Abrazija solju: rastvor soli se upotrebljava za odstranjivanje pigmenta, povremeno u kombinaciji sa dermoabrazijom, mada sve rjeđe.
Skarifikacija podrazumijeva odstranjivanje tetovaža kisjelinom (TCA) i stvaranje ožiljka na tom mjestu.
Hirurško odstranjivanje ponekad podrazumijeva upotrebu tkivnih ekspandera (balona koji se aplikuju ispod kože da je, kada se tetovaža odstrani, manje ožiljavanje). Veći ožiljci zahtijevaju ponovljene operativne zahvate za kompletno odstranjivanje.
Kamuflaža podrazumijeva injiciranje novog pigmenta u smislu formiranja nove tetovaže ili pokrivanja tetovaže pigmentima boje kože. Izgled ne može biti prirodan jer novoj tetovaži nedostaje prirodni odsjaj kože.
Prije nego uradite tetovažu iskreno razmislite da li zaista želite da investirate u trajni body art. Ako niste sigurni ili brinete da biste jednog dana mogli promijeniti mišljenje, ostavite sebi još vremena za razmišljanje. Ne radite tetovažu u stanjima alkoholisanosti (ili pod uticajem narkotika)! Ako je donešena sigurna i neopoziva odluka o tetoviranju, treba odrediti lokaciju tetovaže, da li želite da bude na skrivenom ili otkrivenom mjestu. Takođe, treba znati da dobijanje na težini, uključujući i dobijanje na težini u trudnoći, može izobličiti tetovažu ili uticati na njeno nestajanje. Jedna petina tetoviranih u USA promjeni odluku o tetovaži – zažali što se istetovirala nakon par godina!
U toku samog procesa tetoviranja insisitirajte na mjerama sigurnosti postavljajući sljedeća pitanja:
1.Da li će tetoviranje raditi licencirani, obučeni majstor sa iskustvom? 2. Propratite da li je tattoo-majstor prije intervencije oprao ruke i stavio novi par zaštitnih rukavica. 3.Da li se koristi sterilisani pribor i sterilna igla? Sve boje, poslužaonik i kontejneri treba da su neupotrebljavani poslije sterilizacije. 4.Svi dijelovi pribora koji se steriliše treba da su sterilisani u autoklavu, a oni koji se ne mogu sterilisati na taj način – potopljeni i dezinfikovani u propisanim dezinfekcionim tečnostima ili još bolje, sterilisani u UV sterilizatoru.
Njega tetoviranog mjesta poslije intervencije tetovaže vrlo je značajna. Podrazumijeva se da tattoo-majstor da sva uputstva zavisno od tipa i veličine tetovaže; teoretska pravila nalažu:
- Skinite zavoj nakon 24 sata, koristite antibiotski krem za vrijeme zarastanja kože
- Koristite sredstva za lokalnu dezinfekciju u smislu čišćenja ovog područja, prema savjetu
- Poslije nekog vremena koristite hidrantna sredstva za kožu na mjestu tetovaže
- Nekoliko nedjelja izbjegavajte izlaganje suncu mjesta tetovaže (mogućnost fotosenzibilizacije)
- Izbjegavati bazene, saune, whirpool, kupanje u moru, rijekama i jezerima (mogućnost superinfekcije bakterijama, gljivicama i sl.)
- Izbjegavati tijesnu odjeću na mjestu tetovaže
- Ne skidati nasilno kruste (kraste) nastale u procesu cijeljenja koji traje oko 14 dana, izbjegavajući tako stvaranje ožiljaka
Ukoliko dođe do zapaljenja – infekcije tetoviranog područja, potrebno je obavezno se javiti ljekaru, specijalisti dermatovenerologu!
Pirsing (piercing), inzercija nakita, obično bez anestezije, sve je popularniji u svijetu, od uva do usana, obrve, nosa, jezika, pupka ili područja genitalija, i čini se, na izgled, vrlo lakom i jednostavnom procedurom. Treba znati da pirsing nosi rizike za zdravlje u vidu mogućih komplikacija, upoznati ih, sagledati osnovne mjere sigurnosti i korake u njezi poslije samog pirsinga. Iako pirsing ušne školjke nosi mnogo manji rizik od pirsinga druge lokalizacije, svaki pirsing nosi određene specifične rizike:
Alergijske reakcije
Neki dijelovi nakita za pirsing, posebno oni od nikla, mogu izazvati alergijske reakcije u vidu kontaktnog alergijskog dermatitisa ili kontaktnu urtikariju (urticaria e contactu), što se često može vidjeti u praksi.
