Bijele ili sive plombe, pitanje je sad?

0
390

13Naizgled jednostavno pitanje, ali ova tema predstavlja veliku dilemu kod pacijenata koji se javljaju kod stomatologa, koji obično imaju neko svoje mišljenje, jer su bombardovani raznim informacijama sa raznih strana. Donekle, postoji i razlika u razmišljanju samih doktora stomatologije. Ne zauzimajuci stranu, ovdje ću iznijeti nekoliko osnovnih činjenica vezanih za tu dugogodisnju dilemu.

Amalgam je materijal koji se koristi u skoro nepromijenjenom sastavu skoro vijek ipo. Govoreći o nedostacima amalgama najčešće navodimo loše estetske osobine ovog materijala i nedoumice u vezi toksičnog djelovanja žive koju on sadrži u vezanom obliku. Štetna dejstva slobodne žive na organizam su nesumnjivo dokazana. Tu i jeste trik, jer je ona u amalgamu u vezanom stanju sa drugim elementima materijala i tada nije opasna. Pitanje je zapravo da li ipak, prilikom postavljanja ovakvog ispuna, ostaje nešto slobodne žive i da li se ona i u kom procentu oslobađa vremenom. Ipak amalgam i danas pronalazi u nekim slučajevima primjenu, prvenstveno zbog svojih mehaničkih osobina. Najčešće stomatolozi daju savjet da se na bočnim zubima (molarima) koriste amalgamski ispuni. Postoje slučajevi koji se povezuju sa alergijama na ovaj materijal, ali su izuzetno rijetki.

Vrlo brzo se postavlja pitanje estetike. Za razliku od sivih (amalgamskih), bijele (helio) plombe od visokokvalitetnih kompozitnih materijala posljednje generacije u potpunosti zadovoljavaju najviše estetske standarde, tako da zub nakon tretmana izgleda prirodno i u skladu sa preostalim zdravim dijelom zuba. Bijela plomba omogućava i modelovanje zuba, tj. oblikovanje da što više liči svojoj prvobitnoj anatomskoj strukturi. Dakle, pitanje estetike nesumnivo naginje na stranu bijelih ispuna. Kada se rade zubi u tzv. liniji osmjeha, uvijek se radi ovaj ispun. Pri izradi ovih ispuna čuva se i više zubnog tkiva, ako situacija dozvoljava. Glavne mane kompozita su promjenljivost tokom vremena u boji i volumenu, mehaničke osobine koje se doduše popravljaju iz generacije u generaciju ovih materijala, i na kraju relativno česta pojava osjetljivosti zuba nakon njihovog postavljanja, tokom žvakanja, a pogotovu na bočnim zubima, koja traje kraće vrijeme.
Naravno, sve ove mane kompozitnih materijala su prevaziđene mogućnošću izrade plombi od keramike (inleja i onleja) koje se danas modernom tehnologijom i upotrebom kompjutera mogu završiti za nekoliko sati u ordinaciji, bez otisaka i tehničara. Keramika kao materijal je veoma postojana i potpuno zadovoljava sve estetske zahtjeve.

Dr stom. Marko Rašović
PZU Apolonia, Podgorica