Edukativni sastanak HIV i HCV u Crnoj Gori
Pr PRES SERVIS
Odgovor na HIV i hepatitis C zahtijeva multisektorski pristup, jačanje prevencije i ranog testiranja, kao i odlučnu borbu protiv stigme i diskriminacije, uz visoke stope uspješnog liječenja i cilj eliminacije ovih infekcija kroz partnerstvo zdravstvenih institucija, zajednice i svih relevantnih aktera.
To je poručeno na Edukativnom sastanku HIV i HCV u Crnoj Gori, koji je organizovao časopis Medical 24. juna u Hotelu Podgorica.
Predstavnica Ministarstva zdravlja dr Jelica Krsmanović poručila je da odgovor na HIV i hepatitis C virusne infekcije ne može biti isključivo zdravstveni, već mora biti koordinisan, multisektorski i zasnovan na partnerstvu svih relevantnih aktera.
Ona je istakla da Crna Gora i dalje spada među države sa niskom prevalencom HIV infekcije, ali da to ne znači da postoji prostor za zadovoljstvo postojećim stanjem.
“Izazovi sa kojima se suočavamo nijesu samo medicinski. Oni uključuju stigmu, diskriminaciju, nedovoljno informisano stanovništvo, potrebu za većim obuhvatom testiranja, unapređenje preventivnih aktivnosti i snažnije povezivanje zdravstvenog sistema i zajednice”, kazala je Krsmanović.
Kada je riječ o hepatitisu C, Krsmanović je naglasila da cilj mora biti rano otkrivanje, pravovremeno liječenje i sprečavanje daljeg prenošenja infekcije.
“Danas imamo mogućnost da hepatitis C uspješno liječimo, ali uspjeh ne zavisi samo od terapije. Zavisi od toga da li ćemo ljude pravovremeno prepoznati, testirati i uključiti u sistem zdravstvene zaštite”, istakla je Krsmanović.
Prema njenim riječima, Ministarstvo zdravlja prepoznaje ove izazove i djeluje kroz smanjenje stigme i diskriminacije, unapređenje prevencije, jačanje liječenja i zdravstvene zaštite, kvalitetniji nadzor, kao i snažnije partnerstvo i koordinaciju.
Poseban fokus, kako je navela, stavljen je na povećanje dostupnosti usluga, unapređenje preventivnih mjera i efikasnije upravljanje podacima.
Krsmanović je naglasila da nijedan plan ne može sam po sebi donijeti rezultate, već da su oni mogući jedino kroz partnerstvo institucija, zdravstvenih ustanova, nevladinog sektora, međunarodnih organizacija i stručnjaka koji rade sa osobama koje žive sa HIV-om ili pripadaju grupama pod povećanim rizikom.
“Ponekad najveća prepreka nije udaljenost od zdravstvene ustanove niti dostupnost usluge. Nekada su to stigma, strah ili nepovjerenje. Zato naš odgovor mora biti usmjeren ne samo na bolest, već i na čovjeka”, poručila je Krsmanović.
Predstavnica Instituta za javno zdravlje Crne Gore dr Alma Čičić poručila je da je pravovremeno otkrivanje infekcije i uključivanje oboljelih u liječenje jedan od najvažnijih preduslova za uspješnu kontrolu HIV-a i hepatitisa C.
Pojasnila je da su HIV i hepatitis C među rijetkim infektivnim bolestima koje u hroničnoj fazi ostaju zarazne, što ih čini značajnim javnozdravstvenim izazovom.
“Prirodni tok ovih infekcija je takav da godinama mogu prolaziti bez ikakvih simptoma, zbog čega ljudi često nijesu svjesni da su inficirani. Naš zajednički cilj je da sve osobe koje imaju infekciju budu dijagnostikovane i uključene u liječenje”, kazala je Čičić.
Ona je podsjetila da je hepatitis C danas izlječiva bolest, te da osobe koje se uspješno izliječe više ne predstavljaju izvor infekcije. Kada je riječ o HIV-u, naglasila je da osobe koje su na terapiji i imaju dobar terapijski odgovor ne prenose virus.
“Način da zaustavimo epidemiju HIV-a jeste da više od 95 odsto osoba koje imaju infekciju budu dijagnostikovane, da više od 95 odsto dijagnostikovanih bude uključeno u liječenje i da više od 95 odsto liječenih ima dobar terapijski odgovor”, rekla je Čičić.
“Smatra se da postoji značajan broj ljudi u Crnoj Gori koji imaju HIV infekciju, a nijesu svjesni da su inficirani. Možda nijesu prepoznali sopstveni rizik, a možda ni mi kao zdravstveni radnici nijesmo prepoznali da bi trebalo ponuditi testiranje”, kazala je Čičić.
Ona je istakla da je dobrovoljno i anonimno testiranje dostupno svim osobama koje smatraju da su bile izložene riziku, kroz savjetovališta za HIV pri Institutu za javno zdravlje i domovima zdravlja širom Crne Gore.
Govoreći o preprekama za ranije otkrivanje infekcija, Čičić je ukazala na problem stigme i diskriminacije, koji su i dalje prisutni, kako prema osobama koje žive sa HIV-om, tako i prema populacijama koje su pod povećanim rizikom.
“Testiranje na HIV se još uvijek često doživljava kao nešto što izaziva sramotu, umjesto kao briga o sopstvenom zdravlju. To je nešto na čemu svi moramo raditi, zdravstveni radnici, društvo u cjelini i mediji”, poručila je Čičić.
Ona je navela da je situacija danas bolja nego prije nekoliko decenija, navodeći da se ljudi lakše odlučuju na testiranje, ali da prostora za napredak i dalje ima.
Prema njenim riječima, tokom 2025. godine u savjetovalištu Instituta za javno zdravlje zabilježeno je oko 75 odsto više testiranja nego godinu ranije, kao i oko 30 odsto više otkrivenih infekcija.
Posebno ohrabruje, dodala je Čičić, podatak da je udio kasno otkrivenih infekcija bio manji nego prethodne godine, što može ukazivati na određeni napredak u ranijem prepoznavanju oboljelih.
Načelnica Zdravstvene službe Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) dr Vesna Mitić Lakušić saopštila je da je jedan od ključnih ciljeva zdravstvenog sistema u zatvorima eradikacija hepatitisa C, kroz sistematsko testiranje i liječenje osoba koje se nalaze na izdržavanju kazne.
Prema njenim riječima, hepatitis C i HIV češće se registruju među populacijama koje su pod povećanim rizikom, uključujući osobe koje koriste droge injektiranjem.
Govoreći o aktivnostima na suzbijanju hepatitisa C, Mitić Lakušić je navela da je saradnja sa Klinikom za infektivne bolesti intenzivirana krajem 2023. godine, kada je pokrenuta inicijativa za sistemsko testiranje i liječenje zatvorenika.
“Cilj nam je bio eradikacija hepatitisa C u zatvorskom sistemu. Na Infektivnoj klinici smo dobili punu podršku za sprovođenje tog plana”, rekla je Mitić Lakušić.
Podsjetila je da je i ranije postojalo testiranje u zatvorskom sistemu, ali da rezultati nijesu bili zadovoljavajući jer je odluka o daljem liječenju ostajala isključivo na samim zatvorenicima.
“Nakon pokretanja edukativnih radionica i organizovanijeg pristupa, od septembra 2023. do kraja 2024. godine testirane su 103 osobe, izliječeno je 14 pacijenata, dok je šest bilo u pripremi za uvođenje terapije”, navela je Mitić Lakušić.
Podsjetila je da je novi zamah programu dat sredinom 2025. godine, nakon dodatne podrške Instituta za javno zdravlje kroz obezbjeđivanje testova.
U julu 2025. godine započeli smo novo testiranje i tada je testirana 121 osoba, da bi u januaru ove godine kompletan zatvor u Bijelom Polju bio testiran”, kazala je Mitić Lakušić.
Poseban fokus, prema njenim riječima, stavljen je na osobe koje izdržavaju dugotrajne kazne zatvora, kako bi bile obuhvaćene liječenjem i redovnim zdravstvenim nadzorom.
