Benigni paroksizmalni tortikolis se javlja u ranom uzrastu, najčešće u dobi od 8 mj. i spontano nestaje izmedju 3. i 5. godine zivota. Ataci tortikolisa nastaju iznenada i ponavljaju se, obično prelaze sa jedne na drugu stranu, i mogu biti praćeni povraćanjem i ataksijom. Epizode traju od nekoliko sati do par dana, najviše do mjesec dana i spontano prolaze bez terapije. Češći je kod djevojčica u odnosu na dječake (3:1).
Od dopunskih dijagnostičkih procedura koriste se:
– UZ vrata je indikovan kada pipamo tumefakt u m. SCM, za potvrdjivanje i praćenje resorpcije hematoma kod porodjajne traume i ako sumnjamo da se tumefakt nalazi van samog misica isti moze odgovarati limfoglanduli i cisti vrata.
– Rtg snimak vratne kičme se radi kada i pored sprovedene fizikalne terapije nema promjene u pokretljivosti u vratu a istovremeno postoji konstituciono kratak vrat, zbog sumnje na strukturalne deformitete ( hemivertebra, Klippel Feil sindrom, sinostoze pršljenskih tijela i td.).
– Elektromiografija se radi kod sumnje na neurološka oboljenja u okviru kojih postoji spazam ili slabost mišića vratne regije sa lateralizacijom koja je praćena tortikolisom.Takodje se radi kod sumnje na ekstenzivnu promjenu samog misica i izražene fibrozne promjene kada postoji indikacija za hirurško liječenje.
– NMR je indikovana kada se tortikolis javi kao prvi simptom i ne koriguje se nakon primijenjene fizikalne terapije i u slučajevima progresije neuroloških simptoma zbog sumnje na Arnold Chiari malformaciju, tumore zadnje lobanjske jame ili tumore koji progrediraju u medularni kanal.
– Pregled kod oftalmologa u slučaju da postoji sumnja na slabovidost jednog oka ili lateralizacija u oštrini vida i u vidnom polju.
– Pregled kod otorinolaringologa kod sumnje na zapaljenje uha kada zbog bola i nagluvosti dijete naginje glavu.
Liječenje tortikolisa zavisi od uzroka. Kongenitalni mišićni tortikolis se liječi konzervativno i hirurški.
Konzervativno liječenje se sastoji od fizikalne terapije i ortotskih mjera. Njome se postiže dobar ili odličan rezultat u prvoj godini života od 80-100% a mali procenat djece se upućuje na hirurško liječenje (5-10%).
Fizikalno liječenje obuhvata primjenu termoterapije, elektroterapije i kineziterapije. Elektroforeza sa fibrinolitičkim ljekovima (KJ ili Thyomucase) se primjenjuju kod traumatskog tortikolisa sa hematomom za ubrzanje resorpcije hematoma i sprečavanje razvoja fibroze. Termoterapija je uvod u kineziterapiju kod skraćenog m. SCM . Fizikalna terapija predstavlja osnov liječenja djece sa kongenitalnim mišićnim tortikolisom, pri čemu je kineziterapija najefektivniji metod. Pozicioniranje, aktivne i pasivne vježbe za istezanje skraćenog m. SCM u kombinaciji sa vježbama za jačanje istog na suprotnoj strani i vježbama za stimulaciju motornog razoja sastavni su dio protokola vježbi.
Vrijeme započinjanja fizikalne terapije je glavni prognostički faktor uspješnosti terapije jer je elastičnost mičića kod novorodjenčadi najveća, dok je otpor pri izvodjenju vježbi manji čime je olakšano izvodjenje vježbi. Najbolji rezultati se postižu kada se fizikalna terapija započne u prvom mjesecu života. Uobičajeno trajanje liječenja kod tortikolsa sa hematomom je tri mjeseca a sa skraćenim m, SCM bez tumefakta oko 4 mjeseca.
Iz svega navedenog se može zaključiti da je tortikolis samo simptom i da je zbog toga izuzetno važno na vrijeme otkriti pravi uzrok uočenog tortikolisa. Samo na taj način može biti odabrana pravilna terapija, i samim tim se može očekivati i dobar uspjeh u liječenju.
Dr Milena Adžić, dječji fizijatar
Klinički centar Crne Gore (IBD)
Add comment