Liječenje dijabetesa u Covidu

Dr Olivera Bošković

Inernista, subspecijalista endokrinolog

Načelnica Intenzivne jedinice Interne klinike KCCG

 

Krajem 2019. godine, novi Coronavirus (SARSCoV2) izolovan je kao uzročnik upala pluća u Wuhan-u, gradu u regiji Hubei, u Kini. Nakon toga, virus se ubrzano globalno širio, rezultujući nastankom pandemije. U trenutku dok ovo pišem u svijetu je oboljelo više od 35 miliona ljudi, od čega je nažalost,  preminulo više od milion ljudi širom planete. Trenutno je aktivno blizu osam miliona slučajeva. Razumijevanje i upoznavanje sa ovim novim virusom i dalje je u toku.

Način širenja virusa je vazdušnim prenosom kontaminiranih kapljica iz usta/nosa zaražene osobe tokom razgovora, kašljanja, kijanja. Virus opstaje u spoljašnjoj sredini od nekoliko sati do nekoliko dana (u zavisnosti od površine i uslova sredine), tako da način prenosa može biti i nakon kontakta sa kontaminiranom površinom i daljim dodirivanjem usta, nosa, očiju. Primjena rastvora na bazi alkohola u spoljašnjoj sredini ubija virus. U većini slučajeva (>80%) klinička slika infekcije je blaga (prezentuje se sa minimalnim simptomima sličnim gripu) i ljudi se u tim slučajevima oporavljaju u kućnim uslovima. Ipak, neki slučajevi (oko 15%) su teški, a u manjem broju (u oko 5% slučajeva) može doći do nastanka kritične bolesti. Sa druge strane, neki zaraženi ljudi nemaju nikakve simptome, ili imaju samo blage simptome prehlade. Kod nekih ljudi COVID-19 može dovesti do nastanka ozbiljnih stanja, kao što su upale pluća ili čak i smrtni ishodi, koji su češći  kod ljudi koji imaju hronične zdravstvene probleme, dominantno starije osobe, kao i osobe sa kardiovaskularnim oboljenjima, hroničnim plućnim bolestima, ili sa hipertenzijom. Osobe sa dijabetesom spadaju u kategoriju osoba sa povišenim rizikom za razvoj ozbiljnih formi oboljenja (kao i u slučaju gripa).

Ljudi zaraženi COVID-19 mogu imati povišenu temperaturu, kašalj, otežano disanje (kratak dah), osjećaj umora, slabosti i bolove u mišićima. Problemi sa disanjem nastaju kada infekcija zahvati pluća i uzrokuje zapaljenje pluća – pneumoniju. Simptomi bolesti obično nastaju nekoliko dana nakon što se osoba inficirala virusom, i to u najvećem broju slučajeva 3-7 dana od izlaganja. Međutim, kod nekih ljudi ovaj period od kontakta sa virusom do pojave prvih simptoma može biti i duži (i do 14 dana). Za oboljele osobe koje ostaju kod kuće u izolaciji, pacijenti i porodica trebalo bi da budu upoznati i da primjenjuju pravilne mjere za prevenciju i kontrolu infekcije. U fokusu liječenja i tretmana ovih pacijenata jeste sprječavanje prenosa zaraze na druge osobe, uz praćenje stanja pacijenta i kontrolu moguće pojave kliničkog pogoršanja koje bi zahtijevalo dalju hospitalizaciju. Oboljele osobe trebalo bi da su izolovane u posebnoj, dobro provjetravanoj prostoriji, u kojoj ne bi trebalo da borave ostali ukućani. Ukoliko to nije moguće, trebalo bi održavati rastojanje od bolesnika od najmanje 1m (npr. spavati u odvojenom krevetu) uz redovnu higijenu ruku (pranje ruku sapunom i vodom) nakon bilo kakvog kontakta sa oboljelom osobom, ili neposrednim okruženjem oboljele osobe. U cilju sprječavanja širenja respiratornog sekreta i kapljica, oboljelom je neophodno obezbijediti medicinsku masku koju bi trebalo da nosi što je više moguće. Pacijenti koji iz nekog razloga ne mogu da tolerišu nošenje medicinske maske, trebalo bi da održavaju striktnu respiratornu higijenu koja podrazumeva da se nos i usta pri kašljanju i kijanju prekrivaju papirnim maramicama/ubrusima za jednokratnu upotrebu. Ukućani i lica koja brinu o oboljeloj osobi trebalo bi da nose pravilno postavljenu medicinsku masku koja im prekriva usta i nos kada su u istoj prostoriji sa pacijentom.