Oralne komplikacije
Nakit plasiran u jezik može oštetiti zube i desni. Otok jezika poslije pirsinga može izazvati komplikacije pri žvakanju, gutanju , čak i disanju.
Kožne infekcije
Klinički se prepoznaju kao crvenilo, otok, bol i gnoju slična sekrecija…
Drugi kožni problemi, u vidu ožiljavanja i formiranja keloida.
Krvlju prenešene infektivne bolesti
Ako je pribor za pirsing kontaminiran inficiranom krvlju, inzercijom pirsinga mogu se dobiti mnoge ozbiljne infektivne bolesti kao hepatitis B i C, HIV, tetanus…
Cijepanje i trauma
Nakit se može zaglaviti ili slučajno pokidati i time prouzrokovati ubode i ranjavanja okolne kože.
Intervencija ili pregled spec. dermatovenerologa najčešće su potrebni pri alergijskoj reakciji, infekciji mjesta pirsinga ili drugim navedenim komplikacijama.
Prije odlaska na pirsing treba čvrsto odlučiti, odrediti lokaciju svjesni da će možda biti neophodno skidanje nakita u određenim situacijama – radno mjesto i sl.:
1.Uraditi pirsing kod iskusne, trenirane, licencirane osobe
2.Pri inserciji pirsinga trebalo bi nositi zaštitne rukavice, poslije neposrednog pranja ruku
3.Pribor za pirsing ili igle moraju biti sterilne
4.Pribor treba da bude sterilisan u autoklavu, a dijelovi koji se ne mogu sterilisati u autoklavu – u UV sterilizatoru ili u adekvatnom dezinfekcionom sredstvu
5.Nakit za pirsing bi morao biti hipoalergen, od hirurškog čelika, titanijuma, niobijuma ili 14 ili 18 karatnog zlata…
Njega mjesta pirsinga:
Koža oko mjesta pirsinga može biti otečena, crvena i osjetljiva par dana poslije pirsinga, a samo mjesto može povremeno krvariti. Kako pirsing zacjeljuje, može secernirati bijelom ili žućkastom sekrecijom, pa stvoriti krustu (krastu). Za prevenciju superinfekcije i ubrzavanje procesa zarastanja treba voditi računa o mjestu pirsinga:
1. Oralni pirsing ispirati sredstvom za dezinfekciju usne duplje ili antibiotskim rastvorom za ispiranje ili sterilnim rastvorom NaCl, 30-60 sekundi nakon svakog obroka i prije spavanja, pa potom sredstvo izbaciti ( ispljunuti). Zube prati novom, mekom četkicom za zube, pazeći na higijenu četkice.
2. Mjesto pirsinga na koži prebrisavati sa dezinfekcionom tečnošću (Sol povidoni iodidi, Oktanisept i sl.), 2x dnevno.
3. Izbjegavati bazene, jakuzzi, saune, solarijume , a ljeti i kupanje u moru i rijekama, jezerima, dok mjesto pirsinga ne zaraste.
4. Nakit na mjestu pirsinga ne treba uvrtati ni igrati se s njim, dok rana ne zaraste.
5. Mjesto pirsinga može da zarasta 6 nedjelja, pa i duže: za cijelo to vrijeme treba držati nakit na mjestu. Tek kada mjesto pirsinga zaraste, nakit se može skidati ili mjenjati.
Ukoliko primjećujete znake infekcije na mjestu pirsinga, odmah se obratite ljekaru -spec. dermatovenerologu koji će spriječiti dalje komplikacije.
Tetovaža i pirsing očito nisu samo procesi unošenja boje u kožu, već predstavljaju veliku mogućnost unošenja uzročnika različitih, veoma opasnih i smrtonosnih bolesti! Mogu biti razlog drugim zdravstvenim komplikacijama i vrlo skupim procedurama, emotivnim, porodičnim, socijalnim, religioznim i društvenim nesuglasicama!
Da li ste i dalje odlučni da “napravite” tetovažu ili pirsing…..?
Piše: Dr Olivera Simić-Kovačević, spec.dermatovenerolog, PZU “Dr Kovačević”, Budva
Add comment