Početni dio programa Šeste Medikalove godišnje konferencije realizovan je u znaku priče o transplantacionom programu. 13-og juna održana je panel-diskusija sa temom Transplantaciona medicina, dostignuća i izazovi. Predsjednica Nacionalnog koordinacionog tijela za presađivanje organa i zamjenica ministra zdravlja Crne Gore prof. dr Vesna Miranović bila je moderatorka ovog dijela programa, a stručna izlaganja imali su i dr Hasib Lukač (član Nacionalnog tima za transplantaciju organa), kao i ljekari Kliničkog centra Crne Gore dr Dušanka Novosel i mr sci. med. Nebojša Bulatović.
Poziv na stručnu koordiniranu saradnju
− Transplantacioni program jedne zemlje predstavlja ispit zrelosti ne samo zdravstvenog sistema. I to najmanje zdravstvenog sistema, zato što je sve ono što se dešava u okviru zdravstvenog sistema jedan dio tehničke priče: kako prepoznati pacijenta koji je kandidat za kadaveričnu transplantaciju, kako u isto vrijeme pripremiti i onoga ko treba da primi organ, kako sprovesti sami postupak transplantacije, kako pacijenta pratiti posttransplantaciono – rekla je u uvodu svog izlaganja nacionalna koordinatorka za ovaj program prof. dr Vesna Miranović. Ona je dalje objasnila da postoji niz etičkih postupaka koji se moraju ispoštovati da bi ovaj postupak bio besprekorno čist, ali i jedan dio koji apsolutno ne zavisi od zdravstvenog sistema, a tiče se nivoa svijesti društva o tome da u trenutku kada nekome treba organ a neko je izgubio moždane funkcije ti njegovi organi budu preusmjereni ka osobi kojoj su neophodni.
Transplantaciona medicina, koja je počela da se razvija 60-ih godina prošlog vijeka, predstavlja revoluciju u medicini. Ona je inicirala i promjene u smislu definisanja pojma smrti. Smrću se smatra isključivo prestanak moždane funkcije. Prestanak rada pluća i srca predstavljali su smrt do pojave transplantacione medicine. Danas se smrću smatra prestanak obavljanja moždane funkcije.
− Jako je neobično za državu koja apsolutnom većinom tvrdi da jeste za transplantacioni program niko iz porodice ne želi da potpiše saglasnost za osobu kada dođe u stanje moždane smrti. Isto tako je paradoksalno da u našem sistemu i društvu svi traže jednakost u pristupu organima i pravičnost prilikom njihove raspodjele, a niko ne želi da se ostvari u funkciji donora – kaže prof. dr Miranović. U želji da podigne broj potencijalnih davalaca organa, pristupilo se, objasnila je ona, izmjenama nadležnog zakona, pa je, po ugledu na Hrvatsku, propisana pretpostavljena saglasnost u davanju organa, kao i da se zaživotno može kazati ne izvršenju transplantacije. Problem u vezi sa našim društvom ogleda se u tome što porodice pacijenata koji se smatraju adekvatnim za ovaj vid medicinskog programa uglavnom kažu ne.
Iz ovoga se može izvesti zaključak da je najvažnije da pojedinac ima povjerenje u institucije sistema, da njegovi lični podaci kao donora budu zaštićeni. O tome ko je na listi čekanja, kome je potrebno odmah da se donira organ saznajemo iz podataka Nacionalnog kooordinacionog tijela. Pacijentu, kako je objasnila koordinatorka Miranović, koji se nađe na listi čekanja bilo koje druge zemlje u okviru EU vrši se transplantiranje o trošku države.
Nepovjerenje kao glavni problem
Pacijenti koji se nalaze na programima hronične dijalize uputili su dvije inicijative u smislu iniciranja izmjena Zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja. Govoreći o aktuelnostima u vezi sa izmjenama, prof. dr Vesna Miranović, navela je da će se na tome raditi veoma argumentovano. Razmatrajući moguće uzroke negiranja pristupa transplantaciji, ona je navela religijske i razloge nepovjerenja u institucije sistema. Što se tiče prve grupe motiva ona je izrazila uvjerenje da nema razloga za nepodržavanje programa doniranja organa jer dominantne vjerske konfesije u Crnoj Gori ne izražavaju takav vid otpora prema navedenom pitanju. Ono što predstavlja veliki problem jeste generalno nepovjerenje u institucije sistema. Čak 13-15% stanovnika u svakoj situaciji kažu ne. Radi se, kako je objasnila Miranović, o građanima koji imaju tipično negativistički stav po većini pitanja i koji i ne treba da budu ciljna grupa u ovom trenutku.
Postupak davanja organa, kako je objasnila nacionalna koordinatorka Miranović, mora da bude apsolutno transparentan. Od trenutka potpisivanja donorske kartice sistem mora da pristupi zaštiti potencijalnog donora. U pitanju je njegov lični podatak i neće se zahtijevati da ga on dijeli sa javnošću.
Od 1-og septembra tekuće godine u planu je sprovođenje kampanje u okviru koje će poznate ličnosti pokazati da su nosioci donorske kartice, i oni će u tom smislu biti apsolutno zaštićeni. Upućujući poziv na profesionalnu solidarnost zasnovanu isključivo na dokazima, kao i na izlazak iz isključivo defanzivnog stava, sa civilizovanim pristupom, koordinatorka Miranović navela je da će posebnu ulogu u tom sistemu imati ljekari na primarnom nivou. − Nepovjerenje je veliki problem. Sljedeća ciljna grupa je porodica koja mora biti spremna za trenutak kada se dešava smrt – navela je u toku diskusije dr Miranović. − Da bi donorski sistem zaživio potrebno je da 1/4 populacije ima donorsku karticu. Vidjećemo da li ćemo u tome uspjeti. Mi nećemo odustajati – kazala je ona.
Dodajte komentar