Direktorka Infektivne klinike istakla značaj ranog otkrivanja infekcije i liječenja
— Priča o hepatitisima i HIV-u nikad nije suvišna jer su to bolesti koje idu jako tiho. Jako sporo izazivaju velike komplikacije kod pacijenata a dugo ostaju neprepoznate – istakla je u uvodu svog izlaganja dr Ivana Đuković Savović, direktorka Infektivne klinike u Podgorici. Na nedavno održanom Medikalovom simpozijumu koji su podržale kompanije Lenis i Medikofarmacija posvećenom borbi protiv hepatitisa C ona je istakla značaj percipiranja specifičnosti populacija, posebno onih koje su najviše pogođene infekcijom, poput korisnika psihoaktivnih supstanci, u pronalaženju efikasnih opcija za liječenje.
Hepatitis, kao virusna bolest koja pogađa jetru i krvno je prenosiva, u do 88% slučajeva postaje hronična. U pitanju je sporo progresivna bolest koja vodi razvoju ciroze koja je jedan od vodećih razloga za transplantaciju jetre. Za sada ne postoji adekvatna vakcina, a 30% opšte populacije nije ni svjesno postojanja infekcije.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2022. oko 50 miliona ljudi širom svijeta živi s hroničnom infekcijom hepatitisom C, a od komplikacija bolesti godišnje umre oko 245.000 ljudi. Cilj SZO-a je eliminacija virusnog hepatitisa C do 2030. godine, što podrazumijeva smanjenje novih infekcija za 90% i smanjenje smrtnosti za 65%.
Od asimptomatskog do multisistemskog oblika
Jedan od ključnih izazova u liječenju hepatitisa je asimptomatski oblik infekcije. Procjenjuje se da čak 70-80% inficiranih osoba nema nikakve simptome, što otežava pravovremeno prepoznavanje i dijagnostiku. Samo 20% osoba sa akutnom infekcijom ima simptome koji mogu uključivati klasične znakove žutice ili nespecifične tegobe poput umora i mučnine.
Bolešću mogu biti obuhvaćeni brojni organi, pa ona može dati brojne raznovrsne simptome koje mogu doprinijeti neprepoznavanju prave dijagnoze. Hepatitis C može izazvati širok spektar vanjetrenih manifestacija, uključujući opštu slabost, umor, depresiju, probleme s koncentracijom i anksioznost. Takođe, mogu se javiti kožne promjene, karcinomi (poput dijabetesa i autoimunih poremećaja), reumatske bolesti i bolesti bubrega. Ove manifestacije često ostaju neprepoznate, a pacijenti mogu imati više od jedne manifestacije.
Rano prepoznavanje i liječenje
Rano prepoznavanje i liječenje infekcije ključno je za sprečavanje progresije bolesti u cirozu i hepatocelularni karcinom, kao i za poboljšanje kvaliteta života pacijenata i uklanjanje stigme. Cilj liječenja je postizanje stabilnog virusološkog odgovora u roku od 12 sedmica nakon terapije. Bolji klinički ishodi očekuju se na samoj jetri, ali se terapijom smanjuju i ukupni mortalitet, bubrežne, kardiovaskularne i neurokognitivne bolesti.
Dijagnoza hepatitisa C postavlja se serološkim i molekularnim testovima, radiološkim snimcima i neinvazivnim markerima i laboratorijskim analizama. Tranzijentna elastografija danas je zamijenila biopsiju jetre. Ključno je pronaći asimptomatske pacijente, posebno u visokorizičnim grupama, kako bi se spriječilo dalje širenje infekcije i napredovanje bolesti. Cilj je povećati dostupnost liječenja, smanjiti liste čekanja i podići svijest, naročito kod korisnika intravenskih supstanci kojima treba staviti do znanja da je hepatitis C izlječiv.
Visokorizične grupe uključuju korisnike psihoaktivnih supstanci, pacijente na dijalizi, hemofiličare, osobe sa transplantiranim organima, zatvorenike, osobe koje su primale krv prije 1993. godine, pacijente sa tetovažama i pirsingom, kao i HIV pozitivne osobe i djecu HIV inficiranih majki.
Dr Đuković Savović je naglasila značaj saradnje sa ustanovama za liječenje bolesti zavisnosti i zatvorima u pronalaženju i testiranju pacijenata. Ona je pohvalila saradnju sa kolegama iz Ustanove za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) koja je rezultirala otkrivanjem i liječenjem velikog broja pacijenata, što je, kako je rekla, u stvari cilj mikroeliminacije. Osnovno je da se što više pacijenata nađe, testira i liječi.
Primarna zdravstvena zaštita ključna je u ranoj dijagnostici, a brzi testovi igraju veliku ulogu u brzom otkrivanju antitijela na hepatitis C. Međutim, veliki broj pacijenata se izgubi u kaskadi dijagnostike i liječenja, posebno korisnici psihoaktivnih supstanci, zbog čega je neophodna njihova stalna animacija i motivacija.
Prema pravilima Fonda za zdravstveno osiguranje, neophodna je apstinencija od psihoaktivnih supstanci u trajanju od šest mjeseci prije početka terapije. Iako svjetski protokoli preporučuju liječenje svih pacijenata, dr Đuković Savović smatra da je potreban određen nivo svijesti i pridržavanja terapije s obzirom na to da su ljekovi koji se ordiniraju veoma potentni i skupi.
Ostavaren izuzetan napredak
Napredak u liječenju hepatitisa C je, kako ističe dr Đuković Savović, izuzetan. Dok je nekadašnja terapija interferonom i ribavirinom imala uspješnost oko 40% i brojne neželjene efekte, savremeni oralni direktno-djelujući antivirusni lijekovi imaju uspješnost od preko 95% i minimalne nuspojave. Liječenje traje kratko, od 2 do 3 mjeseca, a pacijenti se smatraju izliječenima ako nemaju virus u krvi tri mjeseca nakon završetka terapije.
Ekonomski je opravdano rano liječenje hroničnog hepatitisa C, jer su troškovi liječenja komplikacija, poput ciroze i hepatocelularnog karcinoma, čak do 4 puta veći nego troškovi liječenja blagog oblika bolesti. Pritom je veoma važno tražiti i rano pronaći ove pacijente. U tome značajan doprinos mogu dati primarni zdravstveni nivo i nevladin sektor.
Anita Đurović
