Dr pharm. spec. Valentina Jauković
Institut za ljekove i medicinska sredstva CRNE GORE
Dr pharm. spec. Valentina Jauković u svom predavanju ističe da razvoj novih tehnologija donosi značajne promjene u farmaceutskoj industriji i otvara nove mogućnosti za razvoj savremenih terapijskih pristupa. Prema riječima Jauković, digitalna medicina, vještačka inteligencija i nanotehnologija danas predstavljaju ključne pokretače inovacija koji oblikuju budućnost farmaceutske industrije i doprinose razvoju efikasnije, bezbjednije i preciznije terapije.
Govoreći o digitalnoj medicini, Jauković je naglasila da se mijenja uloga pacijenta u procesu liječenja. Pacijent više nije samo korisnik propisane terapije, već aktivno učestvuje u njenom praćenju i upravljanju.
Kao primjer navela je pokret pacijenata sa dijabetesom “We Are Not Waiting”, koji je pokrenuo razvoj otvorenih sistema za automatsku regulaciju glukoze povezivanjem kontinuiranog mjerača glukoze, insulinske pumpe i algoritama za prilagođavanje doze insulina.
Posebno je izdvojila platformu Tidepool Loop, koja omogućava djelimično automatizovano doziranje insulina uz primjenu algoritama i mobilne aplikacije.
Posebnu pažnju posvetila je razvoju digitalnih kapsula sa ugrađenim senzorom koji omogućava praćenje uzimanja terapije u realnom vremenu. Jauković ističe da propisana terapija u praksi često ne ostvaruje očekivani efekat zbog neredovnog uzimanja ljekova, a ne zbog njihove nedovoljne efikasnosti.
Upravo zbog toga savremeni pristupi liječenju, pored razvoja novih ljekova, podrazumijevaju i razvoj tehnologija koje omogućavaju praćenje pridržavaju li se pacijenti propisane terapije.
Jauković dalje objašnjava da se u okviru digitalne medicine razvio novi terapijski koncept – digitalna terapija. Kao ilustraciju navela je primjer video-igre EndeavorRx, prve digitalne terapije koju je odobrila Američka uprava za hranu i ljekove (FDA) za liječenje poremećaja pažnje kod djece. Ovaj primjer, prema njenim riječima, potvrđuje da terapijski efekat više nije vezan isključivo za klasične farmaceutske oblike, već da i softverska rješenja mogu predstavljati regulatorno priznatu terapiju.
Osvrćući se na primjenu vještačke inteligencije u razvoju ljekova, Jauković je podsjetila da razvoj novog lijeka predstavlja dugotrajan i složen proces koji obuhvata veliki broj pretkliničkih i kliničkih ispitivanja. Tokom tog procesa ispituju se hiljade potencijalnih molekula kandidata, dok samo mali broj njih uspije da ispuni sve zahtjeve kvaliteta, bezbjednosti i efikasnosti potrebne za registraciju lijeka. Kako objašnjava, primjena vještačke inteligencije omogućava brži virtuelni skrining molekula, predviđanje njihovih bezbjednosnih profila i optimizaciju dizajna istraživanja, čime se značajno ubrzava razvoj novih ljekova.
Međutim, primjena vještačke inteligencije donosi i nove regulatorne izazove. Jauković navodi da regulatorne agencije poput Evropske agencije za ljekove (EMA) i FDA intenzivno razvijaju smjernice koje definišu njenu primjenu u farmaciji i medicini. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti validaciji algoritama, kvalitetu podataka, kontroli moguće pristrasnosti modela i transparentnosti njihovog rada. Bez obzira na napredak koji donosi vještačka inteligencija, konačnu regulatornu procjenu kvaliteta, bezbjednosti i efikasnosti lijeka i dalje donosi čovjek, kazala je Jauković.
U nastavku predavanja osvrnula se na inovativne tehnologije koje doprinose unapređenju terapije. Istakla je da veliki broj pacijenata koristi više različitih ljekova istovremeno, zbog čega se razvijaju koncepti koji pojednostavljuju terapijske režime i povećavaju adherenciju. U tom kontekstu posebno je izdvojila koncept polypill terapije i mogućnosti koje pruža 3D štampa ljekova. Kako objašnjava, ova tehnologija omogućava izradu višeslojnih tableta sa različitim profilima oslobađanja ljekovitih supstanci, kao i prilagođavanje terapije individualnim potrebama svakog pacijenta, čime se pojednostavljuje primjena terapije i povećava adherencija.
Govoreći o nanotehnologiji, Jauković je istakla da ona predstavlja jedan od najperspektivnijih pravaca razvoja savremene farmacije. Nanočestice služe kao nosači ljekovitih supstanci koji omogućavaju njihovu ciljanu i kontrolisanu isporuku. Zahvaljujući mogućnosti funkcionalizacije njihove površine različitim molekulima, moguće je postići selektivno prepoznavanje oboljelih ćelija, zaštititi ljekovitu supstancu od degradacije i obezbijediti njeno kontrolisano oslobađanje, čime se povećava terapijska efikasnost i smanjuje rizik od pojave neželjenih dejstava.
Kao jedan od najznačajnijih primjera uspješne primjene nanomedicine Jauković je izdvojila Doxil, prvi odobreni nanolijek. Kako objašnjava, inkorporacijom doksorubicina u PEGilovane liposome postignuta je veća akumulacija lijeka u tumorskom tkivu i smanjenje njegove kardiotoksičnosti. Istovremeno je ukazala da razvoj generičkih nanoljekova predstavlja poseban izazov, budući da i najmanje promjene u veličini nanočestica, sastavu ili površinskim modifikacijama mogu značajno uticati na osobine lijeka.
Zaključujući predavanje, Jauković je istakla da predstavljene tehnologije daju značajan doprinos razvoju inovativnih pristupa u farmaciji i njihovoj primjeni u svim fazama, od razvoja ljekova do kliničke prakse.
