Kada je dijete spremno i kako ga pripremiti za školu?

0
675

Vrijeme je godine kada roditelji i njihovi mališani počinju razmišljati o polasku u školu. Posjeta školskom pedagogu ili psihologu stresno je iskustvo, čak više za roditelje nego za djecu. Zašto? Jednostavno je – roditelji znaju šta djecu tamo čeka, dok je djeci to samo nešto novo i zavisiće od njihove sposobnosti adaptacije kako će im tamo biti. Zato dragi roditelji, prije nego što počnete paničiti pri pomisli kako će se vaše dijete snaći u novom okruženju i na novim zadacima, razmislite o nekim pitanjima koja mogu biti relevantna u okvirnom određivanju spremnosti djeteta za školu. Da li je dijete išlo u vrtić i kako se tamo ponašalo? Kako se ono igra sa svojim vršnjacima i da li u grupi zauzima mjesto vođe ili timskog igrača? Da li je u društvu omiljeno? Šta ga najviše može iznervirati? Kako podnosi zabrane? Umije li da sarađuje? Da li pokazuje osjećaj empatije- da li zna kako se drugi osjećaju, da li traži pomoć, da li pomaže drugome? Kako se igra- da li osmišljava svoju igru, da li upotrebljava svoju maštu? Da li zna neku osnovnu gradsku znamenitost i poneku priču o njoj? Ima li radne navike u kući i koliko doprinosi aktivnostima po kući? Koliko je dijete samostalno? Ukoliko dijete reaguje agresivno, ne umije da sačeka svoj red, nestrpljivo je, ima običaj da prepozna tuđe namjere i ponašanje kao ugrožavajuće tipa “namjerno me je spotakao, gurnuo i sl.” i obično ima slab i nedovoljan rječnik da opiše svoja ili tuđa osjećanja – to je pravi znak da se reaguje u pripremi djeteta prije polaska u školu. Kako? Vježbajte kontrolu sopstvenog ponašanja; bogatite rječnik: opisujte sa djetetom različitim riječima sva osjećanja koja njega i druge obuzimaju; vježbajte i hvalite ga kada uspije da razriješi konflikt riječima a ne svađom ili udarcima! U kući ali i van nje, što češće organizujte u porodici zajedničke aktivnosti. Igrajte se, razgovarajte, šetajte. Ovi zajednički trenuci moraju biti ispunjeni sigurnošću, povjerenjem i prijatnom atmosferom (bez obzira koliko je roditelj iscrpljen od posla ili drugih svakodnevnih aktivnosti – on je odgovoran za doživljaj sigurnosti svog djeteta!). Organizujte dnevne aktivnosti svom djetetu: ograničite vrijeme ispred kompjutera i televizora 1-2 sata dnevno! Provođenje vremena ispred kompjutera štetno je zato što posjeduje previše različitih doživljaja i utisaka koje djeca u početku ili ne mogu ili jako teško razumiju. Dodatno, ove aktivnosti ne prati razgovor ili analiza, zaključivanje ili razmišljanje, pa ne utiču pozitivno na razvoj mišljenja i razvoja logičnkog zaključivanja kod djece. Pred spavanje organizujte vašem mališanu mirnije aktivnosti. Na kraju dana OBAVEZNO rezimirajte zajedno šta je svako od članova porodice dobro uradio toga dana. Ne prigovarajte mu na kraju dana – ukoliko nešto ne uradi dobro u toku dana, odmah mu to kažite. Veče ostavite za miran razgovor ili čitanje priče za laku noć. Svakodnevno provjeravajte dječija znanja o neposrednom okruženju. Neka vam kažu po nekoliko rečenica o najobičnijim kućnim predmetima, kućnim ljubimcima, svojim prijateljima. Postavljajte pitanja i razgovarajte i o životinjama: Kakva je to životinja? Gdje živi? Čime se hrani? Kako se brani od neprijatelja? Kako je prilagođena uslovima sredine? Šta vaše dijete zna o vašem zanimanju ili drugih ukućana? Pričajte i o aktivnostima ljudi: Kakav je to rad? Kakve rezultate, proizvode daje taj rad? Kakva je korist i značaj toga rada? Šta treba imati da bi se taj rad ostvario? Materijal? Sredstva? Koje su osnovne radne operacije karakteristične za datu vrstu rada? Da li dijete treba da zna da čita i piše prije polaska u školu? Ovdje najbitnije pitanje ustvari jeste da li je djetetov govorni razvoj na potrebnom nivou za usvajanje pismenosti i kakva je motivacija djeteta za učenje čitanja i pisanja. Neophodan je bazični nivo razumijevanja jezika, učestvovanja u komunikaciji iznošenja svoga mišljenja, da umije da razmišlja o jeziku. Čitajte mu priče i zajednički razgovarajte o onome što ste pročitali. Grafo-motorika? Ostavite sveske prije škole, za vrijeme kada dijete zaista krene u školu! Sve igre prstima, sjeckanje makazama, pravljenje, vajanje, origami, tangram, crtanje, nizanje perli… su odlična vježba motorike šake. Podsjećanje na korišćenje papira od gore na dolje i sa lijeva na desno, dovršavanje svojih crteža su dovoljna priprema za buduće pisanje. Prava priprema za školu je razumijevanje svog neposrednog okruženja, razvijanje osjećanja odgovornosti za svoje postupke i stalna iskrena podrška odraslih, bogato razvijena MAŠTA I IGRA. Srećno školarci!