Prvi susret sa vrtićem

0
409

vrticZa većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Svaku važnu promjenu u djetetovom životu prati stres, zato što remeti prethodno stečene navike i priprema se na novo­nastale situacije, te zahtijeva dodatne napore.

Kod djece često dolazi do povlačenja u nepoznatim situacijama i pred nepoznatim osobama. Upravo radi toga važno je doba adaptacije djeteta u dječje jaslice, odnosno vrtić.

Polazak u vrtić za većinu djece predstavlja stres, koji se manifestuje kroz niz emocionalnih i tjelesnih reakcija.

Prvih dana boravka u vrtiću dijete može:

• Oštro protestovati;

• Izražavati svoju bespomoćnost plačem i pasivnošću;

• Odbijati kontakt sa vaspitačicom, ili suprotno tome, biti potpuno vezan za nju;

• Čvrsto držati svoju cuclu, bočicu, igračku;

• Odbijati hranu ili slabo jesti;

• Kratko i nemirno, ili uopše ne spavati;

• Izražavati ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju (vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, vaspitačicu, stvari itd.);

Načini ponašanja roditelja koji će olakšati djetetov prvi susret sa vrtićem:

• Boravak s djetetom u vrtiću tokom prvog dana;

• Pozitivan stav roditelja prema vrtiću;

• Povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete;

• Aktivno uključivanje roditelja u vaspitnu grupu i život vrtića (saradnja između roditelja, vaspitača, pedagoga, logopeda, psihologa);

• Redovno dovođenje djeteta u vrtić. Svakodnevnim dolaskom dijete uči redosled radnji: dolazak u vrtić – odlazak roditelja – boravak u vrtiću – povratak roditelja nakon određenog vremena. Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stiče sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okruženje doma;

• Donijeti stvar za koju je dijete emocionalno vezano (cuclu, flašicu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prelazni objekt);

Kada ostavlja dijete u vrtiću roditelj treba da:

• Upotrebom termina koje dijete razumije definiše količinu vremena koju će dijete provesti samostalno, bez roditelja (npr.: „Idem da kupim hranu; Idem na posao” i sl.);

• Naglasi potpunu vjerovatnost svog povratka („Kad to obavim, vratiću se po tebe”);

• Navede vaspitačicu kao osobu koja će se brinuti o djetetu („Teta će te čuvati dok se ja ne vratim”);

• Kratko se opraštati s djetetom, u protivnom roditelj ostavlja utisak nepovjerljive i nesigurne osobe, što nepovoljno utiče na dijete. Iz istog razloga roditelji se ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i si.);

• Pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu). Sa svojim djetetom možete se zadržati i poigrati na hodniku ili u dvorištu.

Šta može otežati odvajanje od djeteta?

• Nesiguran i uplakan roditelj;

• Roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne;

• Roditelj koji od svog djeteta traži dopuštenje za odlazak („Mogu li sada otići?”; „Reci mi kad mogu otići” i si.);

• Roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe i stalno viri kroz prozor i si.;

ZAŠTO? Zato što djeca u svojim načinima ponašanja pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja.

Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo.

Šta možete naučiti dijete prije polaska u vrtić?

• Privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske, neka ostane kod bake ili kod neke druge osobe na nekoliko časova, kako bi shvatilo da to što vi odlazite ne znači da se nećete vratiti;

• Pripremajte dijete kod kuće na vrtić – prošetajte do obližnjeg vrtića, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću sa veseljem i iščekivanjem;

• Ukoliko je di­jete manje, naučite ga da samostalno jede kaši­kom, da pije iz čaše, kako bi bilo što samos­talnije u vrtiću i što manje zavisilo od dru­gih;

• Pripremite se na situaciju da u određenoj mjeri vaspitanje Vašeg djeteta prepuštate profesional­cima, kako i Vi ne biste bili u stresu.

Period adaptacije djeteta i roditelja

Djeca: Adaptacija djece traje određeni period. Kod starije djece to je nešto kraći period, kod mlađe duži. Budite spremni i strpljivi s djetetom, jer će ono tada biti ljuto na vas i kod kuće – moguća je regresija u ponašanju (kada se dijete vrati nekim starim navikama – mokrenju u krevet, traženje cucle, sisanje palca, puzanju ako je već prohodalo i si). Prilazite djetetu s razumijevanjem, jer je njemu taj period jako težak. Uporno ga uvjeravajte da ga volite najviše na svijetu i da to što morate raditi ne znači da ga volite manje.

Roditelji: Nemojte u vaspitačima gledati svoje „nepri­jatelje” – krivo vam je što se ti ljudi mogu igrati sa Vašim djetetom dok Vi radite, ali vaspitači su Vaši partneri. Dogovarajte se s njima, pitajte šta Vas zanima, sugerišite kako pristupiti djetetu kada je u nekom neraspoloženju i sličnim situacijama. Uvijek imajte na umu da vrtić treba da bude lijepo mjesto puno igre i zabave, i da će sve teškoće u prilagođavanju proći. To što ostavljate svoje dijete u vrtiću da razvija nove vještine i znanja shvatite kao izazov, a ne kao kaznu.

„Djetinjstvo je otac čovjekove ličnosti.” Frojd

 

Priredila: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije