Da bi se utvrdilo prisustvo hlamidije koristi se nekoliko tipova testova. Najveći broj ih se sprovodi korišćenjem uzorka brisa cerviksa i uretre, kao i mokraće.
Najčešće koriščeni testovi u laboratorijama jesu PCR i ELISA. Pouzdanost je veća kod PCR testova, ali je i cijena njihove primjene višestruko veća u odnosu na ELISA testove.
NAAT testovi (Nucleic Acid Amplification Tests, engl.) testovi su koji detektuju genetski materijal bakterije hlamidije. To su najosjetljiviji dostupni testovi, što znači da su veoma precizni i da je veoma malo vjerovatno da se dobije lažno pozitivan rezultat. PCR testovi (Polymerase Chain Reaction, engl.) primjer su NAAT testova. Ovaj hlamidija test takođe se može raditi i na uzorku mokraće. Na istom je principu test uzorka DNK (DNA Probe Test, engl.). On je, takođe, precizan, samo manje osjetljiv od NAAT testova.
ELISA i EIA testovi (Enzyme – Linked Immunosorbent Assay, engl.) jednostavni su i brzi testovi koji detektuju antigene hlamidije (supstance koje aktiviraju imuni sistem za borbu protiv hlamidije).
DFA testovi (Direct Fluorescent Antibody Test, engl.) brzi su testovi, koji, takođe, detektuju antigene hlamidije. U ovu grupu spada i DIF test na hlamidiju.
Hlamidija kultura (Chlamydia Culture, engl) izoluje bakteriju hlamidiju. Kultura je specijalno izolovana posuda koja omogućava bakteriji hlamidije da se razvija. Ovaj test je skuplji i rezultati se čekaju duže nego kod drugih testova. Kultura se mora raditi u laboratoriji. Test hlamidija kulture može se raditi kada se sumnja da je dijete seksualno zlostavljano ili kada terapija infekcije nije bila uspješna.
Od skoro su se na tržištu pojavili testovi za samotestiranje, tzv. brzi testovi. Princip funkcionisanja ovih testova isti je kao kod ELISA testa. Oni detektuju antigene hlamidije iz uzorka vaginalnog brisa. Njihova pouzdanost je takođe visoka. Komparativne studije sa PCR-om pokazale su da ovi testovi imaju osjetljivost od 85,7 % i specifičnost od 98,3%, a u odnosu na ELISA testove osjetljivost je 97,3 % i specifičnost 95,6%. I kućni i laboratorijski test rade se uzimanjem brisa. Rezultati iz laboratorije čekaju se do 72 časa, a rezultat testa za kućno samotestiranje može se očitati nakon 15 minuta. Ukoliko je rezultat pozitivan, potrebno je javiti se ljekaru, u što kraćem vremenskom roku, kako bi pacijent/kinja dobio/-la adekvatnu terapiju.
Piše: mr ph. Snežana Ljumović
Add comment