VERBALNA KOMUNIKACIJA
Prva i najznačajnija informaciona revolucija jeste primjena verbalne komunikacije. Jezik je zamijenio neverbalnu komunikaciju prije otprilike 400.000 godina. Pojava govora predstavljala je prvi značajni korak u razvoju komunikacija, pošto je omogućila prenos iskustva i saznanja. Drugi značajan korak predstavlja pojava pisma. Pojava pisma omogućila je prenos misli i iskustva za buduća pokoljenja kao i prenos informacija na različite teritorije. Pisanjem se misli i činjenice saopštavaju drugima ali se ujedno „skladište” za budućnost. Najbrži razvoj komunikacije omogućila je pojava računara. Informacione i komunikacione tehnike danas su odlučujući faktor za poslovni, socijalni i kulturni život društva. Savremeno poslovanje, u informaciono-komunikacionom dobu, zapravo se vrti oko posjedovanja prave informacije u pravo vrijeme.
VRSTE KOMUNIKACIJE U USTANOVI
U organizaciji (zdravstvenoj ustanovi) komunikaciju možemo podijeliti na: -Vertikalnu -Lateralnu -Neformalnu.
Vertikalna komunikacija: U okviru vertikalne komunikacije postoji komunikacija usmjerena nadolje i komunikacija usmjerena nagore.
Komunikacija nadolje: Osnovni zadaci komunikacije nadolje su: davanje instrukcija i uputstava o tome KO, ŠTO i ZAŠTO; pružanje informacija o misiji i ciljevima organizacije; obezbjeđivanje informacija o politici organizacije, procedurama, običajima i pravima; pružanje povratne informacije.
Komunikacija nagore: Osnovni zadaci komunikacije nagore su: dostupnost informacija o pojedincima, njihovom radu i problemima; informacija o ostalim članovima grupe, njihovom radu i problemima; vršenje procjene i postavljanje zadataka o onome što treba raditi i kako treba raditi.
Vertikalna komunikacija nailazi na određene barijere, kao što su: razlike u statusu i moći između nadređenih i podređenih. Komunikacija je manje otvorena i pouzdana ukoliko je sestra menadžer previše ambiciozna i agresivna, tako da joj je važnija njena slika u očima drugih nego uspjeh u komunikaciji. Ovaj tip menadžera onemogućava komunikaciju nagore, pošto opstruira sve što dolazi sa nižeg nivoa.
Lateralna komunikacija: Osnovna svrha lateralne komunikacije jeste direktno rješavanje u organizaciji. Na ovaj način se stvara bolja prohodnost u komunikaciji, izbjegava se direktna komunikacija sa nadređenim i omogućava stvaranje kolegijalnih odnosa.
Osnovni zadaci horizontalne komunikacije su: koordinisanje aktivnosti, davanje informacija, rješavanje problema, razumijevanje i razvoj interpersonalne podrške.
INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA
Kako je sestri menadžeru nemoguće da lično komunicira sa svakim članom u ustanovi ili organizaciji, potrebno je da sestre menadžeri razviju drugačija umijeća interpersonalnih komunikacija. Ta umijeća obuhvataju neverbalnu komunikaciju.
Neverbalna komunikacija: Pod neverbalnom komunikacijom podrazumijevaju se sva namjerna ili nenamjerna značenja koja nemaju oblik verbalnog komuniciranja, a tu se najčešće ubrajaju: pogled, izraz lica, govor tijela, gestovi, paralingvistika… Kao što verbalna komunikacija posjeduje sopstvene gramatičke strukture, tako i neverbalna komunikacija ima svoj oblik, funkciju i značenje, sa različitim varijacijama koje su kulturno determinisane.
Neverbalna komunikacija je najvećim dijelom nesvjesna. Ljudi njome izražavaju svoje emocije. Oko 93% utisaka formira se na bazi neverbalnog, a samo 7 % na bazi verbalnog komuniciranja. Neverbalni znakovi imaju mnogo funkcija u komunikaciji. Prema Argalju, neverbalno ponašanje prvenstveno se koristi za: izražavanje emocija (npr. kada izgleda da su nam oči sužene, usne stisnute u tanku ravnu crtu, tj. kada smo ljuti), otkrivanje stavova (na primjer kada nam se neko sviđa – mi se smiješimo, tada imamo pojačan kontakt očima. Kada nam se neko ne sviđa, izbjegavamo poglede, govorimo dubokim glasom…), odražavanje osobina ličnosti (kada govorimo energičnim glasom znači da smo otvorena osoba), regulisanje verbalne komunikacije (spuštamo glas i odvraćamo pogled dok završavamo rečenicu…). Oblici neverbalne komunikacije obično se proučavaju pojedinačno, radi lakšeg razumijevanja, iako se oni u svakodnevnom životu pojavljuju istovremeno. Potoji 5 različitih kategorija neverbalnih kodova: gledanje, ekspresija lica, govor tijela, paralingvistika i proksemika.
Priredio: Damir Peličić, vsmt., Klinika za urologiju i nefrologiju KCCG
Dodajte komentar