U Boku Kotorsku, iz Morače, prešli su braća Milija i Petar Radović, oko 1687. godine. Te jeseni se mletačka armada na čelu sa generalnim providurom Kornerom spremala za zaposjedanje Herceg Novog. Međutim, bosanski vezir Husein Topal-paša krenuo je da deblokira turski garnizon u gradu i u mjestu Kameno došlo je do uspješnog odbijanja turske vojske, čemu su čak i načalstvovali morački Radovići. Za zasluge, dobili su zemlju, upravo u Kamenome, a u ovome selu djelovali su nasljedni knezovi i zaslužni građani Herceg Novog. Kuća njihova u Kamenome spaljena je od italijanske vojske sredinom marta 1942. godine.
Radovići su se od davnina bavili liječenjem. Naročito su se usavršili u namještanju preloma i uganuća, ali je takođe sigurno da su praktikovali i „malu hirurgiju”, sudeći po instrumentima koje sam, zarđale, nalazio kod stare kuće pokojnog Rada Radovića. Ove instrumente donio je Rade iz Sjedinjenih Američkih Država početkom 20. vijeka, a tamo je odlazio tri puta. Milo Radović, koji je djelovao u 19. vijeku, za vrijeme austrougarske okupacije Boke Kotorske bio je poznati vještak. U bilješkama Rada Radovića kazuje se o slučaju starice iz roda Jakšića, koja je živjela u Novome i prilikom silaska niz kućno stepenište doživjela politraumu pred kojom je profesionalni, školovani ljekar, Čeh, dr Modlidba bio nemoćan. Ljekar je pozvao Mila Radovića koji je uz njegovo asistiranje uspješno obavio posao. Gospođa Jakšić imala je tri preloma: u kuku, ispod koljena i u nadlaktici.
Milo Radović je dospio i na sud zbog vidarske prakse, optužen od familije iz susjednog sela. On je na navaljivanje članova familije oboljelog od upale pluća, uz negodovanje, pokušao liječenje pacijenta koji je bio na umoru. Naime, jedini metod tradicionalne medicine kod oboljevanja od upale pluća bio je umotavanje gotovo čitavog tijela u svježe odranu jagnjeću ili kozju kožu, uz obavezno puštanje krvi ! Dakako, puštanje krvi praktikovali su i školovani ljekari. No, ovaj postupak upotrebljavan je u ranim stadijima pneumonije. Pacijent je u vrijeme dolaska Mila Radovića već izdisao, a Milo je prijavljen opštinskim vlastima. Na sudu ga je odbranio zahvalni doktor Modlidba, koji je izjavio da je on sam bio pozivan, ali da je, cijeneći da je kasno za bilo kakvu intervenciju, predložio da Milo Radović pođe u kuću oboljelog.
Ono što kamenske Radoviće, kao vidare, izdvaja od drugih, jeste uredno vođenje bolesničkih protokola koji su se u ovoj kući čuvali sve do katastrofe njihovog sela u martu 1942. godine. U požaru je uništena velika biblioteka Rada Milovog Radovića, sa bolesničkim protokolima i prepiskom Mihaila Mića Radovića, sekretara topaljske opštine, sa mitropolitom Petrom I Petrovićem Njegošem. Da su sačuvani, ovi protokoli bi rekli jako mnogo o metodama tradicionalne medicine u ovim krajevima, a u ovoj djelatnosti sigurno su prednjačili kamenski Radovići.
Prema svjedočenju brojnih mještana, nije bilo dana kada neko ne bi čekao pred kućom Radovića za pomoć. Dolazili su povrijeđeni iz okolnih sela, ali i iz drugih krajeva. Rade je bio poznat po tome što je odbijao sve intervencije u slučajevima koje je on sam opredjeljivao školovanim ljekarima. Ipak, kada je bilo u pitanju namještanje preloma i uganuća, bila je to oblast kojom je suvereno vladao. Poznato je u Kamenome da je jednom prilikom, obavljajući posao ljekara u Herceg Novome, pao i slomio ruku čuveni hercegnovski doktor Stevo Mrđen, koji se javno protivio Radovoj vidarskoj praksi. Kada je dr Mrđen od pratilaca upitan šta da rade i kako da postupe, dobili su neočekivan odgovor: „Vodite me Radu Radoviću na Kameno”.
Nema sumnje da su ovi morački useljenici u mletačku Boku ostavili trajan pečat u istoriji Herceg Novog, od učešća u sprečavanju turske deblokade grada 1687, a zatim i vidnog učešća u političkoj istoriji Novoga tokom 19. vijeka. Ipak, ponajviše su kamenski Radovići u narodu upamćeni kao vješti vidari. Vjerujem da je tradicionalna medicina u Crnoj Gori veoma podsticajna istraživačka tema. Njome se ovdje nije ozbiljno bavilo, a u posled-nje vrijeme vidjeli smo značajne sinteze posvećene istoriji oficijelne medicine na ovim prostorima.
Piše: dr Goran Komar, spec. opšte medicine
Add comment