Poželjno je da osobe sa dijabetesom unaprijed planiraju situaciju u slučaju da se razbole – na primjer trebalo bi imati obezbijeđene brojeve telefona nadležnih zdravstvenih službi i nadležnih ljekara, uz to i obezbijediti dovoljnu količinu ljekova (naročito insulina) i potrošnog materijala za sprovođenje samokontrole glikemija u kućnim uslovima, tako da ne bi morali da izlaze napolje u slučaju nastanka bolesti, ili za slučaj posebne epidemiološke situacije u zemlji, Oboljenje izazvano ovim virusom može da utiče na pogoršanje glikoregulacije u tom periodu. Za osobe sa dijabetesom savjetuje se strogo pridržavanje pravila – ‘’Pravila tokom bolesti’’ – koja se preporučuju i u drugim, po organizam stresnim situacijama, sve sa ciljem korekcije nastalog pogoršanja glikoregulacije i održavanja dobre kontrole dijabetesa.

”Pravila tokom bolesti” za osobe sa dijabetesom: adekvatna rehidratacija; kontrola vrijednosti glikemija; kontrola tjelesne temperature;  ako je osoba na insulinskoj terapiji, kontrola urina na ketone; pratiti preporuke i savjete vašeg ljekarskog tima.

Kako biste smanjili rizik za oboljevanje, trebalo bi primjenjivati jednostavne a efikasne mjere zaštite svakoga dana: Često perite ruke sapunom i vodom ili koristite rastvore za dezinfekciju ruku na bazi alkohola, naročito prije jela i nakon boravka van kuće.  Ne dijelite hranu, pribor za jelo, čaše, peškire.  Izbjegavajte blizak kontakt sa osobama koje su bolesne. Držite udaljenost od osobe koju uočite da kašlje i kija.  Ako se razbolite i dobijete respiratorne simptome, ostanite kod kuće, obavijestite druge, obavijestite nadležne ljekare.  Ako kijate i kašljete, prekrijte nos i usta maramicom ili prevojem zgloba lakta. Bacite maramicu u kantu za smeće.  Izbjegavajte nezaštićen kontakt sa divljim i domaćim životinjama.

U slučaju bolesti osoba sa dijabetesom savjetuje se postupanje prema smjernicama, čak i u slučaju zadovoljavajućih vrijednosti nivoa glukoze u krvi: Nastaviti sa uobičajenom terapijom za dijabetes; Nikada ne obustavljati terapiju insulinom; Provjeravati nivo glukoze u krvi na svaka 4h; Konzumirati dodatnu tečnost (bez kalorija) i nastaviti sa redovnim obrocima;  Provjeravati svakodnevno tjelesnu težinu; Provjeravati nivo tjelesne temperature ujutru i uveče. Povišene vrijednosti mogu biti znak infekcije. Unosite dosta tečnosti – 120 do 180 ml na svakih 30 min. u cilju prevencije dehidratacije. U nekim stanjima postoji potreba za unosom slatkih napitaka, kada je nemoguće unijeti 50gr ugljenih hidrata u toku dana putem hrane. Međutim, potreban je poseban oprez sa slatkim napicima zbog hiperglikemijskog efekta.

Tokom bolesti kod osoba sa tipom 1 dijabetesa (T1D):  Insulinska terapija ne smije biti obustavljena; Doze insulina najčešće moraju biti povećane, uz mogućnost potrebe za ekstra bolusom (brzodjelujućim insulinom) u cilju sniženja glukoze u krvi; Provjeravati nivo glukoze u krvi na svaka 4h; Unos veće količine nezaslađene tečnosti u cilju prevencije dehidracije; Optimalni opseg nivoa glukoze u krvi je od 6 do 10mmol/l.

Preporuke za osobe sa T2D koje su na terapiji oralnim agensima (tablete): Ako je osoba sa T2D na terapiji metforminom, možda je potrebna privremena obustava ovog agensa, naročito u uslovima teške infekcije i dehidratacije. U slučaju obustave metformina, privremeno se započinje terapija drugim antihiperglikemijskim agensima (moguće i insulinom) u cilju prevencije hiperglikemije. Preporuka je da osobe sa T2D na oralnoj terapiji u stanjima infekcije vrše samokontrolu glikemija češće zbog mogućnosti hiperglikemije. Optimalni opseg nivoa glukoze u krvi je od 6 do 10mmol/l. Savjetuje se provjera nivoa glukoze u krvi u periodu bolesti najmanje 2 puta na dan.

Pridžavanje preporukama je od izuzetne važnosti u borbi protiv pandemije uzrokovane virusom SARSCoV2.