Ona je naglasila da je saradnja sa infektolozima od ključnog značaja, ne samo tokom boravka u zatvoru, već i nakon izlaska na slobodu.
“Nakon izlaska iz zatvora osobe se nastavljaju javljati na kontrole i terapiju, a saradnja sa Infektivnom klinikom omogućava kontinuitet liječenja”, istakla je Mitić Lakušić.
Govoreći o HIV infekciji, Mitić Lakušić je navela da broj registrovanih slučajeva u UIKS-u nije veliki.
“U posljednjih pet godina evidentirano je osam HIV pozitivnih osoba, od kojih je jedna žena. Tri slučaja otkrivena su tokom boravka u UIKS-u, dok su ostali korisnici već imali dijagnostikovanu infekciju i bili na terapiji”, rekla je Mitić Lakušić.
Ona je posebno istakla značaj novih procedura koje je pripremilo Ministarstvo zdravlja, a koje predviđaju organizovaniji pristup testiranju na zarazne bolesti u zatvorskom sistemu.
“Bićemo u obavezi da testiramo svako lice koje uđe u zatvorski sistem. Na taj način zaokružujemo priču, osobe će biti testirane, otkrivene na vrijeme i uključene u liječenje”, kazala je Mitić Lakušić.
Dr Marijana Simonović, iz Doma zdravlja Glavnog grada, istakla je da izabrani ljekari imaju važnu ulogu u ranom prepoznavanju HIV infekcije i virusnih hepatitisa, pravovremenom upućivanju pacijenata na testiranje i uključivanju u liječenje.
Smatra da je edukacija zdravstvenih radnika od presudnog značaja za rano prepoznavanje simptoma i faktora rizika kod pacijenata.
Kao primjer navela je iskustvo iz prvih godina rada, kada je nakon stručne edukacije uspjela da prepozna simptome kod mladog pacijenta čije zdravstveno stanje nije odgovaralo uobičajenoj kliničkoj slici.
Prema njenim riječima, upravo su rana detekcija infekcije i pravovremeno upućivanje pacijenata najvažniji zadaci ljekara na primarnom nivou zdravstvene zaštite.
Simonović je ukazala i na značaj pravilne komunikacije sa pacijentima prilikom saopštavanja dijagnoze, ističući da je edukacija zdravstvenih radnika važna i u tom segmentu.
Govoreći o ulozi izabranih ljekara nakon postavljanja dijagnoze, Simonović je istakla da je neophodno kontinuirano pratiti opšte zdravstveno stanje pacijenata, uključujući eventualne komorbiditete poput hipertenzije, dijabetesa i drugih hroničnih oboljenja.
Posebno je naglasila značaj psihološke i socijalne podrške osobama koje se suočavaju sa HIV infekcijom.
“Kada prvi put dođu nakon saznanja dijagnoze, ljudi su uglavnom preplašeni, nesigurni i zabrinuti. Važno je da osjete da dolaze na mjesto gdje ih niko neće osuđivati niti preispitivati njihove životne odluke”, rekla je Simonović.
Ocijenila je da stigma i diskriminacija i dalje predstavljaju ozbiljan problem, često dovodeći do anksioznosti, depresije i socijalne izolacije osoba koje žive sa HIV-om. Simonović je ukazala i na značaj edukacije članova porodice i šire zajednice o načinima prenosa HIV-a i virusnih hepatitisa, kako bi se smanjili strahovi i predrasude.
Dr Ivana Đuković Savović, iz Kliničkog centra Crne Gore, istakla je da liječenje i praćenje pacijenata sa HIV infekcijom i hepatitisom C ne podrazumijeva samo primjenu terapije, već i dugoročnu medicinsku i psihološku podršku.
Ona je podsjetila da je hepatitis C, iako hronična bolest, danas izlječiv zahvaljujući direktno djelujućim lijekovima koji su, kako je navela, donijeli revoluciju u terapiji ove infekcije. Do 2016. godine, uspješnost liječenja bila je djelimična, dok danas iznosi preko 98 odsto. Ipak, naglasila je da pacijenti koji su imali uznapredovalu fibrozu jetre moraju ostati pod dugoročnim nadzorom, uključujući laboratorijske i ultrazvučne kontrole, zbog rizika od razvoja ciroze i hepatocelularnog karcinoma.
