Prim. dr Gani Karamanaga
Ehinokokoza je parazitsko oboljenje ljudi i životinja. Ispitivanja su pokazala da bivša Jugoslavija pripada zoni ehinokokoze.
Crna Gora spada u one regione gdje ova bolest predstavlja ne samo medicinski, već i socio-ekonomski problem. Ova bolest najčešće se javlja u okolini Podgorice, Cetinja, Nikšića, Bara i Ulcinja. Broj oboljelih na ovim područjima nije u opadanju. U periodu od 40 godina broj operisanih bolesnika na hiruškim odjeljenjima u Crnoj Gori je 1695 i to procentualno:
– jetra 54,22%,
– pluća 35,7%
– ostale lokalizacije 10,71% (O. Milačić).
Životna dob oboljelih
Veći je broj među mlađim osobama, a broj BO dana po bolesniku je 23,4.
U bivšoj Jugoslaviji najčešće se javlja u Dalmaciji (ostrvo Brač, Hvar, Krk), u Makedoniji i na Kosovu.
Naziv Echinococcus potiče od Goetze i Rudolph-a od 1801. Gassoni razrađuje kliničko značenje interkutarne reakcije, a Botteri je uvodi u kliničku praksu kod nas.
Morfološka podjela
– Echinococcus granulamatosus
– Echinococcus multilocularis seu alveolaris
Najčešći način prenošenja infekcije:
Voda, zaraženi psi ,,hrana,, muve, ovce, koze i ostale domaće životinje, sudovi, neoprene ruke.
Putevi infekcije
Najčešći je digestivni put, aerogeni put, preko sluzokože, preko vanjskih povreda, konjuktive oka
Prevencija ehinokokoze
Dehelmentizacija pasa, konfiskacija organa zaklanih životinja, ispitivanje voda, ispitivanje zaraženih pasa obdukcijom, pregled uzoraka povrća i voća u pogledu prisustva jaja ehinokokusa.
Ovo je domen VETERINARSKE SLUŽBE.
Zaključak
– Ehinokokoza predstavlja medicinski i socio-ekonomski problem u Crnoj Gori. U Ulcinju i okolini ehinokokna cista se pojavljuje i dalje.
– Uloga ljekara pneumologa je u početnoj dijagnostici velika.
– Ponekad je dijagnostički postupak uobičajen, pa je hirurško liječenje, kao jedina metoda, skoro uvijek uspješno.
