Muška dojka je rudimentni organ, građen od manje količine masnog tkiva, vezivne strome i rudimentnih duktalnih struktura, bez stvaranja žljezdanih lobusa.
Uvećanje muške dojke može biti posljedica ginekomastije, adipozomastije, traumatskih i zapaljenskiih promjena, benignih i malignih tumora.
Dijagnostičke metode su iste kao kod dijagnostoke ženske dojke: fizikalni pregled, ultrazvuk, mamografija, biopsija i citološka punkcija.
Ginekomastija je najčešće oboljenje muške dojke, javlja se jednostrano ili obostrano i podrazumijeva uvećanje stromalnog i epitelnog tkiva. Uvećanje tkiva dva i više santimetara subareoralno kod muškaraca koji nijesu gojazni ukazuje na ginekomastiju.
Uvećanje muške dojke zbog nakupljanja masnog tkiva (obično kod gojaznih muškaraca) zove se adipozomastija.
Značaj ginekomastije je tome što se može zamijeniti sa karcinomom i što može da bude posljedica sistemskih oboljenja i karcinoma. Ginekomastija se ne smatra premalignim oboljenjem dojke, ali se mora isključiti karcinom kao uzrok ginekomastije.
Ginekomastije može biti:
I Fiziološka ginekomastija
– Neonatalna – posljedica je visoke koncentracije estrogena prenešenog cirkulacijom od majke i traje oko dvije nedjelje,
– pubertetska – postoji kao tranzitorna i nestaje za par godina,
– senilna – posljedica smanjene produkcije testosterone.
II Patološka ginekomastija nastaje zbog:
1. Nedostatka testosterona:
– urođenog nedostatka: kongenitalna anorhija, Klinefelterov sindroma, rezistencije na androgene,defect u sintezi testosterone;
– stečenog nedostatka: virusni orhitis, trauma testis, kastracija, bubrežna insuficijencija, neurološka i granulomatozna oboljenja.
2. Povećane produkcija estrogena:
– povećana sekrecija estrogena iz testisa prisutna kod tumora testisa, karcinom pluća, drugih pravog hermafroditizma i dr.;
– povećana produkcija supstrata za ekstraglandularnu aromatizaciji: oboljenja nadbubrežne žlijezde, oboljenja jetre, gladovanje, tireotoksikoza;
– povećana periferna aromatizacija androgena: gojaznost, genetska mutacija.
3. Ljekova:
– Estrogeni ili ljekovi koji se vezuju za estrogene receptore;
– ljekovi koji povećavaju endogenu sintezu estrogena;
– ljekovi koji smanjuju sintezu ili aktivnost testosterone;
– ljekovi koji izazivaju ginekomastiju nepoznatim mehanizmom.
III Idiopatska ginekomastija
Ginekomastija može biti unilateralno, bilateralno simeteično i bilateralno asimetrično.Retroareolarno, centralno se palpira pokretna formacija,sa intaktnom kožom i mamilom. Palpabilna ekscentrična promjena sumnjiva je na malignitet. Ako se fizikalnim pregledom ne može diferencirati ginekomastija od adipozomastije potrebno je uraditi mamografiju i ultrazvučni pregled. Kada se postavi dijagnoza ginekomastije potrebno je izdiferencirati oblik ginekomastije.
Indikacije za mamografiju, kao i za ultrazvuk, koji su sličnih mogućnosti su:
- nemogućnost diferencijacije ginekomastije od adipozomastije fizikalnim pregledom,
- uni lateralno uvećanje dojke.
Ginekomastija ima patohistološki razvojne faze: aktivnu (floridnu), inaktivnu (fibroznu) i intermedijarnu fazu, od čega zavisi i mamografski i ultrazvučni nalaz, koji nijesu uvijek u korelaciji.
Mamografski imamo četiri forme ginekomastije, koje su u korelaciji sa patohistološkim stadijumima: 1. Nodularnu formu, koja odgovara aktivnoj fazi, najčešće kod pubertetske ginekomastije;
2. Dendritična forma, koja odgovara inaktivnoj fazi, najčešće kod odraslih;
3. Nodularno-dendritična forma koja odgovara intermedijarnoj fazi;
4. Difuzna parenhimska ili glandularna formaa koja se viđa kod mlađih, zbog kriptorhizma, tumora testisa, a kod odraslih kod karcinoma prostate zbog primjene estrogenih preparata.
Ultrazvučni nalaz zavistan je od patohistološke faze razvoja:
– U aktivnoj fazi diferencira se retromamilarno trouglasta ili ovalana hipoehogena promjena:
– u inaktivnoj fazi se manifestuje heteroehogenom promjenom ili nejasno ograničenom hipoehogenom promjenom heteroehogenog haloa;
– u intemedijarnoj fazi se diferenciraju ehogene žljezdane strukture difuzno raspoređene ispod hipoehogenog subkutanog masnog tkiva.
Značaj ultrazvuka je i tome što se može pratiti proces reverzibilnosti lezije u akutnoj fazi nakon otklanjanja uzroka ginekomastije. U inaktivnoj fazi ginekomastija je ireverzivilna, pa se nakon otklanjanaja uzroka operiše.
Fokalne promjene u muškoj dojci mogu biti benigne i maligne.
Benigne promjene mogu biti:
– benigni tumori (patohistološki i radiološki kao i kod žene, samo mnogo rjeđi): ciste, fibroadenomi, limfangiomi, neurofibromi, hemagiomo, lipomi…
– druge fokalne benigne promjene kao što su postraumatski hematomi, abscesi, granulomi, intramamarni ly nodusi.
Maligni tumori muške dojke mogu biti primarni i sekundarni.
Primarni maligni tumori su rijetki, i zastupljeni su 3% kao uzroci smrti od karcinoma kod muškaraca. Obično se javljaju krajem pete i u šestoj deceniji života.
Faktori rizika su:
1. Familijarna predispozicija – karcinom dojke kod muških i ženskih srodnika;
2. hiperestrogenizam;
3. Klinefelterov sindrom;
4. radijaciona trauma dojke;
5. izloženost visokoj temnperaturi;
6. orhitis.
Patohistološki 85% primarnih karcinoma su infiltrativni duktalni karcinomi. Najčešće se manifestuje kao palpabilna, ekscentrična promjena, koja infiltiše i ulceriše kožu, retrahuje mamilu, sa sekrecijom sukrvičavog sadržaja iz mamile, fiksirana za podlogu. Oko 50% pacijenta u momentu postavljanja dijagnoze ima uvećane regionalne aksilarne ly noduse. Udaljene metastaze su najčešće u plućima, jetri, kostima i mozgu.
Dodajte komentar