraciju, dekongestiju i epimukoynu anesteziju.
Kod rinolita sprovodi sa hirurški tretman u epimukoznoj anesteziji.
Najveći broj STN se vadi kukom ili zavinutom omčicom – slika br. 5
STN koja se nalaze u vestibulumu i na početku zajedničkog nosnog hodnika najbolje je izvaditi bez upotrebe anestezije i dekongestiva, zavinutom omčicom ili kukom. Strana tijela koja se nalaze duboko u zajedničkom nosnom hodniku zahtijevaju dobru procjenu terapeuta i obaveznu epimukoznu anesteziju i dekongestiju. STN koja su položena vertikano i duboko su u nosu (kore od voća i povrća) najbolje je izvaditi zavinutom kukom tako što se prethodno lagano nabodu i onda izvuku, čime je smanjena mogućnost da strano tijelo sklizne.
Specijalista za ORL mora imati na umu da STN ne smije pri manipulacijama u toku ekstrakcije nikako zapasti ili biti aspirirano u donje dišne puteve.
Predlog mjera: Zakonski zabraniti proizvodnju plastičnih kuglica i perli. U koordinaciji sa kolegama iz drugih struka i putem medija edukovati roditelje i vaspitače da djeluju preventivno, kako bi se broj STN sveo na što manju mjeru.
Literatura:
Arnold W.Ganzer U.Hals-Nasen-Ohren-Heilkunde; Gerg Thieme Verlag,Stuttgart – New York,1997
Boeninnghaus H.G. Hals-nasen-Ohrenheilkunde,Springer-Verlag.1993. Berlin,Heilderberg, New York.
Cvetković S.Milutinović Z.Pedijatrijska Otorinolaringologija, Naučna Knjiga, Beograd,1990.
Grevers G.Klinikleitfaden Hals-Nasen-Ohrenheilkunde.Jungjohann verlag. Munchen,1993.
Krajina Z.Otorinolaringologija i cervikofacijalna kirurgija,Knjiga I,Školska Knjiga,Zagreb 1983.
Stefanović P.Otorinolaringologija sa maksilofacijalnom patologijom,Medicinska Knjiga ,Beograd-Zagreb,1987.
