Uzrok nastanka: U literaturi se navodi oko 400 mogućih uzroka tinitusa.
Osim oštećenja sluha bukom, postoje još brojni drugi uzroci na koje treba misliti: presbiakuzija (smanjenje sluha uslovljeno starenjem), acusticus neurinoma (tumor slušnog živca), Morbus Meniere (kružne vrtoglavice povezane sa nagluvošću), oboljenja srca i krvotoka (ateroskleroza, visoki krvni pritisak, malokrvnost), metabolički poremećaji, oboljenja bubrega, hormonalni poremećaji, otoskleroza, hronične upale srednjeg uha, funkcionalne smetnje Eustahijeve tube, oboljenja vratne kičme, bolesti u području zuba i čeljusnog zgloba, trovanja (intoksikacije) naročito lijekovima – aspirin, nesteroidni antireumatici: indometacin, antibiotici: aminoglikozidi, diuretici: furosemid = lasiks, kinin, karbamazepin, tetraciklični antidepresivi, antihistaminici, betaadrenerički blokatori, povrede lobanje i mozga, oboljenja centralnog nervnog sistema, anestezija, naročito u kičmeni kanal (spinalna anestezija).
Postoje dva tipa tinitusa: Jedan oblik – objektivni (može se čuti) generiše se u vaskularnom sistemu, a mogu da ga prouzrokuju vaskularne anomalije koje dovode do turbulentnog toka krvi i nastanka šuma u području uha. To je pulsirajući tinitus. On prati ritam rada srca i ubrzava se sa ubrzanjem srčane radnje, a mijenja se sa promjenom položaja glave ili tijela. Javlja se kod AV malformacija, glomus tumora, aneurizmi, anemije. Može biti uzrokovan smetnjama Eustahijeve tube ili poremećenom funkcijom mišića srednjeg uha. Osobe ih porede sa šumovima koji nastaju pri gužvanju papira, coktanju usnama, a najčešće sa pucketanjem.
Češći od objektivnog je subjektivni šum.
Najčešće je riječ o šumu uzrokovanom promjenama u unutrašnjem uhu (otogeni šum), čiji nastanak nije do kraja razjašnjen. Najčešće je uzrokovan oštećenjem sluha, odnosno osjetnih slušnih ćelija u unutrašnjem uhu ili oštećenjem slušnog živca. Oštećenje osjetnih slušnih ćelija mijenja električne signale u slušnom živcu, a mozak tu promjenu opaža kao šum, odnosno „fantomski” zvuk.
Mogući razlozi oštećenja sluha jesu buka, prasak (tu spada prije svega glasna muzika koju mladi slušaju u slobodno vrijeme, MP3, diskoteke, rok-koncerti, prasak petardi, pucanj iz vatrenog oružja, ali i buka na radnom mjestu). Primjena ototoksičnih lijekova, kardiovaskularni uzroci (ateroskleroza, anemija, povišeni krvni pritisak i sl.), iznenadna promjena pritiska (npr. kod ronilaca), tumor slušnog živca ili slabljenje sluha kod starijih osoba, virusne infekcije, trauma itd.
Osim promjenama u unutrašnjem uhu, šum može biti uzrokovan i promjenama u spoljašnjem ili srednjem uhu: pritiskom ušne masti – cerumena – na bubnu opnu, promjenama u čeljusnom zglobu, ozljedom bubne opne, okoštavanjem u srednjem uhu.
Bolesnici ih registruju na veoma različite načine i porede sa šumom mora, zujanjem pčele, fijukom vjetra, šuštanjem pare, hukom lokomotive i sl. Intenzivan, neprestani šum loš je prognostički znak, jer je odraz oštećenja unutrašnjeg uha.
Duboki šumovi su odraz oštećenja provodnog aparata uha, a visoki perceptivnog aparata.
Dijagnoza: Dijagnostika i terapija u cjelosti su u domenu specijaliste otorinolaringologa i neurologa.
