[heading]Organizovana tri edukativna predavanja u Institutu za bolesti djece[/heading] Institut za bolesti djece nastavio je trend kontinuirane edukacije medicinskog osoblja, organizujući 26. septembra u svojim prostorijama niz predavanja u vezi sa disajnim putem i alergijskim reakcijama na ljekove kod pedijatrijske populacije. Gost Instituta sa Univerzitetske klinike u Beogradu, prof dr Branimir Nestorović, predstavio je aspekte dijagnostifikovanja i terapije subglotičnog laringitisa, i tom prilikom ukazao da je opstrukcija gornjih disajnih puteva kod male djece specifična zbog toga što kod ove populacije i najmanja zadebljanja glasnih žica ili subglotisa mogu dovesti do enormnih promjena u dijametru, što povećava otpor u disajnim putevima i jako otežava protok vazduha. U takvim situacijama organizam pokušava da kompenzuje na jedini način koji zna – forsiranim inspirijumom. To je, kako je objasnio, u jednu ruku dobro, dok s druge strane može dovesti do potpunog kolapsa laringsa kod male djece.
– Fizički zakon kaže da ako se dijametar smanji a protok poveća, onda se pritisak na mjestu otoka smanjuje, prema tome, postaje negativan. Larings malog djeteta, kada ima laringitis, odnosno bilo kakvo suženje lumena laringsa, kad forsirano diše počeće da kolabira tokom inspirijuma. To je krajnje nepoželjno i može da dovede do ozbiljnih komplikacija – naveo je on.
Stoga je prva mjera kod svih pacijenata koji imaju stridor, inspirijumsko zviždanje ili suženje gornjih disajnih puteva, da leže mirno, odnosno da se mnogo ne pomjeraju. Ipak, ohrabrujuće je to da laringitis nije opasan i da mortalitet kod ove bolesti nije mnogo veliki. Kliničku sliku, kako je opisao dr Nestorović, prate karakterističan kašalj i stridor, a javlja se i promuklost zbog otečenih glasnih žica. Uzročnici laringitisa mogu biti virusi, naročito parinfluenca tipa 1, 2 ili 3 koji se javljaju s jeseni ili proljeća, ali i drugi respiratorni virusi, te u rjeđim situacijama i neke bakterije.
No, ono zbog čega su ljekari na naročitom oprezu je bolest izazvana hemofilusom influence ili nekom drugom bakterijom, kao što je streptokoka grupe A, koja može da bude potencijalno smrtonosna – epiglotis. On je objasnio da je ova bolest rijetka zbog vakcinacine za hemofilus influence koja se pokazala vrlo efikasnom. Stoga je preporučio da se u slučajevima kada je dijete visoko febrilno nikada ne pristupa pregledu ždrijela, da se ne tretira kortikosteroidima i antibioticima.
Kada je u pitanju dijagnoza, dr Nestorović je objasnio da je veoma važno posmatrati opšte stanje djeteta i njegovo ponašanje (da li je letargično ili ne), kako reaguje, bez obzira na jačinu stridora. Kao nepotvrđena u literaturi, metoda koja je isprobana u praksi i dokazana da djeluje, je nebulizacija hladnim vazduhom, kojoj pethodi kratko izlaganje djeteta toploj vodenoj pari, objasnio je on.
Steroidi su postali jedna od glavnih terapija kod subglotičnog laringitisa, i u mnogome su smanjili potrebu za hospitalizacijom pacijenta i za nekim ozbiljnijim procedurama, naveo je dr Nestorović. Oralni steroidi korisni su u blagim, dok su inhalatorni steroidi efiksni i u blagim i u umjereno teškim oblicima bolesti. U teškim kliničkim situacijama primjenjuje se jača terapija. Nužno je, kako je kazao, da svi pacijenti starosti ispid 12 mjeseci, ili oni koji imaju nejasnu dijagnozu ili su intoksicirani, treba da budu hospitalizovani, jer zbog malog laringsa ili kolapsibilnog laringsa lako mogu da upadnu u respiratornu insuijenciju.
Dr Slađana Radulović govorila je o čujnom disanju kod djece. U postavljanju dijagnoze čujnog disanja, naročito disanja čujnog bez stetoskopa potrebna su deset koraka. Prvih pet koraka čini dobro uzeta anamneza, a sledeća 4 fizikalni pregled. Daljem laboratorijskom ispitivanju i daljoj dijagnostici pristupa se tek onda ako se na osnovu prvih devet koraka ne postavi dijagnoza. Deseti korak, navela je dr Radulović, preduzima se radi potvrde dijagnoze ili u istraživačke svrhe. U anamnezi je bitno dobiti što više informacija od roditelja, obratiti pažnju na to kojoj fazi disajnog ciklusa čujno disanje pripada, a kod laringitisa ili kod laringomalacije saznati da li je disanje postalo čujno već u prvim nedjeljama ili mjesecima života ili je nastaje naglo, kako se mijenja kvalitet disajnog šuma, da li je intenzitet veći ako se mijenja sa položajem tijela, da li je vezan sa nekom aktivnošću, te da li se čuje u toku spavanja i da li je praćeno povećanom temperaturom, epizodama davljenja ili gušenja, kašljem i iskašljavanjem, objasnila je dr Radulović. Tek se u fizikalnom pregledu pristupa posmatranju rada disajne muskulature, njenih pokreta u inspirijumu i ekspirijumu, i nakon toga prelazi na auskultaciju. Stoga, kako je kazala, uvijek se prvo disajni šum sluša bez stetoskopa, a tek nakon utvrđivanja kvaliteta šuma, prelazi se na auskultaciju stetoskopom.
Add comment