– Na osnovu određivanja kvaliteta čujnog disanja možemo da odredimo i približno anatomsko mjesto opstrukcije. Kada imamo neku opstrukciju iznad glotisa, obično čujemo prigušen, mrmljajući zvuk, ako je opstrukcija na nivou glotisa, bilo da se radi o inflamaciji ili nekom zadržanom stranom tijelu, čuje se promukao zvuk ili afonija, dok slab i mek zvuk čujemo kod subglotisne opstrukcije – navela je ona.
Čujno disanje se uglavnom poistovjećuje sa stridorom. Od dijagnostičkih procedura, kada se želi potvrditi dijagnoza, najčešće se, kako je objašnjeno, koristi vizuelizacija fleksibilnim laringoskopom ili bronhoskopom. Kod djece sa stridorom dodatno se može uraditi još i funkcionalno ispitivanje pluća.
Ipak, ono što se najčešće susreće u ordinacijama je vizing, disajni zvuk koji nastaje usljed opstrukcije disajnih puteva. U zavisnosti od anatomskog mjesta opstrukcije, dijeli se na monofono, odnosno homofono i na heterofono ili polifono zviždanje.
– Najčešće vizing čujemo kod bronhiolitisa i astme, a rjeđe kod gastroezofagialnog refleksa, stranog tijela, hroničnih bakterijskih bronhitisa – istakla je dr Radulović.
Ciklus predavanja završen je prezentacijom alergologa, dr Saide Zejnilović, koja je prisutne bliže upoznala sa alergijskim reakcijama na antibiotike. Ona je u uvodu istakla da različite vrste alergijskih reakcija predstavljaju sve veći problem u pedijatriji, počev od atopijskog dermatitisa, preko različitih vrsta alergija na hranu, astme, alergijskog rinitisa, različitih vrsta recidivantnih i hroničnh urtikarija, pa sve do alergija na ljekove. Iako alergije nastaju kao posljedica izmijenjene imunološke reaktivnosti imunskog odgovora kod djece koja imaju urođenu sklonost ka tom tipu reagovanja, prava alergija na lijek se javlja kod malog broja pedijatrijske populacije, objasnila je ona.
– Veliki procenat, prema različitim autorima i preko 90 odsto, su upravo neimunološke reakcije, odnosno, različiti neželjeni efekti lijeka, efekti predoziranja i interakcije sa drugim lijekovima. Samo šest do dvanaest posto od ukupnih neželjenih reakcija na ljekove jesu alergijske, odnosno imunološke reakcije – kazala je dr Zejnilović, dodajući da je incidenca alergija na ljekove veća kod odraslih nego kod djece.
Kada je riječ o najčešće prepisivanim antibioticima u pedijatriji, najčešće alergije su na betalaktame, u čiju grupu spadaju penicilini, cefalosporini, monobaktani i karbapenemi. Poseban akcenat ona je stavila na alergiju na penicilin, zbog njegove široke upotrebe. Mogućnost alergijske reakcije na penicilin predstavlja veliki strah kod roditelja i kod ljekara, međutim, kako je objasnila, u praksi se vrlo često srijeću kožne promjene koje koincidiraju sa nastajanjem penicilina i koje se u tom trenutku protumače i proglase kao alergija na lijek. Stoga, pravilnom anamnezom i kliničkim pregledom štedi se pacijent od nepotrebnih ispitivanja, a u krajnjoj liniji, štedi se i novac.za dalje ispitivanje.
Klinički se alergijske reakcije na penicilin dijele u tri grupe – rana (nastaje u prvih 60 minuta od uzimanja lijeka), ubrzana (javlja se jedan do 72 sata od uzimanja lijeka), i kasna (nastaje nakon 72 sata od primjene lijeka). Trenutne reakcije, kako je izloženo, nastaju iz IgE grupe i mogu dovesti do anafilakse
– ozbiljne alergijske reakcije koja može biti smrtonosne. Smatra se da su se mnogi smrtni slučajevi kod anafilakse dogodili zbog zakašnjelog davanja adrenalina, kazala je Zejnilović. U anamneziji je veoma važno vrijeme koje je proteklo od uzimanja lijeka, kako bi se ljekari orjentisali da li je u pitanju trenutna, ubrzana ili kasna reakcija na davanje lijeka, te koji je dan terapije lijekom, način davanja lijeka, da li postoji koincidencija sa virusnom infekcijom i koji je tip osipa po srijedi.
Objašnjavajući mogućnost davanja drugih preparata iz betalaktamske grupe, ona je istakla da se vjerovatnoća razvoja alergije na cefalosporine kod pacijenata koji su već ispoljili alergiju na peniciline ne može predvidjeti na osnovu anamneze. Unakrsna reakcija anafilaktičkog tipa između cefalosporina prve i druge generacije sa penicilina iznosi između 15 i 20 odsto, međutim, novije generacije cefalosporina daju mnogo manje unakrsne reakcije sa ovim lijekom, objasnila je ona. Kada je riječ o meropenemu, pacijenti koji su imali pozitivan kožni test na penicilin, usljed visoke unakrsne reaktivnosti, preporuka je da se ne daju ljekovi iz grupe karbapanema.
U slučaju alergije na lijek svaki pacijent koji ima sistemsku reakciju mora biti usmjeren na bolnicu i hospitalizovan prva 24 sata, treba mu prekinuti korišćenje lijeka, i zabraniti upotrebu iz grupe istih ljekova, a što se tiče dijagnostike, kada se posumnja na alergijsku reakciju na penicilin, pristupa se in vitro i in vivo laboratorijskim testiranjima, zaključila je dr Zejnilović.
Dodajte komentar