[heading size=”5”]Stres i bolesti adaptacije – kako ih prevenirati kod djece[/heading] (nastavak iz prošlog broja časopisa)
Sve ove promjene u organizmu su posljedica lučenja stresnih hormona: kortizola, hormona rasta, adrenalina, noradrenalina, endorfina i dr.
Kortizol povećava šećer u krvi, koji je potreban kao energija u stresu, za borbu ili bježanje. Ovim mehanizmom se objašnjava pojava diabetes mellitusa (šećerne bolesti) u nekih osoba koje su izložene dugotrajnom stresu. Naime, stalno ubacivanje glukoze u krv (dugotrajna hiperglikemija), dovodi do povećanog lučenja insulina u krv (reaktivna hiperinsulinemija), što poslije izvjesnog vremena dovodi do iscrpljenja pankreasa i relativnog ili apsolutnog deficita insulina i manifestacije dijabetesa.
Adrenalin, naziva se još i hormonom straha, ubrzava rad srca, širi zjenice i izaziva spazam krvnih sudova (zato se osobi u stresu „potkrate” noge i poblijedi u licu).
Osoba u stresu može i da potamni, zbog povećanog lučenja MSH (melanostimulirajućeg hormona) u hipofizi, da ga neprijatelj nebi uočio i prepoznao, analogno kameleonu.
Noradrenalin (hormon agresije), povećava krvni pritisak i organizuje moždanu koru ka agresiji.
Zavisno od ova dva hormona koji se više luči (dominira), zavisi reakcija organizma: ili se javlja strah (bježanje- dominira adrenalin) ili se javlja borba (agresija -dominira noradrenalin).
U stresu se luči i endorfin, koji obezbjeđuje analgeziju (podiže prag za bol) i zato u stresu osoba ne osjeti bol pri povređivanju, tako da najjači bol osjeti tek kada prođe stres i padne nivo endorina u krvi.
Treća faza ili faza iscrpljivanja organizma, nastaje ako stres dugo traje, iscrpljuju se sve funkcije zbog povećane mobilizacije i dolazi do pojave neke od psihosomatskih bolesti, koje nazivamo još i bolestima adaptacije, jer predstavljaju nesposobnost organizma da se prilagodi (adaptira) novim situacijama.
Četvrta faza ili faza regeneracije ili faza restitucije organizma, tj. faza dovođenja organizma u prethodno stanje.
Stanja i bolesti nastali kao posljedica hroničnog stresa su: bolovi u mišićima, glavobolja (zbog zategnutosti vratnih mišića), hipertireoza, psorijaza, hipertenzija, ulkusna bolest želuca i dvanaestopalačnog crijeva (zbog spazma krvnih sudova, hiperkoagulabilnosti i fibrinolitičkog dejstva kortizola), zatim ishemijska bolest srca (hiperkoagulabilnost krvi i spazam krvnih sudova miokarda), dijabetes, duševne bolesti, maligne bolesti (zbog pada imuniteta u dugotrajnom stresu), infekcije, naročito virusne (herpes simplex i zoster), poremećaji menstruacije (amenoreja, impotencija), pa čak i gojaznost.
Postoje profesije koje su naročito stresogene, to su posao pilota, mašinovođe, ljekara, novinara, menadžera, političara i dr.
Vremenski – meteorološki stres
Poseban entitet stresa je vremenski stres, koji se ogleda kao uticaj vremenskih uslova na zdravlje (meteoropatije).
Kolebanja atmosferskog pritiska mogu izazvati tegobe kod zdravih i bolesnih osoba u vidu glavobolje, bolova u mišićima, oscilacija krvnog pritiska, malaksalosti, astmatičnog napada, napada epilepsije i dr. Prisustvo u atmosferi pozitivnih jona, koji su fziološki nepovoljni po organizam i djeluju depresivno, izazivaju ove gore pomenute zdravstvene probleme i tegobe.
Proces pretvaranja pozitivnih (fiziološki nepovoljnih) u negativne (fiziološki povoljne) jone, naziva se jonizacija. Da se izvršila jonizacija u prirodi vidimo kada se poslije oblačnog i tmurnog vremena (dominiraju pozitivni joni u atmosferi), padne kiša, koja pretvori pozitivne u negativne (fiziološki povoljne jone), dovede do nagle promjene raspoloženja i povoljnog efekta na zdravlje. Isti mehanizam je kada se osoba tušira, zašto često pjevuši ili zvižduće ? Zato što je prilikom tuširanja došlo do jonizacije vazduha u negativne, iziološki povoljne, relaksirajuće jone, koji su proizveli dobro raspoloženje.
U prevenciji stresa najvažnije je djelovati u ranom djetinjstvu, takoreći čim se dijete rodi, uvođenjem određenih navika i discipline u život djeteta. Kasnije treba djelovati pravilnim vaspitavanjem djece od strane oba roditelja, ostalih ukućana (djeda, baba…), vaspitača, staratelja, zatim izbjegavanjem stresnih situacija, koliko se može.
Igra i bavljenje sportom mogu značajno prevenirati stres i njegove štetne posljedice po dječji organizam. Naime, sport je dozirani stres i njime se jača psihoizičko stanje organizma koji će kao takav lakše savladati neku stresnu situaciju. Potrebno je da postoji životni optimizam, zatim druženje, ljubav, šetnja u prirodi, meloditerapija, smijeh, humor, a u novije vrijeme se sve veći značaj pridaje i transcendentalnoj meditaciji, kao vrsti antistresne terapije. Rekli smo da je vaspitanje veoma važan segment u zaštiti djeteta od stresa. Cilj vaspitanja jeste da se od djece naprave i izgrade duševno slobodni ljudi, otporni na abnormalne reakcije, koji se mogu prilagoditi društvenoj zajednici i snaći se u svakoj životnoj situaciji. Vaspitanje odojčeta sastoji se u navikavanju na određeni red u uzimanju hrane, kupanju, a treba mu obezbijediti i mir za spavanje.
Add comment