Mr Bojan Kraljević
Spec. primijenjene fizioterapije
Mr Krsto Kovačević
Spec. primijenjene fizioterapije
SEAS koncept rezultat je istorije koja je započela još ranih 1960-ih, kada su u Italiji, Antonio Negrini i Nevia Verzini osnovali Centar za skoliozu koji kasnije postaje „Centro Scoliosi Negrini“ (CSN). Osnivači CSN-a razvili su tretman u kome su vježbe bile usmjerene na terapeutske ciljeve, posebno izvedene iz podataka dobijenih metodama naučnog istraživanja.
Metoda SEAS rezultat je istraživačkih napora ISICO Instituta (Istituto Scientifico Italiano Colonna Vertabrale), najveće italijanske mreže za liječenje deformiteta kičme. Radi se o akronimu za Naučni pristup vježbama za skoliozu, naziv koji se odnosi na stalne promjene pristupa, zasnovane na rezultatima objavljenim u literaturi. SEAS je specifičan oblik auto-korekcije (aktivna samo-korekcija) koju individualno uči svaki pacijent. Pomenuto se zatim dopunjuje vježbama stabilizacije koje se fokusiraju na neuromuskularnu kontrolu, propriocepciju i ravnotežu. Program je prilagođen svim situacijama konzervativnog liječenja skolioza, krivina niskog i srednjeg stepena tokom rasta, kako bi se smanjio rizik potrebe za miderom. Aktivna samokorekcija je ona koju pacijent vrši angažovanjem muskulature lokalizovane uz kičmeni stub, bez pokreta ruku ili nogu, odnosno bez angažmana nekog drugog spoljašnjeg faktora. Aktivna samokorekcija je aktivnost odabrana na osnovu patologije pacijenta i morfoloških karakteristika, sa ciljem da se uspostavi položaj koji je što približnji fiziološkom. Korekcija se izvodi aktivno i autonomno. Pokreti samokorekcije se izvode u sve tri ravni, zajedno sa vertikalno usmjerenim pokretom. Poboljšanje stabilnosti kičme u aktivnoj samokorekciji je glavni cilj SEAS-a.
Vježbama po ovom programu utičemo na poboljšanje sposobnosti kičme da održi pravilnu posturu, odnosno obezbjeđivanje stabilnosti kičme kako bi se izborila sa kolapsom. U okviru SEAS koncepta vježbi, zadatak je usmjeren na identifikaciji lokalizacije najizraženije deformacije i predlaganje najadekvatnijeg modela za rješavanje, odnosno smanjenje, tog odstupanja. Kod deformiteta kičmenog stuba po tipu skolioze imamo odstupanje u tri dimenzije: frontalnoj ravni odgovara lateralna devijacija, transverzalnoj ravni odgovara rotacija skoliozom zahvaćenih pršljenova, dok sagitalnoj ravni odgovara izmjena fizioloških vrijednosti sagitalnih krivina kičme. Nadovezujući se na pomenutu činjenicu, korektivni pokreti kod ovog deformiteta podrazumijevaju:
Frontalno – lateralnu devijaciju,
Horizontalno – rotaciju,
Sagitalno – kifotizacija.
Podrazumijevani concept SEAS programa vježbi za korekciju skolioza moguće je primijeniti ukoliko postoje određena klinička i radiološka odstupanja.
Dakle, na osnovu tabele možemo vidjeti da je potrebno analizirati dva aspekta: kliničku sliku, odnosno Rtg prikaz. Naprije je potrebno identifikovati najbolju teorijsku korekciju zasnovanu na kliničkom disbalansu i Rtg snimku. Izbor samokorekcije može biti: frontalna, horizontalna i/ili sagitalna. Da bismo donijeli odluku o teorijskoj korekciji, moramo uzeti u obzir odstupanja u svim ravnima. Ukoliko postoje stepeni deformacije koji su ispod preporučenih za korekciju, korekcija te minimalne deformacije se ne radi. Međutim, nekada frontalni disbalans može da bude u redu, ali je Cobb- ov ugao 12° ili više. Ovdje govorimo o kompenzaciji, a na osnovu SEAS koncepta potrebno je raditi korekciju u frontalnoj ravni.
SEAS se može izvoditi ambulantno, dva do tri puta nedjeljno, po 45 minuta, ili kao kućni program u trajanju od 20 minuta dnevno.
