Deveta Medikalova konferencija u Ulcinju: dr Enisa Žarić
Stručni izazov za dr Enisu Žarić na Devetoj Medikalovoj konferenciji predstavljala je tema anemije. Ovom prilikom ona je naglasila da anemija ne predstavlja uzrok bolesti, već da je za njeno liječenje najprije potrebno posvetiti se etiologiji koja je uslovila nastanak anemije. Liječenje anemije traje oko pola godine, a klinički znaci uočljivi su tek u trećem stadijumu.
Šta je anemija?
Anemija je, u bukvalnom prevodu sa grčkog, riječ koja znači odsustvo krvi. U kliničkoj praksi anemiju vezujemo za sniženu koncentraciju hemoglobina, smanjen broj eritrocita i sniženu vrijednost hematokrita. Vrijednosti hemoglobina u odnosu na koje se konstatuje malokrvnost variraju u zavisnosti od pripadnosti polu, godina starosti ili mjesta stanovanja. Tokom trudnoće anemija se dijagnostikuje kad su vrijednosti hemoglobina ispod 11 g/dl, kod žena u reproduktivnoj dobi van trudnoće ispod 12 g/dl, a kod muškaraca adultne dobi ispod 13 g/dl.
SZO je, kako je podsjetila dr Žarić, izvršila sistematizaciju malokrvnosti od 0-4. kliničkog stadijuma bolesti, pri čemu je 4. po život opasna malokrvnost, sa vrijednostima hemoglobina manjim od 6,5 g/dl. Najčešće vrijednosti hemoglobina u krvnoj slici su, po njoj, anemije blagog i srednjeg ranga. Nije dovoljno postaviti dijagnozu malokrvnosti, a to nije ni komplikovano. — Pravi terapijski pristup je zapravo ispitati patogenezu: zato što anemija sama po sebi nije bolest, najčešće, već ukazuje na neku drugu bolest u čovjekovom organizmu koju treba identifikovati — kaže dr Žarić.
Na šta obratiti pažnju?
Prilikom dijagnostikovanja anemije treba obratiti pažnju na zapreminu eritrocita. Najčešće se, po dr Žarić, dijagnostikuje malokrvnost sa sniženom vrijednosti zapremine eritrocita, a u toj podgrupi je najčešće deficit gvožđa kao osnov malokrvnosti, mada ne treba zaboraviti ni druge hronične razloge tipa talasemije, hronične bolesti i sl.
Kada se u nalazu krvne slike verifikuju malokrvnost i povišena zapremina eritrocita, onda, po preporuci dr Žarić, treba obratiti pažnju u smislu eventualnog deficita vitamina B-12 ili folne kiseline, razmotriti leziju jetre, pitati pacijenta za podatak o konzumaciji alkohola ili sagledati laboratorijske parametre u smislu hemolize. Dosta često u kliničkoj praksi anemije ukazuju na akutna krvarenja, hronične bolesti, infekcije, malignitete i raznorazne endokrinološke bolesti. Najčešće se sreću mikrocitne anemije, ali njih nije dovoljno dijagnostikovati. Ukoliko su kod pacijenta snižene vrijednosti serumskog gvožđa, feritina, to je najčešće sideropenijska anemija. Najprostiji terapijski pristup imamo u tom slučaju.
Preporuka je da uvijek treba uraditi parametre ferokinetike, minimum serumskog gvožđa i feritin, jer se na taj način diferencijalna dijagnostika dalje adekvatno usmjerava.
Ukoliko je u nalazu krvne slike sniženo serumsko gvožđe, visok feritin, treba razmišljati o funkcionalnoj malokrvnosti odn. anemiji hronične bolesti. Obavezno, po preporuci dr Žarić, treba razmatrati, pogotovu na jadranskom podneblju, talasemije i hemoglobinopatije, jer se Crna Gora smatra endemskim područjem u tom smislu. Uz dalje preporuke za dijagnostiku dr Žarić navodi da se znatno rjeđe manifestuju sideroblastne anemije, gdje je nizak nivo serumskog gvožđa.
Simptomi malokrvnosti mogu biti lako zamaranje, vrtoglavica, nesvjestica, loša koncentracija, loš san, loše kognitivne funkcije, mučnina, anoreksija, poremećaj apetita, dispnea, tahikardija, palpitacije, pogoršana srčana funkcija, sistolni šum, mukozne memebrane na koži, podložnost infekcijama, poremećaj menstruiranja i libida kod žena.
Najčešći anemijski entitet je anemija zbog manjka gvožđa, koja čini otprilike oko polovine svih pojava malokrvnosti. Smatra se da je oko 30% cjelokupne svjetske populacije malokrvno, a znatno veći dio ima deficit rezervi gvožđa. Najčešće je zastupljena kod žena u reproduktivnoj dobi i djece uzrasta 6-24 mjeseca, a znatno rjeđe javlja se kod muškaraca i postmenopauzalnih žena. Međutim, naglašava dr Žarić, upravo na te dvije kategorije posebno treba obratiti pažnju, a posebno na simptome gastrointestinalnog trakta jer su upravo anemije u ove dvije kategorije najčešći razlog upućivanja gastroenterologu.
