Tetoviranje je umjetnost oslikavanja tijela bojama koje se iglicama trajno unose u srednji sloj kože (mezoderm). Neke tetovaže su crne , a neke oivičene crnom bojom i obojene drugom bojom. Pri procesu tetoviranja koža može biti ubodena 50 do 3000 puta u minuti, iglom iz tattoo mašine. Proces tetoviranja ima , zapravo, 4 “koraka”: ocrtavanje, sjenčenje, bojenje i čišćenje i zavijanje. Preduboki ubodi rezultiraju bolom i krvarenjem (ubodi u retikularni mezoderm), dok preplitki kreiraju nepravilne, neujednačene linije (ubodi odmah ispod bazalne membrane). Pri tetovaži se može osjetiti bol sličan ubadanju ili bolu kod opekotina od sunca, zavisno od lokalizacije, veličine, tipa i tehnike rada tattoo majstora.
Činjenica je da je tetoviranje staro koliko i čovječanstvo; kroz istoriju ono je bilo “znak paganizma, demonizma, šamanizma, misticizma i kanibalizma”. Tetoviranje je “način personalizacije tijela, potreba uravnoteženja duha i tijela”, kažu zagovornici tetoviranja. Kod Indijanaca i Eskima tetovaže su bile oznake spiritualizma, Tibetski narodi ih smatraju “pasošem za sreću i mogućnosti raspoznavanja svoje djece u sljedećem životu”…
Mašina za tetoviranje je otkrivena krajem 19. vijeka i, što je iznenađujeće, nije se mijenjala sto godina. Većina mašima za tetovažu se sastoji od četiri glavna dijela: igle, cijevi koja drži boju, električnog motora i nožne pedale kojom se kontroliše proces, slično kao kod mašine za šivenje.
Važno je istaći da je tetoviranje u porastu u modernom svijetu: dvadeset miliona Amerikanaca nosi tetovaže. Posljednje dekade tetoviranje je virtuelno osvojilo kulturološki svijet! To je posljednja modna ludost koja je osvojila ne samo heavy-metal rokere, bajkere, kriminalce i svijet sa granica socioloških margina, već i poznate glumce, sportiste, službenike, domaćice…- “svakoga i svugdje”. Po istraživanjima, tetoviranje je postalo šesti po redu rastući biznis na svijetu.
FDA nije odobrila ni regulisala upotrebu boja-pigmenata za tetovažu, ali su neke zemlje zakonski regulisale rad salona za tetovažu. Ipak, u većini zemalja tetoviranje je nezakonito ili nedovoljno zakonski regulisano, svakako bez kontrole i monitoringa, što ostavlja široke mogućnosti za manipulacije i zloupotrebe, prije svega u smislu upotrebe nesterilnog materijala i pribora. Sterilnost potrošnog materijala za jednokratnu upotrebu je krucijalna za proces tetoviranja – autoklav je neophodan za sterilizaciju dijelova koji nisu jednokratni.
Tetoviranje je dakle proces pri kome 70% tetoviranih krvari, i pri kome postoje velike mogućnosti (zbog hiljada uboda iglom i stvaranja sitnih arnica – ulaznih vrata) za nastanak infektivnih bolesti koje se prenose krvlju, ali i proces koji može rezultirati ožiljcima.
RIZICI TETOVIRANJA:
Infekcije
Nesterilan pribor za tetovažu i nesterilne igle mogu prenijeti infektivne bolesti, kao što je hepatitis B i C, AIDS, tetanus, tuberkuloza, sifilis i sl.
Još 1853.g. opisan je slučaj sifilisa dobijen tetovažom, kasnih 50-tih godina prošlog vijeka slučaj dobijanja tetanusa tetoviranjem, a od 1961.-1997.g. u New Yorku je tetoviranje zabranjeno zakonom zbog izuzetno česte udruženosti sa prenošenjem hepatitis B infekcije.
“Nevini” komercijalni tattoo je, dokazano je istraživanjima, danas postao razlog broj 1 u dobijanju hepatitis C infekcije u USA (Haley RW, Fischer RP, Commercial tattooing as a potentially source of hepatitis C infection, Medicine, March 2000;80:134-151). Istraživanja pokazuju da je rizik prenošenja tetovažom smrtonosnog hepatitisa C dva puta veći od rizika pri dobijanju injekcije nekog lijeka, a na komercijalnim mjestima, gdje se tetovaže vrlo često rade – i do 9 puta (jedna od svjetski poznatih ličnosti koja je pri tetovaži pet slova na malom prstu zaražena hepatitisom C je holivudska glumica Pamela Anderson!). Dovoljno je 0.00004 ml krvi za prenošenje hepatitisa B, a zna se da virus B hepatitisa može živjeti preko dva mjeseca u spoljašnjoj sredini, kao što su zaražene igle, mašine za tetoviranje, stolovi za tetoviranje i sl. Osobama koje imaju tetovažu preporučuje se obavezan screening jetre (lab.hepatogram, eventualno imunološke analize At na hepatitis viruse, UZV jetre i sl.)
Rizik od zaražavanja je toliko veliki da Udruženje Banaka krvi u Americi propisuje kao preventivnu mjeru jednogodišnju obaveznu pauzu poslije tetoviranja za donacije krvi. Kada se koriste sterilne igle za jednokratnu upotrebu takođe postoji rizik od infekcije, zbog nedovoljno sterilisanog pribora za tetovažu koji se zbog svog oblika i materijala od kojeg je napravljen teže steriliše.
Mišljenja u odnosu na prenošenje HIV/AIDS infekcije tetoviranjem su podijeljena: CDC ( Center for Desease Control) potvrđuje mogućnost prenošenja HIV virusa nesterilnim priborom ili iglama za tetoviranje.
Važna je pravilna njega tetoviranog područja poslije tetoviranja zbog moguće superinfekcije u tom periodu. U slučaju naknadno dobijene infekcije klinički se vide crvenilo, otok i gnoju sličan secret, uz prisustvo bola.
Add comment