Samo-korekcija
Samo- korekcija se može definisati kao potraga za najboljom mogućom korekcijom koju pacijent može postići u tri prostorne ravni. Trodimenzionalna samo-korekcija smatra se jednim od najvažnijih elemenata za sprovođenje konzervativnog tretmana. Konsenzus SOSORT-a (Međunarodnog društva za ortopedsko-rehabilitacijsko liječenje skolioza) 2005. godine pripisuje „3D samo-korekciji“ na prvom mjestu u rangu važnih elemenata koji će biti uključeni u vježbe. Čak i ako modalitet njegovog dobijanja nije isti, svi široko korišćeni međunarodni pristupi zasnovani na vježbama (poput Schroth, Dobomed, Side Shift, FITS) sistematski uključuju samo-korekciju. Svrha SEAS vježbi je postići automatski odgovor na dobijanje ispravnijeg položaja kako bi se podstaklo održavanje trodimenzionalno korigovanog držanja tokom aktivnosti svakodnevnog života. Prema SEAS pristupu, postizanje „indirektne“ samo-korekcije korišćenjem spoljnih pomagala onemogućava postizanje svrhe na kojoj se zasniva ovaj koncept. Iz tog razloga, aktivna samo-korekcija, prema SEAS pristupu, mora se izvesti na „direktan“ način, tj. bez spoljne pomoći.
Stabilizacija
Konzervativni tretman skolioze ima za cilj smanjenje progresivne deformacije kičmenog stuba, što je između ostalog uzrokovano i konstantnim asimetrilnim pritiskom na kičmu. Najveći problem u liječenju pacijenta sa idiopatskom skoliozom je nemogućnost direktnog rada na uzroku problema, jer on i dalje ostaje često nepoznat. Svaka vrsta liječenja zasnovanog na hirurškom, ortopedskom ili kineziterapijskom liječenju može djelovati isključivo na efekte deformiteta i na taj ih način svesti na minimum. Svaki stručnjak koji tretira skoliozu – hirurg sa hirurškim metodama, ljekar i ortopedski tehničar sa ortozom, fizioterapeut sa samo-korekcijom – nastoji da smanji taj efekat, efekat nestabilnosti, težeći za maksimalnom mogućom korekcijom, promovišući simetričan rast, čime se sprečava ili usporava krivljenje do sticanja koštane zrelosti. Među pomenutim, oni koji primjenjuju vježbe nastoje da rade na stabilizaciji kako bi time spriječili napredovanje deformacije. Samo- korekcija se uglavnom oslanja na neuromuskularnoj funkciji, zasnovanoj na mišićnom djelovanju prvenstveno multifidusa i poprečnih stomalnih mišića, kao osnovnih za stabilnost, odnosno dijafragme i mišića karličnog dna koje ne možemo zanemariti, koja zavisi od sposobnosti centralnog nervnog sistema da koordiniše različitim mišićnim funkcijama. U SEAS pristupu, poboljšanje stabilnosti kičme u aktivnoj samo-korekciji predstavlja glavni cilj.
Naučna istraživanja u vezi sa SEAS konceptom vježbi
Različiti radovi, uključujući slučajno kontrolisano ispitivanje 2014. godine, objavljeni u posljednjih nekoliko godina, dokumentovali su efikasnost pristupa SEAS-a primijenjenog u različitim fazama liječenja skolioza, koja se odnosi na smanjenje napredovanja Cobb-ovog ugla i potrebe za nošenjem ortoze.
Različite studije objavljene ili predstavljene na međunarodnim sastancima, tokom proteklih nekoliko godina, pružile su niz suštinskih rezultata koji detaljno opisuju SEAS pristup primijenjen u različitim fazama liječenja. Ostali ključni radovi uključuju demonstraciju radiografske efikasnosti SEAS aktivne korekcije, važnost timskog pristupa, efikasnost kognitivno-bihevioralnog pristupa integrisanog u SEAS vježbama, važnost SEAS vježbi povezanih sa okretanjem.
Primjena vježbi za liječenje adolescenata sa idiopatskom skoliozom je kontraverzna. Iako se vježbe rutinski koriste u mnogim zemljama centralne i južne Evrope, većina centara u drugim djelovima svijeta (uglavnom u anglosaksonskim zemljama) ne zagovara njihovu primjenu. Jedan od razloga za to je što mnogi zdravstveni radnici obično nijesu upoznati sa razlikama između generalizovanih fizioterapijskih vježbi i vježbi specifičnih za fizioterapiju skoliozu. Dok se prve vježbe obično sastoje od aktivnosti istezanja i jačanja, kao što su joga, pilates i Alekander tehnika, specifične vježbe za skolioze se sastoje od programa vježbi usredsređenih za krivinu, pa se iste individualno prilagođavaju mjestu krivine, veličini i kliničkim karakteristikama. Pomenute vježbe se primjenjuju sa ciljem da smanje deformitet i spriječe ili uspore njegovo napredovanje.
Add comment