Montesori metod

0
375

Marija Montesori je smatrala da je razvoj inteligencije osnova ljudskog razvoja, na kome se zasnivaju velikim dijelom svi ostali aspekti razvoja. Imajući u vidu da se do pete godine života formira više od 50 odsto mozga, ovo njeno shvatanje u današnje vreme dodatno dobija na značaju. Ona objašnjava da pored razvoja inteligencije, primjena Montesori pedagogije omogućava detetu da sjedne i radi sa nečim što ga interesuje duže vrijeme, čime se postepeno razvijaju pažnja i koncentracija, značajne ne samo za školu već i za život. Dijete koje je samostalno uspjelo da složi određeni materijal je dijete koje se osjeća zbog toga zadovoljno i ponosno, odnosno, dijete koje se samostalno brine o sebi i ne traži pomoć odraslog pri svakom brisanju nosa ili oblačenju, je dostojanstveno dijete i ovo su načini na koje se razvijaju samopouzdanje i samopoštovanje.

Pokret je osnova Montesori pedagogije i razvoja djeteta, pa je fizičkom razvoju i koordinaciji pokreta poklonjena velika pažnja. U Montesori sredini dijete živi u grupi djece koja ga podržavaju i uči se pozitivnom socijalnom ponašanju, ali tako što samostalno rješava različite socijalne situacije na pozitivan način.

Iako se u današnje vrijeme smatra da djeca treba da počnu odmalena da se uče borbi za život, u Montesori pedagogiji se smatra da dijete izloženo podsmijehu i grubosti u grupi vršnjaka može razviti samo devijantno ponašanje, odnosno da dijete razvija jaku ličnost samo životom u jedinstvenoj i grupi sa pozitivnim socijalnim ponašanjem.

Osnovni savjeti za dijete do 3 godine: Uključiti ga u svakodnevne kućne aktivnosti, kao što su brisanje prašine, postavljanje stola, skidanje obuće i druge aktivnosti za koje je dijete zainteresovano. Dijetetu se prvo kaže šta će se raditi, pokaže mu se polako i tako da jasno vidi kako se nešto radi (na primjer, kako se korpica sa hljebom nosi i stavlja na sto) i onda se pusti da to uvježbava.

Obezbijediti raznovrsnu sredinu u kojoj osim igračaka ima knjiga koje su prilagođene njegovom uzrastu, didaktičkih igračaka ili napravljenih činija i posuda za ređanje, sortiranje, presipanje.

Obezbijediti stabilnu i stalnu sredinu u fizičkom smislu – predmeti stoje na određenom mestu i u pogledu odraslih – ponašanje prema djetetu je stalno, bez velikih oscilacija. Voditi dijete sa sobom na različita mjesta kako bi imalo priliku da stekne bogato iskustvo – na pijacu, u prodavnicu, šetnju parkom, šetnju gradom.

Pustiti dijete da hoda svojim tempom pri šetnji, da pravi pauze, razgleda oko sebe. Pustiti dijete da se penje, trči, igra u pijesku, leži na podu, hoda po ogradi, jer se time ispunjavaju prirodne fizičke potrebe.

Kada se dijete za nešto zainteresuje, ne prekidati ga tako što ćete mu predlagati kako nešto da radi već ga pustite da samo otkrije i proba.

Pustiti dijete da samostalno odluči čime će se baviti, od raspoloživih aktivnosti i predmeta – ako je zanimljivije da vadi lonce i šerpe i ređa ih, znači da ima potrebu da se time bavi – ne treba ga sprečavati.

Više posmatrajte dijete, a manje mu komandujte – objašnjavajte mu.

Osnovni savjeti za dijete od 3 do 6 godina: Uključite dijete aktivno u kućne poslove: postavljanje, raspremanje stola, samostalno jedenje, prostiranje veša, zalivanje cvijeća, raspremanje sobe i držanje stvari u redu. Objasniti djetetu da svaki predmet ima svoje mjesto i da nakon korišćenja treba da ga vrati na mjesto, ali to uradite bez stalnih kritika i podsećanja. Obezbijedite dovoljno vremena da se mališan druži sa drugom djecom, starijom i mlađom.

Obezbedite dovoljno didaktičkih igračaka i drugih aktivnosti koje zahtijevaju kompleksnije angažovanje i razmišljanje (na primjer, petogodišnje dijete je u stanju da nauči da igra šah), koje prikazuju prirodne i društvene pojave i procese (enciklopedije su zanimljive već četvorogodišnjem djetetu i u stanju je i samostalno da ih razgleda). Odgovarajte strpljivo na postavljena pitanja, koliko god ona izgledala dosadna i koliko god se ponavljala.

Djetetu jasno objasnite razliku između onoga što se radi i što je dobro – da dijeli igračke, da se zahvali, da zamoli kada nešto želi, i što nije dobro i ne radi se – udaranje, svađanje, ružne riječi, i onda pustiti dijete da to primjenjuje, bez kritika, kazni i opominjanja. Ovaj put jeste duži i sa usponima i padovima u ponašanju, ali u dugoročnom smislu doprinosi razvoju ličnosti koja razumije motive i posljedice svog ponašanja i kod koje lijepo ponašanje potiče iznutra kao rezultat svjesne odluke, umjesto da je nametnuto spolja.