Maligni tumori glave i vrata doživljavaju enormni porast incidence. Kašnjenje dijagnostike ugrožava pacijente počev od nivoa gubitka šanse za rekonstruktivnu hirurgiju do letalnog ishoda
CANU — PLATFORMA ZA RAZMJENU ZNANJA O ONKOLOGIJI GLAVE I VRATA
Simpozijum „Maligni tumori glave i vrata – aktuelnosti” održan je 15. decembra u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti. Skup na najvišem stručnom nivou organizovan je u okviru napora Odjeljenja prirodnih nauka CANU (Odbor za medicinu). Uvodna izlaganja imali su: prof. dr Elvir Zvrko, Klinički centar Crne Gore, Medicinski fakultet UCG; prof. dr Rajko Jović, UKCS, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu; dr Slavica Đurović, Klinički centar Crne Gore; prof. dr Aleksandar Trivić, UKCS, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu; dr Vanja Karađinović, Klinički centar Crne Gore; doc. dr Tanja Boljević, Klinički centar Crne Gore, Medicinski fakultet UCG; dr sc. med. Aleksandar Filipović, Klinički centar Crne Gore; prof. dr Milena Đurović, Klinički centar Crne Gore, Medicinski fakultet UCG; dr Marija Abramović, Klinički centar Crne Gore; prof. dr Ljiljana Vučković, Medicinski fakultet UCG; dr Maša Ždralević, Medicinski fakultet UCG. Moderatori skupa bili su prof. dr Elvir Zvrko i akademik Goran Nikolić.
Epidemiologija i faktori rizika
Tumori glave i vrata čine oko 4-5% svih karcinoma u svijetu, sa skoro milion novih slučajeva godišnje. Glavni faktori rizika uključuju konzumiranje duvana i alkohola, genetske faktore, ekstremnu izloženost sunčevoj svjetlosti, ali i efekte HPV infekcije (naročito kod karcinoma orofarinksa) i Epštajn-Barovog virusa.
Ova grupa tumora smatra se visokoheterogenom grupom patologija, pa sama lokacija ne može biti presudna za određivanje individualnog pristupa liječenju već je u plan liječenja potrebno uvrstiti i biološke karakteristike. U Crnoj Gori se godišnje dijagnostikuje oko 100 novih slučajeva obolijevanja, a posebno zabrinjava činjenica da je posljednjih decenija broj ovih slučajeva progredirao za više od 100%.
Procjenjuje se da u Crnoj Gori godišnje umre oko 60 pacijenata sa ovim lokalizacijama bolesti. Jedan od razloga za tako loš ishod jeste kašnjenje dijagnostike. Uz osvrt na specifičnu biološku određenost tumora i njihovu agresivnost, važno pitanje koje se postavlja jeste i organizacija zdravstvenog sistema.
Dijagnostika ovih tumora oslanja se na klinički pregled, endoskopiju, CT i magnetnu rezonancu. Tumori se klasifikuju prema lokalnoj raširenosti u stadijume od T1 do T4. Rani karcinomi (T1 i T2) imaju stopu izlječenja veću od 80%, dok su uznapredovali (T3 i T4) znatno kompleksniji za tretman. Stručnjaci ukazuju i na podjelu na prednji kompartman (pogodniji za funkcionalnu hirurgiju) i zadnji kompartman (gdje su recidivi češći).
U radiologiji i patologiji ovih bolesti sve više mjesta uzima vještačka inteligencija. Ona se uspješno primjenjuje, a razvijaju se i projekti za analizu glasa kao biomarkera za ranu detekciju bolesti. Njena uloga može biti veoma korisna ako se postavi na nivou pomoćnog alata, uz ostavljanje rezervnog prostora za individualne odluke od strane stručnog tima koji za cilj ima individualizaciju terapije na osnovu specifičnih biomarkera i bioloških karakteristika tumora.
Maligni tumori glave i vrata iz korijena mijenjanju životni stil ne samo oboljele osobe već i njenog okruženja. Bolest donosi strah, promjenu porodičnih uloga i velike finansijske izazove. Stoga emocionalna i socijalna podrška pacijentima i njihovim porodicama imaju posebnu vrijednost.
Hirurško liječenje kao zlatni standard
Hirurgija predstavlja prvi izbor u liječenju pacijenata sa lokalno uznapredovalom bolešću. Cilj je postići onkološku radikalnost uz maksimalno očuvanje funkcionalnosti organa (govor, disanje, gutanje) i kvaliteta života. Pacijenti sa ovim stadijumima prolaze kroz izuzetno težak put, koji često uključuje mutilantne operacije, komplikovan postoperativni oporavak i gubitak glasa.
