Pothranjenost (mršavost) djece je u našoj sredini i Crnoj Gori prije neku deceniju bio veliki problem, da bi danas gojaznost, tj. višak kilograma postao problem koji zabrinjava roditelje, pedijatre i kompletan zdravstveni sistem. Gojaznost djece nije samo medicinsko-zdravstveni problem, nego i socijalni, ekonomski, kulturološki, estetski, radni, reproduktivni, psihološki i drugi problem.
U toku sistematskih pregleda školske djece i omladine, posljednjih godina u našoj bjelopoljskoj sredini, broj gojazne školske djece je oko 10%.
KOJI SU UZROCI ?
Globalizacija u svim sferama društvenog života i profit osjetio se i u prehrambenoj industriji, što je uticalo da se djeca nepravilno hrane, da sve više i sve češće jedu „brzu hranu”, koja ima višak kalorija, masti, šećera i soli, tj. onih materija koje su odgovorne za savremene bolesti civilizacije, kao što su gojaznost, visok krvni pritisak, povišene masnoće u krvi, dijabetes, arterioskleroza, ortopedske deformitete i kardiovaskularne bolesti, koje su po statistikama vodeći uzrok smrti u našoj zemlji, kao i mnoge druge bolesti i posljedice.
Veoma je važno da ishrana djeteta u prve dvije-tri godine bude dobra, kako bi mu obezbijedila adekvatan rast i razvoj, a istovremeno formirala dobre navike po pitanju količine hrane, broja obroka i izbora vrste i kvaliteta hrane. Ako dijete jede svaki dan razna peciva, njegova ishrana će biti opterećena mastima, naročito mastima koje sadrže trans masne kisjeline koje su izuzetno aterogene, ugljenim hidratima i solju, kojih ima u takvim proizvodima suviše. Takva je ishrana nepravilna i nezdrava.
Drugi kritičan period intenzivnog rasta i razvoja djeteta je pubertet, kada je povećana potreba za unosom hranljivih materija, za održavanje organizma i za njegov rast i razvoj koji tada imaju ubrzanje (akceleraciju).
KAKO RIJEŠITI PROBLEM ?
Rješenje problema je u prevenciji gojaznosti, a ako nastupi odmah je energično liječiti. Ali, postoji problem liječenja gojaznosti, jer mnogi koji normalizuju tjelesnu težinu, ponovo se ugoje. Tretman je tvrdokoran, kao kod liječenja i odvikavanja od pušenja cigareta i alkohola, jer je i gojaznost jedna vrsta zavisnosti (navike) – od hrane. Mnoge trudnice se ugoje više nego što smiju, a taj višak hrane se prenosi na plod, pa zato trudnice koje su gojazne mogu da obole od hipertenzije, gestacijskog dijabetesa i dr. U gojaznosti ne raste ni težina mišića, kostiju, nego se povećava samo masa masnog tkiva, koje uvećava potrebe za insulinom, te se razvija insulinska rezistencija, višak glukoze u krvi, pa takva majka rađa gojazno novorođenče. Ta povećana masa masnog tkiva kod gojaznih se ponaša kao nova endokrina žlijezda i pravi razne poremećaje i probleme.
Najvažnije je njegovanje zdravih stilova ishrane.
Dijete ne treba da uzima biološki manje vrijednu hranu, bogatu ugljenim hidratima, slatkiše u većim količinama, naročito u kombinaciji sa masnom hranom (na primjer mliječna čokolada sadrži dosta masti i šećera) i u toj kombinaciji ima aterogeni efekat. Ateroskleroza je proces koji kod gojazne djece može da započne još u ranom djetinjstvu, a da toga nijesmo svjesni.
Savremeni stil života omogućava djeci da bespotrebno jedu veće količine hrane, a da se istovremeno malo kreću i fizički su neaktivna. Napuštena je tradicija u ishrani ranijih generacija ove populacije. Bolje je ne unositi višak kalorija, nego unositi, pa poslije ih potrošiti, što je veoma teško nekim intenzivnim, napornim i nasilnim vježbanjem i treninzima.
LIJEČENJE LOŠIH NAVIKA U ISHRANI JE KLJUČ LIJEČENJA GOJAZNOSTI
Ako imamo gojaznost kod djeteta, treba ograničiti dalji unos viška kalorija sa dijetom koja nije previše restriktivna, jer moramo djeci obezbijediti optimalan unos hranljivih materija, masti, bjelančevina i ugljenih hidrata, kao i zaštitinih materija – vitamina i minerala, kao i unos vode, koji mora biti dva litra dnevno. Kad su u pitanju djeca, mjesečni gubitak u težini ne treba da bude veći od 1-3 kilograma, najbolje je dva kilograma, za razliku od odraslih gdje taj gubitak mjesečno treba ograničiti na najviše četiri kilograma.
Unos ugljenih hidrata i masti treba da bude ograničen, a da masti budu kvalitetne u obliku ulja (suncokretovo, kukuruzno, maslinovo), sa većim sadržajem nezasićenih masnih kisjelina i u granicama potreba za uzrast djeteta. Čvrsta ulja (margarini, maslo, loj, mast, majonez…), sadrže tzv. trans masti koje imaju aterogeni efekat, pa ih treba izbjegavati u dječijoj populaciji.
Ugljeni hidrati ne smiju da se jedu previše, naročito ne kao prosti šećeri, slatkiši, sokovi. Kod djece postoji navika i želja da jedu suviše slatkiša, ta pojava, tj. Navika, se naziva glicidofagija, pojava da djeca imaju „zavisnost” na čokoladu (čokoholičari), na koka-kolu (kokakoličari), itd.
Add comment