Interakcija akutnih komplikacija dijabetesa sa fizioterapijom

Osnovni terapijski ciljevi fizioterapije su: normalizovanje metabolizma, postizanje normalne tjelesne težine i sprovođenje svakodnevne tjelesne aktivnosti. Osnovni ele­menti terapije dijabetesa su: dijeta, obuka dijabetičara da samostalno mjeri glikemiju, tjelesni aktivitet i uzimanje ljekova koji snižavaju nivo šećera u krvi. Poseban značaj kineziterapije potvrđen je kod oboljelih od dijabetesa tipa 2, kod kojih je ustanovljeno da terapija pokretom snižava nivo šećera u krvi, smanjuje eventualnu rezistenciju na insulin, smanjuje rizik od tromboze i redukuje tjelesnu težinu.

Glikozu u krvi treba kontrolisati i prije i poslije primjene kineziterapije. Ukoliko je ta aktivnost dugotrajna ili jakog intenziteta, trebalo bi je mjeriti i tokom obavljanja aktivnosti.

Akutne komplikacije mogu se pojaviti u toku sa­mog sprovođenja kineziterapijskog programa vježbi ili u toku primjene nekih od izikalnih modaliteta, ukoliko pacijent nije dovoljno edukovan da se pripremi za pomenute terapije, sa jedne strane. Sa druge strane, one mogu nastati i ukoliko postoji nedovoljno znanje stručnog lica o ovim stanjima. Da bi se prevenirale pomenute komp­likacije u toku tretmana sa pacijentima, izioterapeut prije izvođenja terapije treba da uzme podatke od pacijenta. Ovi podaci su vezani za vrijednost glikemije prije primjene terapije, vrijeme i vrstu uzete terapije, kao i redovnost uzimanja obroka.

Hipoglikemija, kao akutna komplikacija dijabetesa, može biti posljedica većeg intenziteta fizičke aktivnosti, neredovnog uzimanja obroka ili predoziranja terapijom, posebno insulinom.

Prevencija hipoglikemije odnosi se na odlaganje fizičke aktivnosti, ako je vrijednost glikemije manja od 4 mmol/l, bez prethodne korekcije glikemije (200 ml đusa). Poslije 15 minuta potrebno je ponovo provjeriti glikemijski nivo. Ako vrijednost glikemije bude manja od 5 mmol/l, potrebno je ponoviti postupak, a ako je veća od 5 mmol/l, pacijentu treba dati neki sporodjelujući ugljeni hidrat (kriška hljeba, šolja mlijeka, komad voća). Kada su u pitanju djeca, za svakih 30 minuta aktivnosti, nakon prvih pola sata, potrebno je dodati 15 g ugljenih hidrata (200 ml đusa, komad voća). Kada je riječ o terapiji odraslih, daje se 30 g ugljenih hidrata (đus + komad voća).

Bitno je pacijentu ukazati na važnost uzimanja obroka nakon davanja insulina, tj. prije sprovođenja kineziterapijskog programa vježbi. Pored pomenutog, potrebno je prilagoditi i primjenu izioterapije terapijsko-dijetetskom režimu dijabetesa. Međutim, važno je izbjegavati i sprovođenje kineziterapijskog programa tokom perioda maksimalnog dejstva insulina. Pacijenta treba edukovati da prije terapije insulin daje na mjestima udaljenim od mjesta koja su najviše angažovana u toku kineziterapije. Npr. izbje­gavanje davanja insulina u predjelu butina – kod kineziter­apijskog programa vježbi za jačanje mišića donjih ekstrem­iteta.

Komplikacija može biti posljedica primjene fizikal­nih modaliteta na lokalnim promjenama mjesta samodavanja insulina, zbog ubrzane apsorpcije insulina naku­pljenog pod kožom. Stoga, prije postavljanja elektroda treba pregledati stanje regija samodavanja insulina. Ukoliko pacijent započne fizičku aktivnost pod stanjem hiperglikemije, može doći do pogoršanja stanja dijabetesa, tj. do još većeg porasta glikemije i pojave ketona (prvo u krvi, a zatim i u mokraći).

Prevencija se odnosi na odlaganje tretmana u slučaju da je nivo glikemije veći od 12 mmol/l, pri čemu se registruje prisustvo pozitivnih ketona u mokraći, ili ukoliko je vrijednost glikemije veća od 14 mmol/l, bez obzira na prisustvo ketona u mokraći.

Ketoacidoza – stanje praćeno visokim nivoom šećera u krvi, pojavom ketonskih tijela u krvi i mokraći i lošim opštim stanjem pacijenta, samo po sebi predstavlja ugroženost života.

Primjena fizioterapije u ovom stanju kontraindikovana je. Za uspješnu prevenciju ketoacidoze, kojoj su posebno sklone osobe sa DMT-1 (dijabetes melitus, tip 1), potrebno je provjeriti stanje ketona u mokraći. Ovo se obavezno vrši kada je vrijednost glikemije prelazi 12 mmol/l.

 

Piše: Bojan Kraljević

Spec, primijenjene fizioterapije (BApp, Spec. App)