Aktivnosti samozbrinjavanja kod pacijenata sa lumbalnim sindromom

0
416

OBAVLJANJE LIČNE HIGIJENE

Umivanje, pranje zuba i brijanje aktivnosti su koje se obavljaju nad umivaonikom. Zbog niskog umivaonika, vrši se pregibanje, obično sa opruženim koljenima, čime osoba sa lumbalnim sindromom rizikuje pojačavanje bolova ili pojavu recidiva. Zato se savjetuje da te aktivnosti obavlja uz primjenu posturalnog obrasca. Potrebno je malo abducirati noge, zategnuti trbušne mišiće i spustiti se u polučučanj sa kičmom u bloku.

Pranje kose se obično obavlja nad kadom. Savjetuje se da to bude vršeno u klečećem stavu, na nekoj prostirci pored kade, sa glavom pognutom nad kadom i leđima u ravnom položaju. Drugi način je da osoba sjedne u kadu, opere kosu i istušira se.

Oblačenje se obavlja tako što se maksimalnim flektiranjem noge u kuku i koljenu navlači čarapa i donji dio obuće. Kod oblačenja gornjeg dijela tijela, odjeću prvo treba navući na glavu, a onda provlačiti ruke. Ukoliko se ova aktivnost izvodi u stojećem položaju, obavezno se treba osloniti leđima na zid ili orman kako bi se izbjegao gubitak ravnoteže ili nagli nekontrolisani pokreti kičmenog stuba. Stabilnost se postiže fektiranjem i postavljanjem jedne noge na stepenicu ili nižu stolicu.

SAVJETI ZA OBAVLJANJE KUHINJSKIH I DRUGIH POSLOVA U DOMU

Probiranje pasulja, čišćenje pirinča, ljuštenje krompira i slični poslovi, gdje je potrebno provesti izvjesno vrijeme u istom položaju, treba obavljati u pravilnom sjedećem stavu i za stolom čija visina dostiže do visine laktova.

Pranje posuđa radije treba obavljati u kadici post­avljenoj na radnoj površini, što je pogodnije nego pranje u sudoperi koja je obično niža i zahtijeva saginjanje.

Čišćenje rerni ili stavljanje posude u nju, stavljanje ili vađenje posuda iz donjih kuhinjskih elemenata treba izvoditi kroz čučanj sa kičmom u bloku ili klečećem položaju na jednom koljenu. Ovaj položaj se može koristiti i za brisanje prašine sa niskih polica.

Brisanje poda (pločice, linoleum, parketi i sl.) treba obavljati korišćenjem štapa sa dugom drškom, da ne bi bilo potrebno vršiti saginjanje. Drugi način je da osoba klekne na jedno ili oba koljena, jednom rukom da se oslanja na podlogu, a drugom da radi.

Za ručno pranje veša važi isto što i za posuđe. Prenošenje veša od kupatila do žice za sušenje obavlja se u više navrata, uz pomoć stalka sa točkićima. Veš se postavlja na neki stalak tako da se osoba ne pregiba pri uzimanju. Konopac na koji se kači veš treba da je postavljen u visini ramenog pojasa ili niže.

Peglanje treba obavljati u sjedećem položaju, sa daskom podešenom na visinu laktova. Pri peglanju dužih komada veša, veš povlačiti, a izbjegavati rotaciju trupa. Za svakodnevne nabavke na pijaci ili u prodavnici koristiti po dvije torbe ili kese, kako bi teret rasporedili u obje ruke.

Za veće nabavke koristiti kolica za kupovinu.

PODIZANJE TERETA SA NISKE POVRŠINE

Pošto je podizanje tereta sa niske površine čest provocirajući faktor za nastanak oštećenja kičme i javljanje

karakterističnih bolova, sa pacijentima je neophodno vježbati pravilno podizanje tereta. Podizanje tereta treba obaviti koristeći zaštitni obrazac.

Stati što bliže teretu, sa razmaknutim nogama (široka površina oslonca), zategnuti trbušne mišiće, trbuh malo uvući, pa napraviti čučanj sa kičmom u bloku. Teret obuhvatiti sa strane i odozdo i privući do između koljena, što bliže tijelu, zatim se uspraviti snagom antigravitacionih mišića donjih ekstremiteta. Umjesto iz polučučnja, teret se može podizati i iz poluklečećeg položaja.

Guranje težih predmeta i namještaja može se obaviti leđima. Ako se taj posao obavlja rukama, onda ispod namještaja treba poturiti krpu, da lakše klizi, a u tom slučaju se ne oštećuje ni pod. Pri guranju treba zategnuti trbušne mišiće, obezbijediti pravilan položaj lumbalne kičme, jednom nogom iskoračiti naprijed, čime se sprečava povećanje lumbalne lordoze i izbjegava bol.

NA RADNOM MJESTU

Ukoliko osoba radi posao koji po opterećenju i pretežnom položaju u toku rada obuhvata lumbalni dio kičme, bitan je izbor pravilne stolice. Stolica treba da je na podešavanje visine, sa punim naslonom za leđa i bočnim naslonima za ruke, a da ima točkiće. Na takvoj stolici potrebno je i pravilno sjedjeti. Noge treba malo raširiti. Između stopala i potkoljenica, potkoljenica i natkoljenica, natkoljenica i trupa treba da postoji razmak veličine ugla od 90 stepeni. Karlica je postavljena u sredinu sjedišta. Ako je stolica bez podešavanja visine pa je niska za osobu koja je koristi, potrebno je staviti podizač pod noge i urediti da osoba pravilno sjedi. Ako je stolica niža od preporučene visine, neophodno je staviti jastuče odgovarajuće visine.

Radni sto treba da je u visini laktova. Telefon, mašina za pisanje ili kompjuter treba da se nalaze nadohvat ruke i ispred osobe.

U prostorijama gdje se duže stoji treba stajati sa malo razmaknutim stopalima, a u autobusu, okrenut bočno prema pravcu kretanja, držati se u visini laktova.

Preporučuje se da osoba ulazi u automobil okre­nuta leđima, da na sjedište sa strane sjeda, pri čemu su trbušni mišići zategnuti, noge savijene, a okretanje se vrši prema naprijed, sa kičmom u bloku (osovine kukova i ramena ostaju paralelne). Prilikom vožnje treba češće zaustaviti auto, izlaziti iz njega i malo prošetati.

 

Piše: Milorad Aranitović, Strukovni radni terapeut