S odmicanjem stadijuma bolesti usložnjava se i profil liječenja. Ono postaje multidisciplinarno i uključuje hirurgiju, radioterapiju i sistemsku terapiju. Cilj hirurškog pristupa je onkološka radikalnost uz očuvanje vitalnih funkcija poput govora i gutanja. Koriste se tehnike od laserske i robotske hirurgije do parcijalnih i totalnih laringektomija. Kod uznapredovalih stadijuma primjenjuju se protokoli za očuvanje organa (npr. hemoradioterapija) kako bi se izbjeglo odstranjivanje grkljana, pod uslovom da tumor reaguje na terapiju.
Ovi tumori često mogu biti asimptomatski, npr. dok ne probiju granice sinusa, zbog čega se pacijenti javljaju u kasnim stadijumima. Benigni tumori su najčešće invertni papilomi, osteomi i rijetki slučajevi poput hamartoma. Maligni tumori mogu uključivati sinunazalni karcinom, estioneuroblastom i neuroendokrine tumore.
Bazocelularni karcinom je tri puta češći od planocelularnog karcinoma, bez obzira na starost pacijenta, i najčešće se javlja na koži glave, a potom vrata. Glavni faktor rizika za bazocelularne tumore je hronična izloženost suncu, dok je za planocelularne ključna intenzivna, solarna ekspozicija u ranijem životnom dobu. Ukoliko se ne liječi adekvatno, može dovesti do značajnog oštećenja dubljih struktura glave i vrata.
Za dijagnostiku kostiju lica i sinusa preferira se CT dijagnostika, dok je magnetna rezonanca bolja za razlikovanje tumorske mase od nakupljenog sekreta. Magnetna rezonanca je ključna metoda za procjenu širenja tumora duž nerava, što je od presudnog značaja za planiranje terapije. Pacijenti se mogu javiti sa simptomima kao što su rane koje ne zarastaju, bol ili smetnje pri gutanju.
Pacijentima koji su suočeni sa strahom, stigmatizacijom i potrebom za dugotrajnom socijalnom podrškom i rehabilitacijom savjetuje se oslanjanje na zdrave stilove života. U cilju obezbjeđivanja što povoljnijeg konteksta za brigu o njima neophodno je vršiti edukaciju ljekara primarne zaštite i udruživanje pacijenata radi emocionalne podrške.
ZAKLJUČCI SIMPOZIJUMA
1. Maligni tumori glave i vrata predstavljaju značajan javnozdravstveni problem, sa stabilno visokom stopom obolijevanja i mortaliteta, što zahtijeva kontinuirano unapređenje prevencije, rane dijagnostike i savremenog liječenja u Crnoj Gori.
2. Multidisciplinarni pristup je ključ uspješnog liječenja, posebno kod karcinoma larinksa, orofarinksa, sinonazalnih tumora, tumora pljuvačnih žlijezda i štitaste žlijezde. Optimalni ishodi se postižu kroz tijesnu saradnju ORL hirurga, onkologa, radioterapeuta, patologa, radiologa i drugih specijalnosti.
3. Savremeni terapijski koncepti omogućavaju bolju individualizaciju liječenja, uz balans između onkološke radikalnosti i očuvanja funkcije, naročito kod karcinoma larinksa i štitaste žlijezde.
4. Rijetki i kompleksni tumori sinonazalnog trakta zahtijevaju centralizaciju liječenja, iskustvo referentnih centara i razmjenu znanja kroz regionalnu i međunarodnu saradnju.
5. HPV asocirani karcinomi orofarinksa predstavljaju posebnu kliničku i prognostičku kategoriju, što nameće potrebu za prilagođenim terapijskim protokolima i jačanjem preventivnih mjera, uključujući imunizaciju.
6. Tumori kože glave i vrata i perineuralno širenje tumora često su potcijenjeni, a njihovo rano prepoznavanje i adekvatna radiološka procjena imaju presudan značaj za ishod liječenja.
7. Molekularna patologija, tečne biopsije i epigenetički markeri postaju neizostavni dio savremene dijagnostike, naročito kod rijetkih i biološki heterogenih tumora, uz potencijal za precizniju terapijsku stratifikaciju pacijenata.
8. Dalji razvoj molekularne dijagnostike i primjene inovativnih tehnologija, uključujući vještačku inteligenciju, predstavlja važan pravac unapređenja dijagnostike, prognoze i praćenja ishoda liječenja tumora glave i vrata.
9. Kontinuirana edukacija zdravstvenih radnika i akademska saradnja ostaju temelj unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite i implementacije savremenih medicinskih dostignuća u kliničku praksu.
10. Simpozijum je potvrdio značaj Crnogorske akademije nauka i umjetnosti kao mjesta dijaloga između nauke i kliničke medicine, te potrebu da se ovakvi stručni skupovi nastave kao platforma za razmjenu znanja, iskustava i definisanje budućih strateških pravaca u onkologiji glave i vrata.
CANU; https://canu.me/vijesti/odrzan-simpozijum—maligni-tumori-glave-i-vrata–aktuelnosti; CANU
Anita Đurović
