Zdravstveni sistem je jedan od rijetkih podsistema društvene djelatnosti koji je usmjeren na zaštitu zdravlja ljudi od njihovog rođenja do smrti, odnosno na čitav njihov životni vijek. Kada govorimo o zdravstvu, možemo reći da komunikacija u takvom složenom sistemu ima značajnu ulogu u organizacionoj strukturi. Ona utiče na kvalitet rada na svim nivoima zdravstvene zaštite.
DEFINICIJA KOMUNIKACIJE
U literaturi možemo naići na brojne definicije komunikacije i svaka od njih ima posebno značenje.
Komunikacija je prenošenje poruka od pošiljaoca do primaoca. Važno je naglasiti da potiče od latinske riječi COMUNIS, što znači „zajednički”, „zajedno”. Zbog toga je komunikacija temelj socijalne interakcije, odnosno međuljudskih odnosa.
U svim vidovima komunikacije postoji bar jedan pošiljalac, jedan primalac i jedna poruka. I pošiljalac i primalac moraju imati osjećaj kako za internu tako i za eksternu atmosferu, jer se percepcija poruka u velikoj mjeri mijenja u zavisnosti od atmosfere koja vlada u vrijeme kada se poruka šalje ili prima.
Pošto je svaka osoba različita, pa tako odluke donosi i percipira drugačije, procjenjivanje eksterne atmosfere obično je lakše nego procjenjivanje interne atmosfere. Pri procjeni interne atmosfere imamo u vidu da ljudski um zapaža samo ono što očekuje da zapazi. Neočekivano se, generalno, ignoriše ili pogrešno shvata. Drugim riječima, primaoci ne mogu ili teže mogu da komuniciraju ako poruka nije u skladu sa njihovim očekivanjima. Zbog toga eikasna komunikacija zahtijeva da onaj koji šalje odredi šta primalac vidi i čuje.
Komunikacija je ono što čini suštinu ljudskog bića. Komuniciranje je ne samo osnovna ljudska potreba, ona je i pokretač ljudskog razvoja i napredovanja. Dominacija ljudske vrste na Zemlji ostvarena je konstantnom akumulacijom znanja i iskustava koja su se prenosila sa generacije na generaciju. Ta vrsta prenosa nije ni najmanje jednostavan zadatak. Informacije se dobijaju kao rezultat određenih postupaka koji obuhvataju prikupljanje, sređivanje i ispitivanje pojava i procesa u prirodi i društvu. Shvativši snagu informacija, čovječanstvo je oduvijek težilo da ih razmjenjuje, pa je tako od prvobitne zajednice pa sve do danas razvijen čitav niz različitih metoda.
ZNAČAJ KOMUNIKACIJE
Komunikacija se može definisati kao proces pomoću kog sestra menadžer ostvaruje funkciju planiranja, organizovanja, rukovođenja i kontrole.
Komunikacija je neophodna u organizaciji menadžmenta i ona mora biti: sistematična, kontinuirana i potpuno integrisana u organizacione modele, čime se postiže razmjena pogleda i ideja. Komuniciranje angažuje većinu vremena koje sestre menadžeri imaju na raspolaganju. Svaki menadžer troši oko 80% svog radnog vremena na neki vid komunikacije, a od toga oko 60% na komuniciranje u formi sastanka. Kako sestrinska praksa pokazuje tendenciju da bude grupno orijentisana, interpersonalna komunikacija među članovima grupe neophodna je radi održavanja kontinuiteta u radu i produktivnosti. Lider je odgovoran za razvoj kohezivnog tima za ispunjivanje ciljeva organizacije. Da bi to postigao, on mora komunicirati, usaglašavati i uklapati sve elemente tako da radnici ne postanu konfuzni što se prioriteta tiče. Sposobnost efikasnog komuniciranja često određuje nečiji uspjeh kao lidera menadžera.
Istraživanje vrlo jasno pokazuje da komunikacija ima veliki uticaj na zdravstveni sistem i I organizacionu strukturu uopšte. Ovo se vrši u cilju bolje organizacije i kvaliteta zdravstvenih usluga, kao i interpersonalnih odnosa na svim hijerarhijskim ljestvicama u menadžmentsistemu zdravstvenih ustanova, na svim nivoima zdravstvene zaštite.
KOMUNIKACIJA U ORGANIZACIJI / USTANOVI
Formalna struktura organizacije ima uticaja na komunikaciju. Ljudi na nižim stupnjevima organizacione hijerarhije pod rizikom su od neadekvatne komunikacije sa viših nivoa.
Organizacije su u stalnom stanju protoka ljudi. Odnosi (podgrupe ili potkulture). Zbog stalnih promjena teško je saopštavati odluke svim ljudima na koje se one odnose.
Pol je takođe značajan faktor u organizacionoj komunikaciji. Zdravstvene organizacije su istorijski zahtijevale komunikaciju između dominantne ženske sestrinske profesije. Muška uloga se, generalno, odlikovala aktivnošću i vitalnošću, dok je ženska uloga bila pasivna i poslušna. Manns (1994) karakteriše tradicionalne interakcije na relaciji ljekar-sestra kao interakciju na relaciji nadređeni-podređeni. Do tog dolazi dijelom zbog činjenice da žene imaju drugačiji način govora i drugačiji odnos prema jeziku (Sellers, 1991). Većinu direktora u zdravstvu i dalje čine muškarci. Te razlike među polovima, moći i statusu i dalje nastavljaju da ozbiljno ugrožavaju kvalitet organizacione komunikacije i komunikacije na nivou radne jedinice. Menadžeri treba da procijene organizacionu komunikaciju, tj. ko sa kime komunicira u organizaciji, da li postoje konflikti i koji načini komunikacije se koriste.
Komunikacija nije samo jednosmjerni kanal. Ako druga odjeljenja ili discipline budu ugroženi komunikacijom, menadžer mora da se konsultuje sa njima što se tiče potvrdne sprege – povratnih informacija prije same komunikacije. Komunikacija mora biti jasna, jednostavna, precizna i razumljiva. Menadžer zahtijeva povratnu informaciju koja se odnosi na tačan prijem komunikacije. Jedan od načina da se to postigne jeste da se od primaoca traži da ponovi vidove komunikacije i instrukciju. Uz to, pošiljalac treba da nastavi da prati komunukaciju u naporu da odredi da li je ona distribuirana. Korišćenjem različitih metoda povećava se vjerovatnoća da će svako u organizaciji ko treba da čuje određenu poruku imati priliku da je čuje.
Add comment