Na sličan način osjeća se i miris nekih lijekova, kao što su neki antibiotici, preparati joda, formaldehida i hloralhidrata. Miris duvana osjeća seido15 časova poslije pušenja.
Neadekvatna ishrana utiče na pojavu zadaha na taj način što kod osoba koje pretežno unose proteine i masti, a ne ugljene hidrate, nastaju neki međuprodukti varenja koji su neprijatnog mirisa.
Dehidratacija organizma može takođe biti uzrok neprijatnog zadaha iz usta. Tako se kod osoba za izrazitom dehidratacijom, kao što je slučaj u toku perioda pojave visoke tjelesne temperature, stalnog povraćanja i upornih proliva, iz usta osjeća kisjeo zadah.
Idiopatski uzroci
Nekada pacijenti mogu imati neprijatan zadah iz usta a da nije moguće otkriti ni oralne ni ekstraoralne uzroke njegovog nastanka. To su etiološki potpuno nerazjašnjeni slučajevi. Zadah iz usta ovih bolesnika može se javljati samo povremeno ili biti stalan.
Liječenje
Liječenje oboljelih ima za cilj da se ukloni neprijatan zadah i da se bolesnik oslobodi neprijatnosti. Sam terapijski uspjeh zavisi od toga da li je pronađen uzrok.
Ukoliko je zadah iz usta posljedica nekog opšteg oboljenja, potrebno je prije svega pristupiti liječenju tog ili tih oboljenja. Kod tih pacijenata neophodno je preduzeti istovremeno i lokalne mjere kojima se utiče na oralne uzroke, jer je često u pitanju udruženo dejstvo. Tada zadah nastaje kombinacijom intra i ekstraoralnih faktora.
Vrlo značajna mjera u otklanjanju oralnih uzroka jeste otklanjanje zubnih naslaga i uspostavljanje oralne higijene. Stvaranje uslova za obavljanje oralne higijene podrazumijeva i plombiranje karioznih zuba i uklanjanje neprikladnih protetskih radova. Naročitu pažnju treba obratiti na aproksimalne plombe (plombe koje se nalaze sa bočne strane zuba), koje mogu da stvore retenciona mjesta na kojima se zadržavaju ostaci hrane, koje je teško ukloniti pranjem zuba. Plombe je potrebno ispolirati a zaostale korjenove izvaditi. Pažnju treba da obrate i pacijenti sa totalnim i parcijalnim protezama, koji moraju održavati higijenu istih. U protivnom, dolazi do stvaranja naslaga hrane i pigmenata na njima, kao i do razvijanja kolonija gljivica koje prouzrokuju pojavu zadaha iz usta.
Poslije uklanjanja zubnih naslaga i uspostavljanja oralne higijene, bolesnika treba obučiti u održavanju oralne higijene. Takve bolesnike valja kontrolisati i pratiti kroz duži vremenski period: koliko uspješno peru zube i održavaju oralnu higijenu.
Pored ovih postupaka, u liječenju se koriste i dezodorantna sredstva koja lokalnom primjenom uklanjaju neprijatan zadah. Takav je vodeni rastvor vodonik-peroksida koji se aplikuje u vidu spreja. Kao dezodorantno sredstvo može se koristiti i jednoprocentni rastvor hloramina. Radi poboljšanja ukusa, ovom rastvoru se dodaju i različita aromatična ulja.
Upravo zbog svega gore navedenog, problem zadaha predstavlja jedan kompleksan problem čijem rješavanju treba prići sa dosta strpljenja jer se jedino upornošću, kako ljekara tako i pacijenta, može ukloniti.
Piše: Miloš Radulović, doktor stomatologije
Add comment