Prof. dr sc. med Bogdan Pajović
Univerzitet Crne Gore – Medicinski fakultet
Muški polni hormoni (androgeni) su neophodni za razvoj i funkciju sekundarnih polnih organa. Androgeni pojačavaju libido (seksualni prohtjev) i erekciju, ali nisu bitni za njen neposredni razvoj. Testosteron povoljno utiče na emisiju sperme i češću pojavu noćnih erekcija. Zato smanjena funkcija testisa (hipogonadizam) može biti uzrok hormonske impotencije.
Hipotalamus luči hormon (GnRH – hormon oslobađanja gonadotropina) koji stimuliše hipofizu da luči svoje „gonadotropine“ – LH i FSH. Gonadotropni hormoni podstiču lučenje testosterona u testisima (LH) i podstiču spermatogenezu (FSH). Još jedan hormon hipofize (prolaktin) može da utiče na seksualnu funkciju. Povećan nivo prolaktina (hiperprolaktinemija) inhibira (koči) hipotalamusne centre, usljed čega je smanjen nivo testosterona u krvi i smanjen je libido.
Oboljenja štitne (tireoidne) žlijezde (pojačana ili smanjena funkcija) i neke bolesti nadbubrežnih žlijezda (andrenogenitalni i Cushingov sindrom) udruženi su sa poremećajem seksualne funkcije. Šećerna bolest je daleko najčešće endokrino oboljenje, ali nepovoljan uticaj dijabetesa na seksualnu funkciju nije u vezi sa insulinom, već zavisi od sudovnih i neuroloških (polineuropatija) komplikacija. Ako se izuzme dijabetes, ostale bolesti endokrinih žlijezda su rijtke, tako da na endokrinu impotenciju otpada samo 2-5% ukupnog broja.
Uzroci
Bolesti testisa mogu biti urođene ili stečene. Kod urođene slabe razvijenosti testisi su mali, a njihova funkcija nije zadovoljavajuća (hipogonadizam). Hipogonadizam može biti i sekundaran, tj. nastaje zbog nedovoljne stimulacije hormonima hipotalamusa i hipofize. Teške bolesti bubrega i jetre nepovoljno utiču na funkciju testisa (sekundarni hipogonadizam). Mnoge stečene bolesti testisa (tumori, povrede, zapaljenja) nemaju uticaj na seksualnu funkciju, bilo zato što su jednostrane ili zato što imaju prolazan karakter. Zračenje i hemioterapija mogu da oštete tkivo testisa. Bolesti hipotalamusa i hipofize utiču nepovoljno na seksualni život, ako dovode do hipogonadizma. Disfunkcija hipotalamusa i hipofize je sastavni dio procesa starenja i klinički se manifestuje poslije 70. godine života. Tumori hipofize (adenomi) mogu biti uzrok hiperprolaktinemije. Insuficijencija hipofize sa smanjenim lučenjem njenih hormona (hipopituitarizam) praćena je seksualnom disfunkcijom. Bolesti štitne žlijezde (Bazedova bolest, miksedem, struma), bilo da su udružene sa pojačanom bilo smanjenom funkcijom, utiču nepovoljno na libido i potenciju.
Dijagnoza
U slučaju sumnje na poremećaj žlijezda sa unutrašnjim lučenjem potrebno je endokrinološki ispitivanje. U osnovna ispitivanja spada određivanje nivoa testosterona, LH, FSH, prolaktina i hormona štitme žlijezde (T3, T4) i po potrebi hormona nadbubrežnih žlijezda. Većina bolesnika sa endokrinim poremećajima ima smanjen libido, a manje erektilnu disfunkciju. Kod hipogonadizma testisi su obično mali, brada i kosmatost je slabije izražena. Česta je ginekomastija. Ako hipogonadizam postoji još prije puberteta polni organi ostaju neravzijeni, nema muške kosmatosti, glas ostaje kao u dječaka. Noćne erekcije su rijetke ili odsutne. Smanjena je produkcija sperme. Međutim, opisane su dobre erekcije i poslije kastracije, uprkos niskih nivoa testosterona.
Jedan od najčešćih poremećaja kod oboljenja hipofize je pojačano lučenje prolaktina iz adenoma hipofize. Hiperprolaktinemija inhibira centre u hipotalamusu i smanjuje produkciju testosterona. Za dijagnozu se koristi rendgenski snimak baze lobanje, CT sken ili magnetna rezonancija, i mjerenje hormona u krvi.
Liječenje
Liječenje endokrine impotencije sprovodi se u saradnji sa endokrinologom. Nizak nivo pojedinih hormona nadoknađuje se davanjem odgovarajućeg hormona (tzv. supstitucija). Deficit testosterona nadoknađuje se oralnom ili bolje intramuskularnom primjenom testosterona. Griješe muškarci koji misle da pri normalnom lučenju sopstvenog testosterona mogu biti „supermuškarci“ unošenjem dopunskih količina testosterona. To naprotiv može imati suprotan efekat. Kod bolesnika sa disfunkcijom hipotalamusa može se postići stimulacija hipofize i testisa davanjem gonadotropnog oslobađajućeg hormona (GnRH). Ako postoji hipopituitarizam (nedovoljna funkcija hipofize) moguća je stimulacija testisa pomoću horionskog gonadotropina (hCG). Supstituciona terapija je samo dodatak liječenju glavnog poremećaja, ako je to moguće. Tako, na primjer, adenom hipofize liječi se bromokriptinom, a ako je to neuspješno potrebna je operacija ili zračenje.
Dodajte komentar