Crveno oko

0
525

Pod terminom crveno oko u oftalmologiji se podrazumi­jevaju brojna stanja čiji je glavni simptom upravo crvenilo izazvano širenjem krvnih sudova u vežnjači. Vežnjača, spojnica ili konjunktiva je tanka, providna sluznica koja oblaže unutrašnju površinu kapaka i prednju površinu beonjače, i sadrži veoma bogatu krvnu mrežu. Uzroci crvenila su zaista brojni: upalna stanja, iritacija oka, alergije, suvo oko te krvarenja izavana pucan­jem krvnog suda u vežnjači ili konjunktivi.

Zbog ovako raznorodnih uzroka kojima je terapeutski pristup potpuno različit kratko ću se osvrnuti na njih.

Upalna stanja

Svakako najznačajnija, i dijagnostički i terapeutski, jesu upalna stanja, gdje se bez oftalmološkog pregleda često ne može utvrditi o kakvoj upali se radi. Crvenilom su praćene ne samo upale vežnjače (konjunktivitisi) već i upale beonjače (sklere), rožnjače i prednjeg dijela srednje očne ovojnice (iridociklitis). Veoma izraženo crvenilo praćeno jakim bolom javlja se i kod naglog povećanja očnog pritiska (akutni glaukom).

Konjunktivitisi mogu biti različite etiologije, a najčešći su: virusni, bakterijski i alergijski. Tek pregledom se sa sigurnošću može odrediti o kakvom se tipu upale konjunktive radi i zavisno od toga ordinirati adekvatna terapija koja je potpuno različita za svaki od njih.

Izuzetan značaj u terapeutskom pogledu imaju upale rožnjače ( keratitisi) i iridociklitisi. Nekada su to i za oftalmologe veoma teška stanja koja se dugotrajno liječe, a kamoli ako se pacijent liječi bez oftalmološkog pregleda, uz neadekvatnu terapiju. Posljedice ovakvih tretmana mogu biti trajna i nepovratna oštećenja oka.

Dominantan znak svih ovih stanja je, ponavljam, crvenilo oka, praćeno drugim simptomima zavisno od tipa upale.

Suvo oko

Suvo oko se u današnje vrijeme sve češće srijeće, prije svega zbog uslova života. Dugotrajno isušivanje površine oka dovodi do promjena na konjunktivi i rožnjači, a te promjene vremenom postaju ireverzibilne. Vlažnost površine oka obezbjeđuju suze iz suznih žlijezda u samim kapcima (ovdje se ne radi 0 refleksnom suzenju tj. plaču izazvanom emocijama). Količina i sastav suza imaju veoma važnu ulogu. Do pojave suvog oka dolazi upravo zbog, ili smanjenog lučenja suza ili poremećaja sastava suza, tzv suznog filma. Suzni film se sastoji iz 3 sloja: lipidni (masni), vodeni i mucinski sloj. Poremećaj bilo koje od ove 3 komponente dovodi do suvoće oka. Nedovoljno lučenje suza javlja se: kada postoji bolest suznog aparata, kod nekih sistem­skih bolesti, disbalansa hormona, nus pojava korišćenja nekih lijekava, prirodni proces starenja, menopauza itd.

Dijagnozu postavljamo na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i testova za ispitivanje količine i kvaliteta suza.

Zbog neadekvatnog vlaženja oka dolazi do pojave hroničnog crvenila oka, osjećaja peckanja ili, kako pacijenti kažu „kao da je pijesak u očima”, pojačanog suzenja, zamora oka i slabijeg vida. Prilikom dugotrajnog rada na računaru takođe dolazi do isušivanja oka, kako zbog rjeđeg treptanja, tako i usljed prašine, suvog vazduha , dima i lošeg osvjetljenja u zatvorenim prostorijama.

Zbog suvog oka i iscrpljivanja akomodacije pri dugotra­jnom radu dolazi do pojave takozvanog sindroma kompjuterskog vida ili skraćeno CVS (Computer Vision Syndrom).

Terapiju suvog oka prije svega sprovodi oftalmolog.

Ovdje se radi o hroničnom stanju koje se ne može u potpunosti izliječiti, pa se terapija stalno koristi. Osnova liječenja su vještačke suze, mukolitici, povremena i kratkotrajna lokalna primjena antibiotika i kortikosterida.

Ako se radi o težem poremećaju važno je znati da se vještačke suze moraju koristiti i u periodima kada pacijent nema simptome. Nekada se prije spavanja koristi gel koji oči vlaži i u toku noći.

Na tržištu se nalazi veliki broj vještačkih suza, ali je važno znati da nijesu sve iste, već uz savjet sa ljekarem korsititi one koje vam najviše odgovaraju.

Pacijentima od svih navedenih simptoma često najviše smeta, nekada i veoma izraženo, crvenilo jer im je neprijatno zbog stalnih zapitkivanja. Odlaze u apoteku pa po nečijoj prepo­ruci uzimaju preparate koji nijesu vještačke suze iako kratkotrajno dovode do sužavanja krvnih sudova, jer u sebi sadže vazokonstriktornu komponentu. Međutim, već poslije nekoliko sati crvenilo će biti još izraženije, pacijenti ponovo kapaju i tako stalno. Na žalost, dužim korištenjem oni dovode do trajnog proširivanja krvnih sudova. Zbog upravo navedenog oftalmolozi jako rijetko propisuju ove kapi.

Kao zaključak ovog izlaganja savjetovaću da crveno oko nikada ne liječite sami. Ukoliko se pojavi crvenilo koje liči na konjunktivitis može da se koristi troprocentni rastvor borne kisjeline kojom se oko ispira ili pak fiziološki rastvor. U narodu je rasprotranjeno korištenje kamilice koje ne izaziva opasnost po oko, ali ako se radi o alergijskom konjunktivitisu može dodatno da pogorša simptome.

Duža upotreba samo ovih rastvora, a bez pregleda oftalmologa lišena je svakog smisla a potencijalno i opasna zbog prolongiranja vremena za počinjanja potrebne terapije.

 

Piše: dr Sanja Borović, spec. oftalmolog PZU Očna ordinacija Borović