Govorimo o dvije vrste šumova na srcu:
– Bezazleni ili fiziološki i
– Organski ili patološki
Bezazleni šumovi (innocent murmeres), relativno su česti u dječjem uzrastu. Po raznim statistikama, javljaju se preko 50%, pa i do 80% slučajeva u raznim fazama dječjeg odrastanja. Oni nisu posljedica bolesti srca. To su šumovi fiziološkog karaktera, a čuju se često i zbog povećanog ili ubrzanog protoka krvi kroz srce. To se npr. javlja kada je dijete anemično ili uzbuđeno zbog pregleda. Srčana frekvencija i inače je brža nego kod odraslih. Npr. u uzrastu do 3 mjeseca u budnom stanju, puls moše da se mjeri i do 205/min, a u snu do 140/min, maksimalno, i to nije patologija. Od 3 mjeseca do dvije godine 190 u miru, a u snu 160/min, od dvije godine do 10 godina – u miru 140/min, a u snu 90/min, dok preko 10 godina tolerišemo oko 100/min u budnom stanju, a 90/min u snu. Mi, kardiolozi koji se bavimo metodom ehokardiografije, nalazimo strukture, tzv. aberantne horde, koje često vibriraju kod tog ubrzanog, a fiziološkog protoka, što često stvara šum. Naravno i tu je bitna lokacija.
Karakteristika tih šumova je da su oni po zvučnosti blagi, muzikalnog karaktera, da se ne šire, a nalazi EKG-a, ehokardiografije, RTG srca i MR srca su normalni.
Organski šumovi srca mogu biti posljedica urođenih srčanih mana, npr. komorskih i/ili, pretkomorskih defekata, otvorenog kanala između velikih krvnih sudova, suženja krvnih sudova. Sve te promjene mogu biti i udružene, pa nažalost, nekada na srcu dijagnostikujemo i nekoliko mana.
Promjene mogu biti i stečenog karaktera kao posljedica ataka virusnog ili bakterijskog porijekla. To su zapaljinske promjene srčanog mišića (miokarditis), srčane maramice (perikarditis) ili srčanih zalistaka (endokarditis). Ovdje najčešće dijagnostikujemo promjene na EKG-u, RTG-u, ehokardiografiji, kao i magnetnoj rezonanci (MR). Djeca vrlo često imaju i kliničke znakove bolesti, koji se poslije detaljne anamneze i te kako uočavaju.
Šumovi na srcu se gradiraju po Levinovoj skali do šestog stepena. Oni do trećeg stepena imaju karakteristike slične fiziološkim šumovima i teško ih je od njih razlikovati.
Zato je neophodan pregled dječjeg kardiologa.
Dječje srce je u evoluciji rasta i razvoja. Postoje neke promjene, često i genetske, koje rastom i razvojem dolaze do izražaja.
Šumove je potrebno pratiti u rastu i razvoju djeteta. Stručnjaci smatraju da dijete sa fiziološkim šumom treba bar jednom godišnje doći na kontrolni pregled. Prati se rast i razvoj srca, ali i eventuali vanjski faktori (virusi ili bakterije) koji nisu prepoznati.
Organski šumovi zashtjevaju kontrolu bar dva puta godišnje, a nekada i češće. Poslije postavljanja dijagnoze donosi se odluka o potrebnoj korekciji urođene srčane mane interventnim metodama (stentovima, balonima ili diskovima), a kod složenih mana hirurškim putem. Djeca se nastavljaju i poslije tih procedura pratiti u postoperativnom periodu, kao i u odrasloj dobi.
Moram istaći da, neko ko je bolovao urođenu srčanu manu mora voditi računa da ipak ima veću šansu da u starijem uzrastu oboli od nekog oblika stečenog oboljenja tipa koronarne insuficijencije, kao jedne od najčešćih bolesti današnjice.
Kao što bi stari latini rekli – to je locus minores resistencije (osjetljivo mjesto u organizmu), i zato oprez.
Kardiolog vrši i procijenu fizičke aktivnosti djeteta. Kod fiziološkog šuma, dozvoljene su sve fizičke aktivnosti, za razliku od organskog šuma, gdje se najčešće zabranjuju veći fizički napori.
Takođe, kod urođenih srčanih mana, predlaže se kod krvavih intervencija (nekog zahvata ili liječenja zuba), antibiotska prevencija bakterijskog endokarditisa.
Prim. dr sci. med. Svjetlana Zeković, pedijatar i kardiolog
PZU Sanicard, Podgorica
Add comment