Dijabetičari na bolničkom liječenju zbog drugih bolesti – posebno osjetljiva populacija

Dr Igor Bjeladinović, subspecijalista endokrinolog

Interno odjeljenje, Opšta bolnica Kotor

 

Dijabetes je metabolička bolest od koje boluje  više od 463 miliona odraslih ljudi u svijetu. U Crnoj Gori prevalencija je  je 9,0% prema IDF atlasu za 2019.g. Udio neotrivenih slučajeva je prema istom izvoru 43%. Prevalencija predijabetesa iznosi 7,1%. Smatra se da će do 2040.g. jedan od deset ljudi mati dijabetes.

Pacijenti sa dijabetesom imaji tri puta veću šansu da budu bolnički liječeni, a hiperglikemija je definisana kao stanje kada je GUK veći od 7,8 – postoji kod 22-46% pacijenata koji se liječe u bolnicama.

Kod bolesnika koji se otpuštaju sa liječenja i do 20% ima dijagnozu dijabetesa, a 30% njih ima objektivnu šansu za još dvije hospitalizacije u toku godine.

Povećana smrtnost od dijabetesa i komplikacija, kao i trošak liječenja predstavljaju ogroman teret za nacionalne ekonomije.

Boravak u bolnici za pacijente sa dijabetesom u slučaju kada dijabetes nije uzrok problema, a to je u 96% slučajeva, je za pacijenta izazovan i traumatičan. Najčešće pacijent ocjenjuju svoje iskustvo kao nesigurnost i strah od deregulacije glikemije.

Nije prihvatljiva praksa da se pacijenti sa dijabetesom osjećaju nesigurno u bolnici. U sadašnjoj situaciji jedan od 6 kreveta u bolnici zauzimaju pacijenti sa dijabetesom i za očekivati je da do 2030 to bude i svaki četvrti.

U bolnici dijabetičari imaju veću učestalost infekcija i duže bolničko liječenje najmanje 1 do 3 dana  nego pacijeti bez dijabetesa. Povećan mortalitet je statistički dokazan. Greške u davanju terapije nisu rijetke, kao ni hipoglikemije u hospitalizaciji.

Kod bolnički liječenih dijabetičara najčešći hospitalni problem nastaju zbog:

  • Greške u primjeni ljekova 31%
  • Greške u primjeni insulina kod tipa 1 dijabetesa 40%
  • Hipoglikemije svih vrsta 18%
  • Ozbiljne hipoglikemije 8%
  • Dijabetesno stopalo nastalo u bolničkim uslovima 1%

Jedan od najznačajnijih parametara kvaliteta liječenja dijabetesa u bolničkim uslovima je učestalost hipoglikemija.

Statistike pokazuju da 1 od 25 pacijenata sa tip 1 dijabetesom razvije hipoglikemiju u toku hospitalizacije.

Najčešći faktori rizika za hipoglikemiju kod pacijenata na bolničkom liječenju su:

  • Prethodne epizode hipoglikemije
  • Starija životna dob
  • Hronična bubrežna bolest
  • Kongestivna bolest srca
  • Slaba ishrana
  • Maligniteti
  • Greške u davanju insulina
  • Tip 1 dijabetesa
  • Promjene mentalnog statusa
  • Pojedini ljekovi
  • Dužina trajanja dijabetesa

Primjeri grešaka u davanju insulinske terapije, kao jedan od najboljih primjera problema sa kojim se susrećemo tokom hospitalizacije su:

  • Insulinska terapija nije napisana
  • Ime insulina nije ispravno
  • Nejasan broj doza insulina
  • Broj jedinica nenapisan ili nejasno napisan
  • Prepisivanj insulin nije na temperaturnoj listi
  • Nije potvrđeno davanje insulina
  • Insulin dat ili propisan u pogrešno vrijeme

Smatra se da 28% pacijenata ima potrebu za specijalističkim pregledom dijabetes tima tokom hospitalizacije, što se ne ostvaruje u većini hospitalizacija.

Ljekari specijalisti drugih struka, kao i specijalizanti, nisu dovoljno sigurni u svoju obučenost tako da izbjegavaju aktivni angažman i inicijativu u optimizaciji glikoregulacije, te im je potrebna dodatna edukacija.

Uključivanje pacijenata je ključno u ostvarivanju cilja da se oni osjećaju sigurno u toku hospitalizacije, jer je jedna od glavnih pritužbi pacijenata neuvažavanje njihovih pogleda na dijabetes.

Pacijent: “To je stalna borba sa odjeljenskim osobljem oko moga dijabetesa. ponekad mi se čini da sam stalno u konfrontaciji, što me čini dodatno nesigurnim, a moje liječenje neizvjesnim.”

Medicinsko osoblje je pod stalnim pritiskom svakodnevnog rada i obaveza, često ne može ostvariti željenu edukaciju za rješavanje problema pacijenata sa dijabetesom

Pacijent: “Imam osjećaj da osim moga ljekara za dijabetes, vrlo malo osoblja vlada znanjem o dijabetesu u dovoljnoj mjeri”. 

Preporuke brzih mjera za popravljanje ovakvog stanja u bolnicama, a koje ne zahtijevaju niti značajna sredstva ni nove resurse su:

  • Sve bolnice moraju objektivno procijeniti stanje i biti u tome podržane od strane zdravsvenih vlasti;
  • Sve bolnice moraju omogućiti medicinskim radnicima da uključe pacijente sa dijabetesom u proces liječenja i kontrole;
  • Mora se osigurati vrijeme i motivacija za dodatnu edukaciju medicinskih radnika;
  • Bazična obuka u davanju i sigurnoj upotrebi insulina mora biti obavezna za sve u procesu liječenja;
  • U obuku moraju biti uključeni ljekari na secijalizaciji i obaveznom stažu, kao i medicinske sestre na pripravničkom stažu;
  • Multidisciplinarni dijabetes timovi treba da postoje u svim bolnicama;
  • Pomoć bolesnicima da ovladaju postupcima samoliječenja i samokontrole dijabetesa od strane visokih medicinskih sestara;
  • Klinička superiornost timova za dijebetes u odlukama o liječenju vezano za dijabetes.

Koji je naš cilj u postizanju boljih rezultata liječenja pacijenata koji su hospitalizovani sa, a ne zbog dijabetesa.

Nijedan dijabetičar na bolničkom liječenju ne treba da se osjeća nesigurno. Svaki bolesnik  sa dijabetesom u bolnici treba da osjeća povjerenje u one koji se brinu za njega i koji razumiju njegove potrebe. Svi medicinski radnici treba da su edukovani i obučeni da mogu pružiti najbolju moguću njegu i liječenje.