Upalna bolest crijeva ( eng.Inflamatory bowel disease-IBD ) je idiopatska bolest uzrokovana pogrešnom regulacijom imunološkog odgovora na crijevnu mikrofloru domaćina, uz nesumnjivu ulogu genetskih činilaca. IBD se sastoji od dva entiteta, ulceroznog kolitisa (UC) i Kronove bolesti (KB), koji imaju svoje sličnosti, ali i važne i značajne razlike, koje u nekolikom razlikuju tretman ovih bolesti. Pacijenti sa IBD imaju povećan rizik od nastanka karcinoma debelog crijeva (eng. Colorectal Cancer-CRC), pa se periodično moraju endoskopski kontrolisati u cilju sprečavanja nastanka ove komplikacije upalne bolesti crijeva.
Cilj medikamentozne terapije IBD je uvođenje u remisiju i održavanje remisije, tj. mirne faze bolesti. Ova mirna faza podrazumijeva ne samo kliničko poboljšanje, već i endoskopskim pregledom verifikovano zaliječenje sluznice crijeva, a u slučaju ulceroznog kolitisa i patohistološko dokazivanje da je bolest pod kontrolom.
Preparati 5-ASA (amino-salicilna kiselina) podrazumijevaju veći broj formulacija, od kojih je svakako najznačajniji mesalamin, koji se i najviše upotrebljava. Mesalamin predstavlja „kičmu“ terapije blagog i umjereno aktivnog UC, i nalazi se u svim evropskim i američkim preporukama za liječenje IBD. Njegova upotreba u liječenju KB, iako empirijski široko zastupljena, u dosadašnjim studijama nije našla uporište, ni u liječenju aktivne bolesti, ni kao terapija održavanja remisije.
Mesalamin i njemu slični derivati 5-ASA imaju antiupalni učinak, koji ostvaruju kroz brojne mehanizme. Svakako najpoznatiji je inhibicija sinteze prostaglandina koji imaju proupalno dejstvo, ali postoje i brojni drugi antiupalni efekti ovih ljekova. Ovi preparati brzo dolaze u kontakt sa sluznicom crijeva i uglavnom lokalno ispoljavaju svoje dejstvo. U zavisnosti od toga koji dio digestivne cijevi je pod upalom, koristimo formulacije koje aktivnu supstancu oslobađaju upravo na željenoj lokaciji. Ovi lijekovi se smatraju vrlo bezbjednim, i neželjeni efekti su uglavnom blagi i prolazni, dok su ozbiljni neželjeni efekti koji zahtijevaju prekid terapije iznimno rijetki.
Više od trideset pet godina, ovi lijekovi se nalaze na tržištu, i predstavljaju nezamjenjivo oružje u borbi sa upalnim bolestima crijeva. Upotrebljavaju se u sistemskom obliku (tablete, kapsule), ali i lokalno (čepići, klizme, pjene). Vrlo je važno ohrabriti pacijente da ne izbjegavaju lokalnu primjenu, jer je taj put apliciranja lijeka nekad efikasniji od sistemskog. Kombinovana primjena oralnih i lokalnih preparata često smanjuje potrebu za kortikosteroidima, koji se zbog svojih neželjenih efekata, smatraju nužnim zlom u terapiji IBD. Veoma značajno je da, prema brojnim studijama, redovna upotreba ovih ljekova kod pacijenata sa UC smanjuje rizik od nastanka karcinoma debelog crijeva, što implicira da je njihova upotreba u ovoj bolesti doživotna. Zahvaljujući povoljnom bezbjednosnom profilu, pacijenti ih odlično podnose, a uloga ljekara je da ih stalno podstiče da redovno uzimaju terapiju, naročito kada je bolest u remisiji, jer upravo tada postoji rizik da pacijenti svojevoljno prekinu uzimanje ljekova.
Naravno, nije sve idealno ni kod ovih preparata. Izvjestan procenat pacijenata ne reaguje na preparate 5-ASA, vjerovatno zbog individualnih razlika u metabolisanju samih ljekova. Stoga se stalno radi na pronalasku novih formulacija, koje će biti još efikasnije i koje će smanjiti rizik od svojevoljnog prekidanja terapije od strane samih pacijenata.
Dr sci Velimir Milošević, gastroenterolog
Klinički centar Crne Gore
Add comment