Govoreći o HIV infekciji, Đuković Savović je istakla da se radi o hroničnoj bolesti za koju još uvijek ne postoji lijek koji je eliminiše, ali da savremena terapija omogućava da pacijenti žive stabilno i uz dobru kontrolu infekcije.
Prema njenim riječima, i hepatitis C i HIV mogu imati metaboličke posljedice, uključujući insulinsku rezistenciju i druge poremećaje, zbog čega je važno praćenje opšteg zdravstvenog stanja pacijenata i nakon postignutog izlječenja.
Đuković Savović je istakla i značaj higijensko-dijetetskog režima, izbjegavanja hepatotoksičnih lijekova, redovne fizičke aktivnosti i testiranja na druge koinfekcije. Posebno je naglasila važnost psihološke podrške pacijentima od trenutka dijagnoze, ukazujući da se oni često suočavaju sa strahom, depresijom, anksioznošću i stigmom.
Ona je dodala da, iako su terapijske mogućnosti za hepatitis C danas veoma uspješne i dostupne svim osiguranicima u Crnoj Gori koji ispunjavaju indikacije za liječenje, i dalje postoji određeni broj neotkrivenih pacijenata. “Naš sljedeći cilj je da pronađemo i testiramo osobe koje još nijesu dijagnostikovane”, zaključila je Đuković Savović.
Psihologica Arijana Pepić kazala je da stigma i diskriminacija predstavljaju jedan od glavnih problema u pristupu osobama koje žive sa HIV-om, navodeći da se ogledaju u negativnim stavovima, osjećanjima i uvjerenjima prema ovim osobama, kao i u nepravednom postupanju u društvu i zdravstvenom sistemu.
“Stigmatizacija predstavlja proces obilježavanja i socijalnog udaljavanja osobe, pri čemu se ona doživljava kao drugačija i društveno nepoželjna”, kazala je Pepić.
Ona je pojasnila da stigma i diskriminacija mogu dovesti do povlačenja osoba, zanemarivanja vlastitog zdravlja i izbjegavanja traženja pomoći, što dodatno otežava pristup liječenju i podršci. Prema njenim riječima, uzroci stigmatizacije uključuju nedovoljno znanje o HIV-u i načinima prenosa infekcije, strah od bolesti, kao i povezanost HIV-a sa tabu temama u društvu.
Pepić je ukazala i na to da diskriminacija može biti direktna ili indirektna, kao i da se može javiti na različitim nivoima: u društvu, zajednici, radnom okruženju, pa čak i u porodici i zdravstvenom sistemu. Ona je naglasila da nedostatak informisanosti i obrazovanja o HIV-u doprinosi širenju predrasuda i održavanju diskriminatornih stavova.
Kao odgovor na ove izazove, Pepić je istakla značaj psihološke i socijalne podrške osobama koje žive sa HIV-om. “Najvažnije je pružiti emocionalnu i socijalnu podršku, slušati osobu bez osuđivanja, pokazati poštovanje i prihvatanje, te ohrabrivati uključivanje u zajednicu”, kazala je Pepić.
Dodala je da psihološko savjetovanje i psihoterapija imaju važnu ulogu u prihvatanju dijagnoze, jačanju samopouzdanja i razvijanju strategija suočavanja sa stigmatizacijom.
Istakla je da je neophodno pacijentima pružiti poruku da život nakon dijagnoze HIV-a postoji i da može biti kvalitetan uz adekvatnu podršku i liječenje.
O iskustvima i terapijskim mogućnostima vezanim za HIV i HCV u Srbiji i Crnoj Gori govorile su prof. dr Snežana Brkić iz UKC Vojvodine i mr sc. dr Brankica Dupanović iz Kliničkog centra Crne Gore, a na temu Gdje smo danas i koji su naredni koraci ka eliminaciji bolesti govorile su dr Irena Ljutica i dr Branka Bulatović, iz Kliničkog centra Crne Gore.
