Damira Murić, diplomirani psiholog
Institut za onkologiju
Klinički Centar Crne Gore
Potreba za kontinuiranom brigom i psihološkom podrškom u zdravstvenom sistemu je prihvaćena širom svijeta, pa samim tim i u zdravstvenom sistemu Crne Gore. Primijenjena psihologija u onkologiji predstavlja široku oblast, gdje je cilj da se osobi koja oboli od maligne bolesti pristupi sa više aspekata, kako sa medicinskog, tako i sa psihološkog. U ovom slučaju, zdravstveni saradnici pristupaju pacijentu u onom dijelu u kojem medicina ne može da odgovori, a tiče se brige o emocionalnom stanju, mentalnoj dobrobiti, duhovnim aspektima, adaptiranju na novonastalu situaciju i prevenciji duševnih oboljenja, koje mogu nastati nakon stresnog stimulusa.
Rak je razarajuća bolest koja uzrokuje značajne psihološke probleme među pacijentima i njihovim porodicama. U posljednjih nekoliko decenija postoji sve više dokaza i naučnih radova koji ukazuju kakve psihološke posljedice izaziva dijagnoza raka. S obzirom da iz godine u godinu rastu brojke oboljelih od kancera, te se javlja samim tim i svjesnost ljudi kakva je to bolest, šta radi ljudskom tijelu i kakve su posljedice i prevalenca preživljavanja, oni koji obole od maligne bolesti sa svim informacijama kojima raspolažu, dodatno se nalaze u stresu i na taj način negativno doprinose svom fizičkom i mentalnom stanju. Činjenica je da rak nije samo niz različitih stanja kroz koje bi osoba trebalo da prođe tokom liječenja, već je to jedno složeno i multidisciplinarno liječenje, vrlo stresan događaj sa značajnim psihosocijalnim implikacijama povezanim sa fizičkim, emocionalnim, duhovnim i međuljudskim dimenzijama. Svi aspekti života se pojavljuju u mislima oboljele osobe, od toga šta je sve bilo u prošlosti, kako funkcionisati u sadašnjosti, a šta će se dešavati u budućnosti. Takođe, šta će se dešavati sa porodicom, poslom, socijalnim kontaktima, svakodnevnim aktivnostima, finansijama i drugim životnim obavezama.
Ništa manje važan aspekt nije i svjesnost postojanja, odnosno suočavanje sa mogućom smrtnošću, na koju čovjek nikada nije u potpunosti spreman, te sa samim suočavanjem šta se zapravo dešava, kako će teći liječenje, oporavak i dugotrajno preživljavanje, mogući recidivi ili prelaz na palijativnu njegu i mogući prestanak života. Dijagnoza maligne bolesti i dugotrajno zahtjevno liječenje predstavljaju krizne životne događaje koji mogu biti ozbiljna prijetnja emotivnoj stabilnosti. Psihosocijalni uzročnici distresa tokom procesa suočavanja sa malignom bolešću uključuju emotivne reakcije poput tuge, bijesa, ljutnje, krivice. Psiholog ima ulogu da zajedno kroz proces liječenja sa pacijentom prepozna njegove potrebe i probleme kako bi se došlo do rješenja i mogućeg prevladavanja distresa.
Psiholog u radu sa onkološkim pacijentima evidentira očekivane i upadljive psihološke reakcije koje su se javile nakon dijagnostikovanja, tokom onkološkog liječenja i nakon liječenja. Očekivane psihološke reakcije mogu biti strah, uznemirenost, zabrinutost, osjećaj neizvjesnosti, šok, dok upadljive psihološke reakcije govore o tome da intezitet emocija i stanja koje osoba doživljava prevazilazi očekivane reakcije i vodi ka psihopatološkim simptomima koji mogu izazvati neki psihički poremećaj. Kada se govori o otporu prema liječenju, nesigurnosti i emotivnoj nestabilnosti u trenutku dijagnostikovanja bolesti, psiholog u velikoj mjeri ima značajnu ulogu u radu sa pacijentom primjenom određenih metoda koji će na kognitivnom nivou dovesti do racionalnijeg uvida i razumijevanja.
Mnogi pacijenti s karcinomom imaju problema s prilagođavanjem tokom liječenja. Postoje pacijenti koji ispoljavaju „normalne“ psihološke reakcije (npr. tugu i preokupaciju), do onih koji doživljavaju klinički značajnija stanja, koja se karakterišu nastankom anksioznosti, depresije ili drugih psihopatoloških stanja. U oba slučaja postoje određeni pristupi i metode koje se koriste u radu sa onkološkim pacijentima, sve u cilju da se ublaži psihološka patnja i bol izazvana iznenadnim stresnim događajem, i da se ojačaju lični kapaciteti osobe kako bi na adekvatniji način pronašla mehanizam prevladavanja novonastale situacije.
