[heading size=”5”]Da bi organizam normalno funkcionisao neophodno je redovno unositi tečnost. Ne postoji metabolički proces koji se može odvijati bez nje[/heading] Tečnost se unosi pijenjem vode, sokova, hranom (supe, voće i povrće), a izlučuje se mokraćom, disanjem i preko kože – znojenjem. Voda koju unosimo prije svega mora biti higijenski ispravna. Moramo je unositi u dovoljnim količinama kako bi se obezbijedilo pravilno funkcionisanje svih ćelija. Važno je piti potrebnu dnevnu količinu vode, ali ne treba ni pretjerivati. Uzimanje oko devet litara vode dnevno smatra se pretjeranom količinom za odraslu osobu. Premalo vode u organizmu – dehidratacija, kao i previše vode u organizmu – hiperhidratacija, imaju negativne posljedice koje mogu završiti fatalno. Pogrešno je mišljenje da nam je voda potrebna samo kada su nam usta suva i kada smo žedni. Žeđ svakako ukazuje na to da nam je potrebna veća količina vode. Međutim, postoje mnogi pokazatelji dehidratacije koje redovno ne primjećujemo, te tako nesvjesno postajemo hronično dehidrirani.
Ako ćelije zamislite kao balon koji je ispunjen i okružen vodom, nedostatak vode dovešće do smežuravanja te ćelije (izdušen balon), a previše tečnosti u njoj – bubrenje ćelije (pucanje balona). U zavisnosti od toga koji je sistem organizma zahvaćen, imaćemo različite simptome dehidratacije i hiperhidratacije.
Dehidratacija je, najjednostavnije rečeno, nedostatak vode u organizmu. Dehidratacija se može dogoditi ako se ne unosi dovoljna količina vode ili se ona previše gubi iz organizma. Hiperhidratacija se može desiti ako odjednom unesemo preveliku količinu vode, ili se ona iz nekih razloga ne može izlučiti iz organizma: npr. kod bolesti bubrega ili bolesti kardiovaskularnog sistema.
Sportisti, trudnice, dojilje i djeca, kategorije su koje bi trebalo da posebno obrate pažnju na unos vode, naročito tokom ljetnjeg perioda kada se tijelo izbacuje iz ravnotežnog režima i tada trpi cio organizam. Topli vazduh dovodi do povećanog isparavanja vode iz organizma. Treneri preporučuju povremeno uzimanje vode tokom treninga, posebno ako su iscrpljujući, dugotrajni i uz to se obavljaju u toplom okruženju. Za trčanje se preporučuje pijenje oko pola litra vode na čas. Redovno uzimanje tečnosti usporava starenje i sprečava nastanak bora. Istraživanja pokazuju da nedostatak tečnosti u uzdužnim vezama kičmenog stuba uzrokuje povijenost unaprijed. Voda čini 80 posto moždanog tkiva. Dehidratacija remeti koncentraciju, umanjuje pamćenje, izaziva glavobolju i remeti vid.
Tokom metaboličkih procesa u organizmu se stvaraju brojne toksične materije koje iz organizma treba da se izbace. Voda koju unosimo preko crijeva ulazi u cirkulaciju, „ispira” sve ćelije u organizmu, sprečava zadržavanje otrovnih materija u njima i razvoj oštećenja koja posljedično nastaju. Za svaku unešenu čašu vode „bubrezi će Vam reći hvala”. Voda čisti organizam od štetnih materija sprečavajući nastanak infekcija mokraćnih puteva i raka crijeva. Tečnost sprečava nastanak karijesa zuba jer se u prisustvu dovoljne količine tečnosti stvara zadovoljavajuća količina pljuvačke koja neutrališe kisjeline koje se u nedostatku tečnosti stvaraju oko zuba.
Voda može da utoli glad i pomaže tokom mršanja.
Ako se pojavi dehidratacija, vodu treba polako piti. Ako ste dehidrirali, izbjegavajte izlazak na sunce i nepotrebno znojenje, jer to dalje troši vodu. Izbjegavajte upotrebu hrane dok ne nadoknadite izgubljenu tečnost.
Poželjno bi bilo da osobe koje žele da izgube na kilaži popiju času vode prije jela. Na taj način se sprečava unos veće količine hrane odjednom. Osobe koje imaju problema sa zatvorom trebalo bi da, između ostalih mjera, povećaju unos tečnosti. Voda je vrlo važan sastavni dio hrskavice i tečnosti koja okružuje zglobove, pa djeluje kao amortizer za mehanička oštećenja.
Ako smo „navukli” neki virus ili bakteriju, organizam traži tečnost – da mu pomogne da se ovi agensi što prije izluče iz organizma. Ako imate produktivni kašalj, najbolji ekspektorans je tečnost. Tečnost razrjeđuje sekret u disajnim putevima i čini ga manje žilavim, pa ga je lakše izbaciti. Osobe koje piju lijekove potrebno je da uzimaju dovoljno vode da se produkti nastali razgradnjom lijekova ne bi zadržavali u ćelijama. Tokom nekih patoloških stanja kao što su dijareja, sunčanica, povraćanje, opekotine, hiruške operacije, povrede i krvarenja, voda se gubi u većim količinama. Tada se tečnost nadoknađuje fiziološkim infuzijama.
Blaga dehidratacija ima sljedeće simptome: žeđ, manja količina urina (tamnije boje), neobjašnjiv umor, nervoza, glavobolja, suva usta i vrtoglavica. U srednjejakoj dehidrataciji javljaju se potpuni nedostatak urina, pospanost, padanje u nesvijest i grčevi. Što je veći gubitak vode, jači su i simptomi. Srce i pluća ubrzavaju rad da bi nadomjestili manju zapreminu plazme i sniženi krvni pritisak, a tijelo se zagrijeva jer nema znoja da ga ohladi. Pri gubitku 10-15% vode mišići imaju spazme, koža se ljušti i puca, prestaje mokrenje i počinje delirijum. Gubitak više od 15% vode predstavlja fatalnu pojavu.
U normalnom stanju organizma, ukoliko ne postoji veća fizička aktivnost, na optimalnoj temperaturi od 22 stepena i pri optimalnoj vlažnosti vazduha, normalno je piti oko 2-3 litra vode na dan. Količinu bi trebalo prilagoditi stanju organizma i sredini, kako je već prethodno navedeno. Osjećaj žeđi i boja urina pokazatelji su hidratacije. Boja bi trebalo da bude svijetložuta i to znači da niste dehidrirali. Ako je ona tamnija, povećajte unos vode i spriječite dehidrat-aciju.
Piše: dr Mirjana Nedović-Vuković
Add comment