VAKCINISANJE ZDRAVSTVENIH RADNIKA: IZBOR ILI OBAVEZA?
Zdravstveni radnici imaju veći rizik od profesionalne izloženosti i obolijevanja od inluence jer u većoj mjeri dolaze u kontakt sa bolesnicima koji mogu biti zaraženi ovim virusom. Stoga i oni sami mogu djelovati kao potencijalni prenosioci virusa na druge osobe koje borave u zdravstvenim ustanovama. Zato su svrstani u prioritetne grupe, kojima se svake godine preporučuje vakcinisanje. U mnogim zemljama, naročito u onima u kojima zdravstvenu zaštitu finansira država, vakcinisanje zdravstvenih radnika preporučuju brojne nacionalne stručne i javnozdravstvene institucije i organizacije, ali se ono sprovodi dobrovoljno. Up-rkos tome, dobrovoljnim vakcinisanjem nijesu postignute zadovoljavajuće stope vakcini-sanosti zdravstvenih radnika, naročito među medicinskim sestrama koje su i najčešće u bliskom kontaktu s bolesnicima. Kao česte razloge nevakcinisanosti zdravstveni radnici navode predrasude o vakcinisanju, kao npr. da ono može izazvati bolest, potom strah od nuspojava ili uvjerenje da je mala šansa da i sami obole. Stoga se počelo razmišljati o uvođenju obaveznog vakcinisanja. Obavezu vakcinisanja za sve zdravstvene radnike koji rade u bolnicama, van zdravstvenih ustanova i u kućnoj njezi (osim ako ne postoji medicinska kontraindikacija) prva je krajem 2009. godine uvela Služba zdravstvene zaštite Njujorka, što su ubrzo prihvatile i druge stručne organizacije i zdravstvene institucije. Ova odluka opravdana je činjenicom da se maksimalna zaštita bolesnika u zdravstvenom sistemu može postići samo uz visok nivo imunosti zdravstvenog osoblja. Kako je primarni zadatak zdravstvenog osoblja da zaštiti svoje bolesnike, to oni svoju dobrobit treba da podrede blagostanju pacijenata pa nema opravdanog razloga da se ova obaveza i ne sprovede. Korak dalje otišlo je Američko društvo za infektivne bolesti (IDSA, engl. Infectious Diseases Society of America), koje je čak i vjerske razloge izbacilo kao opravdanje za nesprovođenje vakcinacije.
IDSA predlaže da vakcinacja protiv influence bude preduslov za prijem u radni odnos, kao i preduslov za sticanje određenih privilegija koje imaju zdravstveni radnici.
Sa druge strane, mnogi zdravstveni radnici smatraju da nametanje obaveze vakcinisanja protiv influence zadire u njihova osnovna ljudska prava. Iz tog razloga u nekim zemljama i zdravstvenim ustanovama nije se insistiralo na sprovođenju ove obaveze pa su traženi drugi načini kojima bi se zdravstveni radnici privoljeli na vakcinisanje. Jedan od njih je obaveza nošenja maski. Naime, IDSA predlaže da svi zdravstveni radnici koji nijesu vakcinisani moraju sve vrijeme u sezoni influence nositi masku ili biti premješteni na drugo radno mjesto na kom neće dolaziti u dodir sa bolesnicima. Neke su bolnice uspjele da sprovedu ovakve mjere i postigle znatan porast u vakcinisanju svog osoblja. Osim toga, dovođenje bolesnika u nepotreban rizik da aktiviraju zaraznu bolest koja se vakcinisanjem može spriječiti ne bi se smjelo tolerisati.
I poslednja pandemija influence tokom sezone 2009/2010 pokazala nam je da se još mnogo mora ulagati u javne zdravstvene kampanje kojima bi se podsticao pozitivan stav i zdravstvenih radnika i javnosti prema vakcinisanju i društveno korisnim javnozdravstvenim mjerama. Američko nacionalno istraživanje sprovedeno tokom ove pandemije pokazalo je da su se osobe koje su se i ranijih godina redovno vakcinisale protiv sezonske influence, četiri puta češće vakcinisale i protiv pandemijske influence. Glavni činioci koji su na to uticali bili su ispravni stavovi 0 tome da je pandemijska influenca ozbiljna i teška bolest, te pozitivan stav prema vakcini kao djelotvornoj i sigurnoj preventivnoj metodi.