Za postavljanje dijagnoze potrebna je kompletna audiološka obrada (s posebnim osvrtom na nalaz uha i bubne opne, tonalni audiogram i ispitivanje podatljivosti bubnjića (timpanogram), a prema potrebi se sprovodi i detaljnija audiološka obrada), te analiza stanja organa za ravnotežu. Potrebno je izvršiti CT temporalne kosti i MR glave. Pulsirajući tinitus zahtijeva obradu kardiovaskularnog sistema, osobito vratnih i arterija glave (CD/TCD dopler ultrasonografske pretrage) kao i detaljnu laboratorijsku analizu krvi.
Računa se da akutna faza tinitusa traje do 3 mjeseca. Ukoliko tinitus koji se tek pojavio ne nestaje, nego traje više od 6 mjeseci, nazivamo ga hroničnim. Šanse da zujanje u ušima, bilo spontano, bilo usljed terapije, nestane, najveće su u ovom periodu.
Koju terapiju treba primijeniti u konkretnom slučaju, odrediće otorinolaringolog.
Liječenje: Kada je pacijentima sa šumom u uhu najteže i najgore ? Onda kada vlada tišina i mir. Oni se zato uglavnom žale na, kako opisuju, stravičnu tišinu uveče, pred spavanje, kada im taj šum u uhu najviše dolazi do izražaja, izaziva nesanicu i nosi nove probleme.
Znatan broj osoba koje zbog rada u velikoj buci imaju visoko oštećen sluh, šum u uhu gotovo i ne primjećuju, jer su se saživjele s time. Za razliku od njih, oni koji rade i žive u mirnim i tihim uslovima, traže pomoć, jer se ne mogu naviknuti na šum u uhu.
Postoji mnogo različitih lijekova koji se primjenjuju u liječenju šuma, a najčešće se primjenjuju lijekovi koji poboljšavaju cirkulaciju krvi u mozgu i u unutrašnjem uhu. Cilj terapije je da se spriječi da akutni tinitus pređe u hronični. Dakle, šum u uhu može se liječiti (zavisno od uzroka) lijekovima, pri čemu se najčešće koriste tri grupe lijekova:
1. Anestetici (npr. lidokain),
2. Periferni vazodilatatori i antikonvulzivi (poput nikotinske kisjeline i karbamazepina)
3. Trankvilizatori i antidepresivi koji pomažu bolesniku u tolerisanju tinitusa.
Hirurško liječenje je prikladno u bolestima u kojima je tinitus propratni simptom, poput otoskleroze, tumora slušnog živca ili glomus tumora, te Menijerove bolesti.
Mnogi autori navode uspješno liječenje tinitusa maskiranjem šuma (kao dio terapije savjetuje se da se zamaskira šum, npr. puštanjem lagane muzike, uz, tokom dana, a posebno pred spavanje, obavezno izbjegavanje konzumiranja čokolade, kafe, čaja, koka-kole, cigareta, alkohola) ili slušnim pomagalima, uređajima-maskerima, služeći se analogijom da je tinitus mnogo manje izražen u uslovima spoljne buke.
Elektrostimulacija, bilo unutar pužnice (organa sluha), ili izvan nje, takođe se pokazala uspješnom u liječenju nekih vrsta tinitusa. Spominju se i biofidbek metoda, akupunktura i hipnoza kao metode liječenja.
Jedna od metoda liječenja šuma jeste liječenje privikavanjem (engl. Tinnitus Retraining Therapy) koja se zasniva na neuroiziološkom modelu privikavanja na šum. Pacijent se upoznaje sa mehanizmom nastanka šuma, što mu omogućuje prihvatanje šuma kao nečega prirodnog, a ne kao nečega što predstavlja opasnost uzrokujući negativne emocije. Cilj te metode nije nestanak šuma ili smanjenje intenziteta šuma, već smanjenje bolesnikove reakcije na šum i smanjenje habituacija.
