Svaki euro uložen u poboljšanje zdravlja rezultira dva do četiri puta većim ekonomskim povratom

0
71

Dr med. Suad Šabanović

Zavod za hitnu medicinsku pomoć

 

Razlike u ulaganju u zdravstveni sistem i izdvajanja za ljekove među zemljama nastaju zbog vjerovanja da je potrošnja u zdravstvu u velikoj mjeri neproduktivan ‘odvod’ ekonomije. Prema ovome, zdravstveni sektor troši sve veći udio nacionalnog društvenog dohotka sa malo mjerljivih povrata i doprinosa u odnosu na ulaganja u druge sektore. Prosjek izdvajanja za zdravstvo u zemljama EU iznosi 9,6% bruto drustvenog proizvoda. U Crnoj Gori, za zdravstvo se izdvaja oko 5% bruto društvenog prihoda, ukazuju dostupni podaci iz 2019. godine.

Postoje čvrsti dokazi koji upućuju da ulaganje u zdravstvi sistem i inovativne terapijske opcije doprinosi boljim ishodima liječenja, posebno u zemljama gdje je potrošnja niska tj. ispod prosjeka potrošnje zemalja članica EU.

Važan segment izdvajanja za zdravstvo jeste svakako izdvajanje za ljekove i medicinska sredstva, a ako pogledamo potrošnju istih po glavi stanovnika, ona je ispod evropskog prosjeka i potrošnje u Hrvatskoj i Sloveniji, koje se uzimaju kao referentne zemlje (na primjer: potrošnja antineoplastičnih i imunomodularnih ljekova po glavi stanovnika tokom 2019. godine u Hrvatskoj je iznosila oko 71 euro, dok je u Crnoj Gori iznosila 46 eura).

Težnja da se dodatno ulaganje u zdravlje uvijek direktno prevede u konvencionalno mjerljivu makro i mikro ekonomsku dobit, neizbježno će uvijek biti izazov. Zdravstveni sistem kao samostalna industrija je važna komponenta ekonomije i jedan od glavnih izvora zapošljavanja u većini zemalja.  Zdravstveni sistemi takođe indirektno utiču na ekonomiju (stvarajući uslove boljeg zdravlja radno sposobnog stanovništva) kroz efekte na radnu snagu, koji se materijalizuju kroz više oblika. Brojne studije pokazale su da pojedinci sa boljim opštim zdravljem podstiču mogućnost za ekonomiski rast (uključujući npr. kasniju penziju) i veću prosječnu zaradu, a kroz to i poreze i doprinose, u poređenju sa njihovim manje zdravim kolegama.

Zdravstveni sistemi takođe mogu unaprijediti ekonomski rast kroz njihov uticaj na zdravlje onih koji ne učestvuju na tržištu rada, kao npr djeca, stariji ljudi ili njegovatelji. Poboljšanje zdravlja stanovništva može igrati važnu ulogu u „oslobađanju“ radno sposobnih njegovatelja čije su mogućnosti obavljanja posla ograničene zbog potrebe da se brinu o onima kojima je potrebna njega.

Starenje stanovništva često je tema zabrinutosti kada je riječ o finansiranju zdravstvenih sistema u mnogim zemljama, posebno zbog troškova zdravstvenih usluga. Potrošnja u zdravstvu obično je veća za starije nego za radno sposobno stanovništvo. Međutim,  zdravije starije stanovništvo će sigurno biti manji potrošač zdravstvenih usluga te samim tim i povoljnije za održivost javnih finansija nego ono koje je lošeg zdravstvenog stanja uzrokovano nepravovremenim medicinskim intervencijama ili nedostupnošću terapijskih opcija u periodu samog početka javljanja bolesti. Na osnovu navedenog, istraživanja pokazuju da kako ljudi žive duži život, što je velikim dijelom posljedica i inovativnih terapija u medicini, troškovi starenja mogu biti znatno manji nego sada. Zapravo, ako zdravstveni sistem može poboljšati zdravlje i na taj način izvršiti kompresiju morbiditeta, to će posljedično  dovesti do povećanja prihoda, kasnijeg odlaska u penziju, smanjenje zahtjeva za isplatu invalidnina i socijalnih izdataka, a sve zbog produženog dobro očuvanog zdravlja stanovništva. Ukratko, zdravstveni sistem bi mogao pozitivno doprinijeti fiskalnoj održivosti u širokom spektru.

Sve je više podataka u istraživanjima koja utvrđuju i pronalaze pozitivnu korelaciju između ulaganja zdravstvenog sistema i zdravstvenih ishoda sa ishodima liječenja. Veliki broj studija pokazuje jasnu vezu između povećane potrošnje na zdravstvenu zaštitu i poboljšanja ishoda liječenja, pa tako u engleskom NHS-u (National Healthcare System) Claxton i saradnici, procjenjuju da je dodatno ulaganje od približno 13.000 GBP na svakog stanovnika osiguralo dodatnu godinu kvalitetnog života u Engleskoj.

Nacionalna istraživanja u Crnoj Gori koreliraju sa globalnim podacima kada su u pitanju oboljeli od reumatoidnog artritisa i multiple skleroze. Studije kod nas pokazuju da prosječan godišnji trošak u Crnoj Gori po oboljelom na konvencionalnoj terapiji, izazvan samo odsustvovanjem sa posla usljed oboljenja reumatoidnog artritisa, viši je 36% u odnosu na prosečni godišnji trošak po oboljelom na inovativnoj biološkoj terapiji. Takođe, produktivnost oboljelih koji se liječe inovativnom terapijom veća je za 25% u odnosu na pacijente liječene konvencionalno.

Vrijednost gubitka koji nastaje u Crnoj Gori usljed smanjenja produktivnosti na radnom mjestu (bez uključivanja troškova odsustvovanja sa posla) izazvanog multiplom sklerozom u prosjeku iznosi 2.982 eura godišnje po oboljelom koji terapiji pristupaju u periodu do 2 godine od dijagnostikovanja bolesti, dok je taj gubitak čak 4.029 EUR godišnje po oboljelom koji terapiji pristupa nakon više od 2 godine od postavljanja dijagnoze.

‘Spašavanje života’ nije jedini ili čak najvažniji cilj mnogih medicinskih intervencija u zdravstvenom sistemu, već on obuhvata poboljšanje kvaliteta života koji uključuje sprečavanje nastanka onesposobljenosti, bola, anksioznosti i smanjenja kvaliteta života. Zbog toga se sve veća pažnja poklanja konceptu kompresije morbiditeta i u što moguće većoj mjeri minimizirati period zavisnosti od drugih ili invaliditeta.

Zdravstveni sistem koji adekvatno omogući odrastanje, rad i život, doprinosi da sve starosne grupe stanovništva budu u prilici da maksimizuju svoj potencijal, omogućavajući da se kroz obrazovanje stvaraju preduslovi za nastanak intelektualnog društva koje će biti najproduktivniji dio na tržištu rada i oslonac budućeg ekonomskog rasta.

Na kraju, mogli bismo zaključiti da zdravstveni sistem pruža veliku priliku za dodatnu ekonomsku vrijednost te ujedno i unapređuje ekonomske ciljeve jedne zemlje, i da je svaki euro uložen u poboljšanje zdravlja rezultirao dva do četiri puta većim ekonomskim povratom, kako je navedeno u izvještaju Prioritizacija zdravlja McKinsey Global Instituta.