Za razliku od prosvjete, gdje plate zaposlenih u određenoj kategoriji, na primjer nastavnika u osnovnom obrazovanju, mogu da se razlikuju samo po dodatku za godine staža i eventualno razredno starešinstvo, u domaćem zdravstvu je daleko teže utvrditi ko koliko zarađuje.
Osnovna zarada, kao i u većini drugih djelova javnog sektora, obračunava se množenjem osnovice sa koeficijentom koji zavisi od nivoa obrazovanja i specifičnosti radnog mjesta. Problem je što na konačni iznos utiče i mnogo drugih faktora pri čemu ne postoji čak ni jedinstvena osnovica.
I statistički prosjek u zdravstvu ne oslikava pravo stanje jer su razlike unutar iste kvalifikacije zaposlenih velike, a one između različitih obrazovnih kategorija u toj djelatnosti neobjašnjive.
Tako je, prema posljednje objavljenim podacima za februar ove godine, republički prosjek zarada iznosio 94.125 dinara dok je zdrastvo sa socijalnom zaštitom isplatilo 96.547 dinara. Ali, za one koji su u javnom sektoru, prilike su bile bolje – prosječna plata iznosila je 98.886 dinara dok su u zdravstvu i socijalnoj zaštiti isplaćivali nešto manje, u prosjeku 97.510 dinara. I u tim brojevima još i ima neke logike, ali se ona gubi kada se zarade razvrstaju prema stepenu stručne spreme.
Naime, podaci o primanjima prema nivou obrazovanja, koje Republički zavod za statistiku objavljuje svakog septembra, pokazuju da je prosječna plata u zdravstvenim ustanovama u tom mjesecu iznosila 85.358 dinara i bila je za simbolična 202 dinara veća od republičkog prosjeka. Ali, treći nivo kvalifikacija, gdje spadaju pomoćni radnici sa trogodišnjom spremom, primao je 51.247 dinara što je za 10.319 dinara ispod republičkog prosjeka za taj nivo obrazovanja. Administrativno osoblje sa četvrtim stepenom primalo je 73.202 dinara što je za 2.507 dinara manje od republičkog prosjeka za tu spremu, dok je zarada u petom stepenu čak za dinar manja, iznosila je 73.201 i za čak 15.226 dinara lošija od republičkog prosjeka.
Još je veća razlika za šesti stepen, gdje spada osoblje sa višom medicinskom školom, glavne sestre ili tehničari – njihova zarada od prosječnih 85.110 dinara za čitavih 26.663 dinara je niža od paritetne plate za istu kvalifikaciju na nivou republike.
Najzad, za zaposlene u sedmom i osmom stepenu, koje je statistika objedinila a gdje spadaju ljekari opšte prakse, specijalisti, subspecijalisti, doktori nauka i profesori, prosječna plata je 134.375 dinara i za 9.808 dinara je veća od republičkog prosjeka za isti nivo stručnosti.
Gorica Đokić, predsjednica Sindikata ljekara i farmaceuta Srbije objašnjava za Demostat da to što su zaradama ljekari premašili prosjek nije odraz visoke plate, niti su prosjek “povukli” doktori nauka jer je njihov udio u ukupnom broju zaposlenih mali. A osnovna zarada ljekara je niska, najniža u regionu.
Od zemalja u okruženju, najbolje prolaze zdravstveni radnici u Rumuniji koja je visokim platama uspjela da nakon otvaranja granica, u samom početku zaustavi preteći trend odlaska medicinskog kadra. Ljekar specijalista u toj zemlji zarađuje 4.000 eura, subspecijalista 7.000 a medicinska sestra ili tehničar oko 1.700 eura.
Specijalisti u Sjevernoj Makedoniji imaju oko 1.500 eura, u BiH, Albaniji i Bugarskoj primaju oko 2.000, u Sloveniji od 2.000 do 3.000 a subspecijalisti idu do 4.000 eura. U Hrvatskoj ljekar specijalista može da računa na 2.797 eura a subspecijalista na 2.965 eura. Slično je i u Crnoj Gori gdje specijalista ima 2.500 a subspecijalista oko 3.000 eura. U Srbiji ljekar opšte prakse ima oko 900 eura, specijalista 1.100 dok subspecijalista prima oko 1.200 a medicinske sestre i tehničari u prosjeku 570. Ipak, pacijenti iz većine zemalja regiona, radije se liječe u srpskim klinikama jer i pored niskih zarada domaći ljekari važe za dobre stručnjake.
IZVOR: Bif.rs
