[…] Gotovo se sve drugo smatra važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, vlast – gotovo svu svoju energiju upotrebljavamo da saznamo kako da postignemo te ciljeve, a vrlo se malo trudimo da ovladamo umijećem ljubavi. Zar se samo ono smatra za vrijedno truda čime se može steći novac, prestiž, a ljubav, koja koristi „samo” duši, ali je nekorisna u modernom smislu, predstavlja luksuz na koji nemamo pravo trošiti mnogo energije?
Ista polarnost muškog i ženskog principa postoji i u prirodi: ne samo kod životinja i bilja, što je očito, već i u polarnosti dviju fundamentalnih funkcija – funkcije primanja i prodiranja. To je polarnost zemlje i kiše, rijeke i mora, noći i dana, tame i svijetla, materije i duha. Tu ideju je predivno izrazio veliki muslimanski pjesnik i mistik Rumi:
Zaista, nikada ljubavnik ne traži a da nije tražen od ljubljene.
Kad je munja ljubavi udarila u ovo srce, znaj da postoji ljubav u onom srcu.
Kad ljubav prema bogu raste u tvom srcu, nema nikakve sumnje da i bog voli tebe.
Nikakav zvuk pljeskanja ne može odjeknuti od jedne ruke bez pomoći druge.
Božanska mudrost je sudbina i naredila nam je da budemo ljubavnici jedni drugima.
Zbog te prethodne zapovijedi svaki dio svijeta se sjedinjuje sa svojim parom.
S gledišta mudraca nebo je muškarac, a zemlja žena: zemlja uzgaja ono što nebo dopušta da padne.
Kad zemlji nedostaje topline, nebo je šalje, kad ona izgubi svježinu i vlagu, nebo je obnavlja.
Nebo se neprekidno okreće, poput muža koji ženi neprestano donosi namirnice.
I zemlja je zaposlena kućnim poslovima: ona poslužuje rođeno i mlado onime što na njoj uspijeva.
Smatraj da su zemlja i nebo obdareni inteligencijom, budući da obavljaju posao inteligentnih bića.
Zašto mile jedan drugome poput ljubavnika, dok ne kušaju užitak jedan od drugoga?
Bez zemlje, kako bi cvijet i drvo cvali? Sta bi tada nebeska voda i toplina proizvele?
Kao što je bog stavio želju u muškarca i ženu s ciljem da bi svijet bio sačuvan putem njihova sjedinjenja,
Tako je on usadio u svaki dio bića želju za drugim dijelom.
Dan i noć su samo izvana neprijatelji, jer oni ipak služe istom cilju,
Svaki zaljubljen u drugog sa svrhom usavršavanja zajedničkog posla;
Bez noći čovjekova priroda ne bi primila plaću, pa dan ne bi imao ništa da potroši.
Add comment