Djelimični ili potpuni gubitak zuba predstavlja jedan oblik invalidnosti i višestruki je hendikep za čovjeka. Dovodi do značajnih poremećaja u ishrani, estetici, fonetici i predstavlja ozbiljan psiho-socijalni problem. Brojna istraživanja uticaja stanja oralnog zdravlja na kvalitet života potvrdila su uticaj nedostatka zuba na sve sfere čovjekovog života i stvaranja. Zato zadatak stomatologa nije samo da dovede u zdravo stanje oralna tkiva i nadomjesti nedostajuće zube, već mnogo više od toga.
Razvoju stomatologije posljednjih decenija XX i početkom ovog vijeka, velikim dijelom je doprinjela primjena novih materijala i tehnologija i digitalizacija dijagnostičkih i terapijskih procedura. Stomatolog se često nalazi pred izazovom kako, među brojnim mogućnostima koje pruža savremena stomatologija, da odabere optimalno terapijsko rješenje. Pridržavanje osnovnih principa pri planiranju i poštovanje medicinskih indikacija i kontraindikacija vodi ka uspjehu terapije.
Zubnu nadoknadu planiramo od prvog susreta sa pacijentom (i prvih rečenica koje razmijenimo) do neposrednog početka rada na rekonstrukciji okluzalnog kompleksa. U svakoj od faza koje nas vode ka definitivnom planu terapije, imamo mogućnost za modifikaciju plana. Dijagnostika podrazumijeva:
- prikupljanje anamnestičkih podataka o stanju opšteg i oralnog zdravlja, navikama i očekivanjima pacijenta,
- detaljan ekstraoralni i intraoralni klinički pregled,
- analizu rendgenskih snimaka, kao pomoćnih dijagnostičkih sredstava,
- analiza modela za studije u paralelometru i artikulatoru.
Podatke, na ovaj način prikupljene, uklapamo kao djeliće mozaika u jedinstvenu cjelinu. Donosimo preliminarni plan terapije, nakon čega slijedi predprotetska priprema.
Svaka od navedenih dijagnostičkih stavki zahtijeva posebnu elaboraciju. Ovom prilikom ću govoriti opširnije samo o prvoj.
Anamneza kao prvi korak ka uspješnoj terapiji
Kontakt sa pacijentom od prvog trenutka treba da bude osmišljen tako da se uspostavi odnos povjerenja i dobra atmosfera za saradnju. Pacijent mora da prepozna u ljekaru stvarno i iskreno zanimanje za njegovo zdravlje u cjelini, a ne samo za konkretan problem koji ga dovodi na pregled. Stomatolozi su doktori dentalne medicine i odlično znaju povezanost između sistema organa, isprepletanost njuhovih funkcija i međuzavisnost opšteg i oralnog zdravlja. Puna čekaonica, umor i slično nisu dovoljno dobro opravdanje da se anamnezi ne posveti potrebno vrijeme i pažnja.
Opšta anamneza uzeta od pacijenta stvara sliku o opšte-zdravstvenim problemima koji ga eventualno opterećuju i istovremeno u većoj ili manjoj mjeri ograničavano indikaciono polje za određena terapijska riješenja. U slučaju postojanja oboljenja ili stanja koja predstavljaju relativne kontraindikacije za stomatoprotetsku terapiju ili terapiju koja uključuje ugradnju implantata, neophodna je saradnja sa ljekarom specijalistom koji liječi pacijentovo osnovno oboljenje, kroz uključivanje određenih ljekova ili modifikaciju postojeće terapije.
Stomatološka anamneza podrazumijeva da se upoznamo sa:
- Motivima za obraćanje stomatologu i očekivanjima od stomatoprotetske terapije,
- Razlozima gubitka zuba (komplikacije karijesa, parodonopatija, trauma),
- Prethodnim stomatoprotetskim intervencijama i nadoknadama koje je pacijent imao i koliko je bio zadovoljan sa njima,
- Ponašanjem i navikama pacijenta u odnosu na oralno zdravlje,
- Stavovima pacijenta i znanjima o oralnom zdravlju.
Značaj posljednje dvije navedene stavke treba posmatrati u svjetlu činjenice da loša oralna higijena predstavlja kontraindikaciju za izradu većine zubnih nadoknada. Čest je slučaj da se nakon više decenija sistematskog zanemarivanja oralnog zdravlja pacijenti javlajaju sa željom da im se uradi zahtjevan i kompleksan protetski rad. Motivacija i stalna remotivacija pacijenta da usvoji pravilne oralno-higijenske navike i promjeni ponašanje prema sopstvenom zdravlju je neophodna da bi se najprije pristupilo izradi, a zatim i u vremenu nakon predaje ili cementiranja zubne nadoknade održali terapijski rezultati. Odgovornost za trajnost nadoknade podjednako je na pacijentu i na ljekaru.
Značaj predprotetske pripreme
Zubna nadoknada se izrađuje samo na zdravim nosećim tkivima ili na tkivima koja su prethodnom pripremom dovedena u zdravo stanje. Da bi se to postiglo u najvećem broju slučajeva neophodna je predprotetska priprema. Saniranje primarnih i sekundarnih zubnih karijesa, zamjena starih ispuna novim i endodontsko zbrinjavanje u sklopu konzervativne pripreme su najčešće potrebne intervencije. Liječenje parodontalnih oboljenja i promjena na mekim oralnim tkivima su intervencije koje je dobro povjeriti specijalisti iz parodontologije i oralne medicine. Ortodontska priprema često je neophodna da bi se nepovoljan položaj zuba u zubnim likovima korigovao i stvorili bolji uslovi za protetsku terapiju.
Poseban problem koji značajno usložnjava izradu zubne nadoknade predstavljaju situacije u kojima pacijent ne prihvata predloženu pripremu. Pacijenti najveći otpor imaju prema oralno-hiruršim intervencijama. Važno je na razumljiv način pacijentu približiti značaj i prednosti izrade zubne nadoknade na zdravim tkivima.
Nakon sagledavanja rezultata predprotetske pripreme imamo čistu i jasnu situaciju stanja usta i zuba pacijenta. Tada donosimo definitivan plan terapije koji je individualno indikovan i optimalan za datog pacijenta. U toku procesa planiranja uvjek imamo na umu otvarljivost plana u svjetlu:
- Tehničkih mogućnosti zubotehničke laboratorije sa kojom sarađujemo,
- Materijala koji su nam dostupni,
- Znanja i iskustva tehničara kao našeg najbližeg saradnika.
Stomatolog je često u situaciji da balansira između: mogućnosti koje opšte stanje zdravlja i stanje oralnih tkiva dopuštaju; tehničkih mogućnosti ordinacije i zubotehničke laboratorije; motivacije, želja i socio-ekonomskih prilika pacijenta. Otvorenost za kompromisno rješenja je dobra ali uvijek treba imati na umu osnovni etički princip „primum non nosere“. U krajnjem rezultatu stomatolog snosi odgovornost za cjelokupan proces nastajanja zubne nadoknade, od planiranja do realizacije.
Add comment