U psiho-onkološkom pristupu jedna od najvažnih metoda je savjetovanje kao saradnički postupak koji omogućava razvoj jedinstvenog i povjerljivog odnosa između pacijenta i stručnog lica. Psiholog pomaže pacijentu da bolje razumije osjećaje, svoje ponašanje, odnose sa drugima, situacije, mogućnosti izbora i odluka koje bi trebalo da donese. U ovakvim situacijama savjetovanje ima široku primjenu zato što pacijenti i njihovi članovi porodice se suočavaju sa višestrukim emocionalnim izazovima, moraju se prilagoditi raznim gubicima, poput gubitka dobrog zdravlja, finasijskog i profesionalnog gubitka, gubitka uobičajenih uloga u svojim porodicama i vezama, i slično. Psiholozi nastoje razumjeti prirodu pojedinca i njihova unutrašnja stanja, te zajednički sa osobom koja prolazi kroz jedno takvo teško životno iskustvo rade na procjenama emocionalnog, intelektualnog i ponašajnog funkcionisanja osobe, istražuju misli i osjećanja, te pomažu pacijentu da razvije efikasne načine suočavanja sa poteškoćama i sprovode promjene koje pružaju mentalnu dobrobit, a samim tim i ublažavanje prisutnih problema.
Psihoterapijski pristup rada pacijentu je još jedan vid pružanja psihosocijalne podrške nakon dijagnostikovanja, zato što na takav način stručni saradnik na dubljim nivoima radi sa pacijentima i mijenja loše obrasce i uvjerenja koja mogu da doprinesu lošijem ishodu liječenja.
Kroz psihoterapijski rad je moguće uspostaviti narušenu psihološku ravnotežu, prepoznati i prevazići simptome psihičkih problema i psihološke patnje, te učiti nove adaptivnije oblike ponašanja. Psihoterapijski rad se može odvijati kroz individualne razgovore, ali postoje modaliteti grupnog psihoterapijskog rada.
Grupne radionice pacijenata na hospitalnom tretmanu predstavljaju još jedan vid psihosocijalne podrške, gdje pacijenti sa uporedivim stadijumom bolesti prolaze kroz različite emocionalne treninge i razmjenu iskustava među sobom. Kroz ovakav vid psihološke podrške pacijentima se omogućava da lakše prođu kroz onkološko liječenje, da se očuvaju dobri resursi, osnaže oni djelovi ličnosti koji nemaju svoj puni kapacitet i da se prihvati novonastala situacija i pretvori u nešto što je konstruktivno. U ovakvim vidovima pružanja podrške i pomoći, jako je važno da se učesnici povežu između sebe i da razumiju da nisu jedini koji prolaze kroz poteškoće u prihvatanju bolesti, sam tok bolesti, emocionalne promjene, kao i brojne druge promjene u životnom funkcionisanju. U ovakvim pristupima omogućava se da se pacijenti osjećaju sigurno i da se osjećaju slobodni da izraze svoje emocije, misli i nade.
Takođe, veoma važan aspekt koji je koristan u radu sa onkološkim pacijentima, jeste spiritualna metodologija, koja pomaže u transformaciji jedinke kroz osvješćenje i integraciju potisnutih emocija. Spiritualnost može imati ogroman uticaj na zdravlje čovjeka i pospiješiti oporavak od traume i bolesti.
Za one pacijente koji su završili formalno liječenje i koji su identifikovani kao preživjeli, uz određene mjere kontrole i nadzora od strane ordinirajućih ljekara, psiholog takođe vodi brigu o mentalnom zdravlju i nakon izlaska pacijenta iz procedura liječenja. Podrška koja se pruža pacijentima koji se smatraju da su se izliječili od maligniteta, tiče se savjetovanja koje uključuje pitanje životnog stila. Psiholog i pacijent mogu nastaviti saradnju kroz psihološku podršku, praćenje i osnaživanje za vraćanje zajednici i promjeni životnih navika koje nisu bile adekvatne prije nego je započeto liječenje.
Čovjek je složeno biće. Ne može se definisati kroz par osobina i par životnih situacija. Sve dok ljudsko biće ne osjeti prisustvo moguće smrti i ne nađe se u situaciji u kojoj mnogo toga zavisi od drugih ljudi oko njega, ne možemo adekvatno reći da poznajemo u potpunosti ljudsku strukturu i njegove načine funkcionisanja. Ali čovjek je i iznenađujuće prilagodljivo biće, koje u sebi može posjedovati izrazito veliku hrabrost, postojanje, sposobnost mijenjanja i prilagođavanja, a tu psiholog svojim stručnim metodološkim pristupima i tehnikama može veoma da doprinese, te s toga psihološka pomoć i prisustvo stručnog lica je od esencijalne važnosti.
Dodajte komentar