Za postizanje veće stope vakcinacije stanovništva protiv influence potrebno je sprovoditi vrlo agresivne i društveno prihvatljive javne kampanje i ispoštovati jasne stručne preporuke nadležnih javnozdravstvenih institucija o potrebi vakcinisanja. Ove aktivnosti treba da budu najprije usmjerene prema onim grupama stanovništva koje se do sada nisu vakcinisale protiv influence. Tome pridonose i novi stavovi nadležnih institucija koji odnedavno upozoravaju na potrebu imunizacije svih starosnih grupa protiv influence (osim dojenčadi mlađe od šest mjeseci), a ne samo starih i imunokompromitovanih bolesnika, kako se donedavno preporučivalo.
ZAŠTO JE DOBRO VAKCINISATI SE PROTIV INFLUENCE?
Influenca je virusna bolest disajnog sistema koja se lako prenosi, pojavljuje se svake godine u obliku manjih ili većih epidemija, a praćena je brojnim komplikacijama i povećanom stopom smrtnosti. Posebno je korisna vakcinacija medicinskog i njegovateljskog osoblja. Zdravstveni radnici treba da preuzmu obavezu za zaštitu svojih bolesnika jer se vakcinisanjem, osim vlastite zaštite, smanjuje mogućnost prenosa bolesti na njih. Primjena vakcina jednako je važna za zaštitu zdravlja pojedinaca i ukupnu zajednicu, koja štiteći pojedince zbrinjava i opštu korist smanjenjem troškova za liječenje inluence. Najvažnije je da se ovim smanjuje broj ozbiljnih komplikacija i stopa smrtnosti. Brojnim prospektivnim i retrospektivnim uporednim istraživanjima u odnosu na nevakcinisanu populaciju, nedvosmisleno je dokazano da se vakcinisanjem smanjuje broj oboljelih, broj i težina komplikacija, broj hospitalizacija i smrtnih ishoda, uz smanjenje ukupne zdravstvene potrošnje i potrošnje antibiotika. Smanjuje se i ukupna stopa smrtnosti, a istraživanja su pokazala da vakcinisane osobe imaju znatno manju stopu smrtnosti od akutne koronarne bolesti i cerebrovaskularnog inzulta.
Kod djece i odraslih sa hroničnim bolestima vakcinisanjem se znatno redukuju komplikacije, odnosno broj hospitalizacija i stopa smrtnosti. Preporučljivo je i sigurno vakcinisanje trudnica protiv influence, koje, svakako, čine rizičnu grupu. Vakcinisanjem se štiti majka, a prenosom antitijela postiže se zaštita novorođenog djeteta koje takođe pripada rizičnoj grupi. U jednom istraživanju u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) utvrđeno je smanjenje broja hospitalizacija zbog inluence dojenčadi rođene od majki vakcinisanih u trudnoći, i to za 91,5%, u odnosu na djecu nevak-cinisanih trudnica. U SAD-u je u posljednje dvije sezone vakcini-sano 50% trudnica. Vakcina protiv influence spada u red najsigurnijih vakcina uopšte. Vakcina sadrži samo dijelove virusa, odnosno antigene hemaglutinin (H) i neuraminidazu (N). U suštini, vakcina protiv inluence djelotvornija je u sprečavanju težih oblika bolesti, odnosno komplikacija, a djelotvornost je slabija kod starijih od 65 godina nego kod mlađih. U prosjeku, vakcina je djelotvorna u sprečavanju bolesti kod 70-90%
Uspješni programi vakcinacije sastoje se od: kombinacje javne promocije i stručne edukacije ne samo zdravstvenih radnika već i drugih potencijalnih primalaca vakcine; primjene različitih podsjetnika za vakcinisanje; obaveze prijavljivanja i utvrđivanja stope vakcinisanosti na različitim nivoima, sa distribucijom povratnih informacija zdravstvenim radnicima; uklanjanja administrativnih i finansijskih prepreka vakcinisanju, uz širu dostupnost vakcina zdravstvenim radnicima (što kod nas veoma ažurno sprovodi Institut za javno zdravlje).
Vakcinisanje zdravstvenih radnika protiv influence vrlo je djelotvorna mjera zaštite od influence samih zdravstvenih radnika, ali i njihovih ukućana, drugih članova familje kao i bolesnika koje zbrinjavaju.
Add comment