Koliko gvožđa je potrebno?
Različite su preporuke za dnevni unos gvožđa. Prosječno iznose 1,7 mg dnevno, a dnevni unos za trudnice i dojilje je 10-15 mg dnevno. Gvožđe unosimo hranom, kako životinjskog, tako i biljnog porijekla. Ovi resursi se različito iskorištavaju i s tim u vezi treba korigovati ishranu.
Namirnice životinjskog porijekla sadrže hemsko gvožđe koje je spoj gvožđa i protoferina, koji se najbolje resorbuje, i dvovalentnog gvožđa. Namirnice biljnog porijekla sadrže nehemsko trovalentno gvožđe. Opisujući mehanizam resorpcije gvožđa, dr Žarić je objasnila da se u uslovima sideropenijske anemije resorpcije gvožđe može povećati samo dvaput, a kod primjene dvovalentnog gvožđa i do dvadeset puta. Moguće je terapijski djelovati i na suficit gvožđa. Poznati proteini koji regulišu mehanizam gvožđa su: hemoglobin, transferin, feritin i hepcidin.
Tri stadijuma
Razvoj malokrvnosti kreće se kroz nekoliko stadijuma. Prvi, latentni stadijum klinički se često ne prepoznaje, a već u drugom stadijumu imamo neke parametre tipa sniženog serumskog gvožđa, ali i dalje pacijent nema kliničke simptome. Treći stadijum je manifestna malokrvnost koja se i klinički manifestuje i poremećajima u krvnoj slici. Najčešće se u takvom stanju pacijenti javljaju ljekaru.
Što se tiče etiologije poremećaji mogu biti uslovljeni neadekvatnim unosom, povećanim gubitkom gvožđa, lošom apsorpcijom, povećanim potrebama i neadekvatnim korišćenjem gvožđa. Negativan bilans gvožđa javlja se ukoliko se na dnevnom nivou izgubi više od 6 ml krvi. Kod žena reproduktivne dobi najčešće je u osnovi neadekvatan karakter menstrualnog krvarenja. Ukoliko menstruacija obuhvata gubitak krvi veći od 80 ml, smatramo to obilnom menstruacijom i često je u osnovi problem tipa mioma uterusa.
Ukoliko pacijentkinje koriste više od 4 higijenska uloška dnevno tokom menstruacije, takvo krvarenje smatra se obilnim, kao i ukoliko krvarenja traju duže od 7 dana. Anemija nije uzrok, već posljedica obilne menstruacije.
Postoje krvarenja koja klinički nijesu manifestna, gdje se pacijenti javljaju sa velikim deficitom gvožđa i najčešće su vezana za digestivni trakt. Svaku malokrvnost, upozorava dr Žarić, treba shvatiti do te mjere ozbiljno da je možemo smatrati u pozadini karcinomom želuca ili tankog crijeva, sve dok suprotno ne dokažemo. Ostali razlozi su poremećaji resorpcije u smislu ahloridije ili ahilije, celijačna bolest, sindrom loše apsorpcije, postoperativni period u operaciji crijevnog trakta, dojenački period, pubertet, trudnoća, laktacija, kod žena reproduktivne dobi.
Liječenje
Kod pacijenata koji imaju u toj mjeri izraženo nepodnošenje konvencionalnih preparata gvožđa da se mora razmatrati alternativa, gdje oralni preparati nemaju učinkovitost i kod pacijenta gdje se želi brzo nadoknaditi malokrvnost moguća je primjena inovativnih tehnologija. Liječenje malokrvnosti obično traje 3-6 mjeseci. Završni terapijski cilj je korigovanje feritina na vrijednosti 30-50.
Inovativne formulacije tipa sukrozomalnog gvožđa daju benefit u smislu povećanog afiniteta za transferin i omogućavanje resorpcije preparata gvožđa, kao i sprečavanje kontakta mukoze digestivnog trakta sa preparatima gvožđa i gastrorezistentno svojstvo. Gastrointestinalni trakt je zaštićen u smislu odsustva dijareje, opstipacije, prebojenosti stolice, zuba. Bolja je i bioraspoloživost preparata. Sva tri mehanizma resorpcije u potpunosti su nezavisna i resorpcija je aktivna na površini cijelog tankog crijeva. Jako je dobra bioresorpcija.
Studijski podaci pokazuju i da u odnosu na konvencionalne preparate (soli gvožđa i lipozomalno gvožđe) 95% lijeka ostane nerazgrađeno, dok kod lipozomalnog nakon 30 min. tek 10% lijeka ostane funkcionalno. Uz prikaz neželjenih efekata terapije, dr Žarić je istakla da inovativna terapija ima značajnu komfornost za primjenu, kao i da pokazuje odsustvo interakcije sa hranom i ljekovima.
Anita Đurović
Add comment