U novije vrijeme primjenjuje se i laser niskog intenziteta (engl. Low Level Laser) u liječenju šuma u uhu, koji se koristi izlaznom snagom 5 mW i talasnom dužinom od 650 nm. Primjenom lasera u uhu kroz spoljni zvukovod dolazi do biostimulacije i promjena na molekularnom nivou ćelija u unutrašnjem uhu. Promjene se događaju na mitohondrijskoj membrani, što omogućuje bolju metaboličku izmjenu u osjetnim ćelijama unutrašnjeg uha, stimulaciju imunog sistema te regeneraciju ćelija unutrašnjeg uha.
Osobe s problemom tinitusa moraju izbjegavati buku radi sprečavanja daljeg oštećenja sluha i pogoršanja šuma, ali treba da izbjegavaju i potpunu tišinu. Takve osobe morale bi sebi osigurati lagan i ugodan pozadinski zvuk, npr. ugodne zvukove iz prirode ili laganu muziku. Na tom se načelu zasniva muzikoterapija, odnosno liječenje muzikom. Muzika pomaže pacijentu da prestane da primjećuje šum u uhu koji mu smeta i preusmjerava mu pažnju. Muzika se može slušati aktivno i pasivno. Pasivno slušanje muzike odvija se dok osoba obavlja druge poslove i ne posvećuje pažnju slušanju. Kod aktivnog slušanja pacijent se potpuno koncentrisano posvećuje muzici. Slušanje preglasne muzike može uzrokovati oštećenja sluha i šum u uhu, dok pravilan odabir muzike uz određeni intenzitet i primjenu može imati terapijski učinak.
Sekundarne psihičke tegobe koje se mogu razviti vezano za šum, kao što su tjeskoba, depresija ili nesanica, takođe treba liječiti, jer one mogu pogoršati šum.
Na kraju, kao zaključak: Ne treba odugovlačiti sa početkom terapije radi drugih obaveza, stoga vrijedi pravilo: “Što ranije, to bolje”. Time se može povećati šansa za ozdravljenje!
Tinitus nije bolest, nego simptom, pa ne postoji jedinstvena terapija u njegovom liječenju, kao ni siguran ishod terapije – nestanak šuma.
Pacijenta je potrebno upoznati sa prirodom bolesti i mehanizmom nastanka šuma, što mu često olakšava prihvatanje šuma.
Sa tinitusom možete raditi sve što ste ranije radili u životu. Uživajte u slobodnom vremenu, bavite se stvarima koje vas interesuju, vodite ispunjen život.
Ne povlačite se u sebe!
Izbjegavajte pretjeranu buku!
Ako vam je sluh oštećen – nabavite slušni aparat!
Izbjegavajte tišinu!
Otkrijte bogatstvo zvukova u svom svakodnevnom životu ! Aktivno osluškujte zvukove svoje okoline i uživajte u njima ! Naučite da se opustite i živite razumno ! Koristite slušalice samo u slučaju kada imate zdrav sluh ! Muzika neće pogoršati vaš tinitus i učiniće da se dobro osjećate !
Ako uživate da idete na koncerte, u bioskop ili disko, i dalje to radite !
Samo izbjegavajte zaista pretjeranu buku !
Mnogi ljudi tvrde da njihov tinitus postaje glasniji za vrijeme i poslije bavljenja sportom ili nekim drugim fizičkim aktivnostima. Ovo stanje je prolazno, trenutno, i time se tinitus neće pogoršati. Čak ni vjetar, dok vozite bicikl, neće pogoršati tinitus. Naročito preporučujemo svaku aktivnost koja će obogatiti vaš život.
Na kraju, savjet: S alkoholom umjereno, a nikotin izbacite !
Piše: dr sc. med. Mišo Pejaković,
ORL odsjek, JZU Opšta bolnica Nikšić
Add comment