Bolest kretanja – Kinetoza

0
217

Bolest kretanja ili kinetoza označava kombinaciju nepri¬jatnih simptoma kao što su: mučnina, povraćanje i vrtoglavica. U težim slučajevima javljaju se slabost, ubrzano i plitko disanje, pojava hladnog znoja. Kao dodatni simptomi su: povećano lučenje pljuvačke, žeđ, epigastrična nelagodnost (težina u stomaku), osjećaj tjelesne toplote, glavobolja, apatija, gubitak motorne koordi¬nacije, hiperventilacija, pospanost.
Bolest kretanja je zajednički problem vezan za sve vidove saobraćaja: drumski, vazdušni i vodeni. Vožnja brodom najčešće uzrokuje bolest kretanja, a nakon toga vožnja avionom, autom, a najrjeđe vozom. Do druge godine života je rijetka. Najčešća je od 3-12.te godine. Žene su podložnije, a simptomi su češći tokom menstruacije i trudnoće. Sklonost povećavaju i ekološki faktori: slaba ventilacija, smrad, dim, ugljen monoksid.

Strah ili tjeskoba olakšava pojavu simptoma, a neke su osobe sklone bolesti kretanja od djetinjstva.

Bolest kretanja poznata je pod brojnim nazivima, kao npr. kinetoza, morska bolest, avionska mučnina, automobilska mučnina, sindrom loše adaptacije na pokret…

Teorija sukoba između različitih senzornih signala je objašnjenje za razvoj bolesti. Prije svega, mozak treba da se izbori sa velikim brojem informacija: vid šalje pogrešnu poruku da se osoba kreće, zatim unutrašnje uho koje je odgovorno za osjećaj ravnoteže registruje kretanje, dok senzori smješteni u mišićima i tetivama ne osjećaju pokrete. Kao posljedica svega toga javlja se bolest kretanja. Ljudsko tijelo i mozak su naučili hod na ravnom pa moderna sredstva prave poremećaj. Mozak u svakom trenutku kretanja dobija podatke iz različitih dijelova tijela – sastavlja ukupnu sliku o tome šta tijelo radi u kom trenutku. Ukoliko se ne poklapa bilo koji dio ove slike sa ranije stečenim saznanjima javljaju se simp­tomi bolesti kretanja.

LIJEČENJE:

Zbog pojačane aktivnosti CNS-a u okviru terapije mogu se primijeniti preparati koji spriječavaju aktivnost ovih sistema što smanjuje mučninu, povraćanje i umirujuće djeluju. Ljekovi koji spriječavaju simptome dijele se u sljedeće grupe:

– Antagonisti histaminskih receptora

– Antagonisti muskarinskih receptora

– Kombinacija simpatomimetika sa ove dvije grupe ljekova Ovi ljekovi se mogu nabaviti u apotekama u obliku tableta,čepića, specijalnog flastera ili u zdravstvenim ustanovama u vidu injekcija.

Ljekovi koji se uzimaju per os trebaju se popiti prije putovanja, kako bi se apsorbovali iz crijeva na vrijeme i kako bi se postigla potrebna koncentracija lijeka u krvi. Kad simptomi počnu, apsorpcija lijeka je otežana, a kad počne povraćanje – nemoguća je.

PREVENCIJA:

Sastoji se od smanjivanja težine učestalosti simptoma u toku vožnje sljedećim postupcima:

1. Smjestiti se u polusjedeći položaj, pokrete glave i tijela svesti na najmanju moguću mjeru.

2. Smanjiti vidnu aktivnost, fiksirati pogled na horizont ili neki drugi stabilni spoljni objekat, izbjegavati posmatranje predmeta koji se miču

3. Poboljšati ventilaciju i ukloniti štetne spoljne uticaje

4. Smanjiti veličinu pokreta: izbjegavati ili ublažiti ubrza­vanja i usporavanja te okretanja i pomjeranja vozila.

5. Preusmjeriti pažnju – izvoditi neku mentalnu aktivnost

6. Prehrambene preporuke: izbjegavati unos velike količine hrane, uzimati male obroke više puta i izbjegavati alkohol.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA I KOMPLIKACIJE

Navedeni simptomi mogu označavati i druge bolesti: poremećaji ravnoteže, gastroenteritis, metabolički poremećaj i trovanja. Na visini se može javiti i visinska bolest sa sličnim simpto­mima.

Bolest kretanja trebala bi prestati nakon prestanka kretanja.

Duže izlaganje provokativnom kretanju može dovesti do ponavljajućeg povraćanja, koji na kraju dovede do generalizovanih biohemijskih poremećaja kao što je dehidracija, ketoza, hipokaliemija.

 

Piše: dr Branka Gogić